XHEVAT LIMANI NA SCENI OŽIVIO SKENDERBEGA
Vrhunsku izvedbu dramske poeme „Gjergj Kastrioti Skenderbeu“ sinoć je u Kazalištu lutaka u Zagrebu publici darovao Xhevat Limani, glumac, osnivač i direktor Albanian Theatre in America (Albanskog kazališta u Americi) iz New Yorka.
Skenderbeg je bio povijesni lik, albanski knez (1405.-1468.), svjetski poznat po svojoj ratnoj strategiji u borbi protiv turskih osvajača. Njegov lik je opisan i u hrvatskoj književnosti, a talijanski skladatelj Antonio Vivaldi napisao je i operu «Skenderbeg».
Limani je vrhunskom glumom dočarao lik Skenderbega, a u tome mu je pomogla i Era Hoxha, albanska operna pjevačica iz Skoplja. Rođen 1953. u Strugi u Makedoniji. Limani je bio prvi profesionalni glumac albanske nacionalnosti u toj zemlji. Radio je 30 godina u Albanskom kazalištu u Skoplju gdje je odigrao više od 100 premijernih uloga, a snimio je i mnogo filmskih, između ostalih i ulogu Skenderbega. U New Yorku, gdje živi s obitelji i djeluje kao slobodni glumac, je 2004. osnovao Albanian Theatre in America. Tijekom travnja, Limani će igrati «Skenderbega» i u Austriji, Švicarskoj i Francuskoj.
Ponesena emocijama kojima se Limani na sceni u potpunosti prepustio, publika se mogla lako uživjeti u lik Skenderbega, mudrog i hrabrog domoljuba opetrećenog velikom odgovornošću prema svojem narodu. Na kraju predstave glumci su nagrađeni dugim pljeskom.
Izvedbu dramske poeme organiziralo je Vijeće albanske nacionalne manjine Grada Zagreba, a budući da je 7. travnja Šuip Ziberi, predsjednik Vijeća albanske nacionalne manjine Grada Zagreba, slavio rođendan i dobio tortu.
Ovaj kulturni događaj bio je više od kazališne predstave, vibrirao je emocijama kakve odašilju obiteljska druženja. Zbog toga se publici poslije predstave nije dalo izaći iz kazališta, svatko je htio pozdraviti glumca i Ziberiju čestitati rođendan. Iako je predstava bila na albanskom jeziku, Limani ju je prezentirao tako da je poruka bila shvatljiva i onima koji ne govore albanskim. Ovaj događaj nije samo važan za albansku nacionalnu manjinu nego i hrvatsku kulturu, te je šteta što, osim Kostadinke Velkovske, hrvatske glumice i Makedonke, u publici nije bilo više hrvatskih glumaca i ljubitelja kazališta. Jer neznanje albanskog jezika nije bilo prepreka za duhovnu apsorpciju vrijednog umjetničkog djela.