U ZAGREBU ODRŽANO PREDAVANJE „FRANJO TUĐMAN, ČESI I SLOVACI“

Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb organizirali su 2. prosinca u Češkom domu u Zagrebu predavanje „Franjo Tuđman, Česi i Slovaci“ koje je povodom 100. godišnjice rođenja prvog hrvatskog predsjednika održao predsjednik Hrvatsko-češkog društva, povjesničar i bohemist Marijan Lipovac. Prema njegovim riječima, iz Tuđmanovih dnevničkih zapisa i knjiga može se iščitati kako je kao povjesničar gledao na Čehe i Slovake koji su s Hrvatima dijelili slično povijesno iskustvo višestoljetnog života u višenacionalnim državama. „Tuđmana su intrigirale stanovite sličnosti položaja Slovačke u odnosu na Češku unutar Čehoslovačke s položajem Hrvatske u odnosu na Srbiju u Jugoslaviji. Pritom je bio sklon povlačenju analogija između Češke i Srbije te je kao Hrvat iskazivao simpatije za slovačke težnje za što većom emancipacijom i autonomijom u sklopu zajedničke države s Česima“, kazao je Lipovac. Istaknuo je i Tuđmanovu osudu sovjetskog gušenja Praškog proljeća iznesenu 1969. u knjizi Velike ideje i mali narodi, pojasnivši da je za Tuđmana okupacija Čehoslovačke bila dokaz sloma ideje panslavizma i  socijalističkog internacionalizma koje su se ponovno dokazale samo kao sredstvo hegemonije velikih naroda nad malima.

Lipovac je spomenuo da je Tuđman kao direktor Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske od 1961. do 1967. uspostavio suradnju sa sličnim češkim i slovačkim ustanovama, tijekom posjeta Slovačkoj držao je predavanja i gostovao na televiziji te se sprijateljio s mnogim češkim i slovačkim povjesničarima i intelektualcima. Uspostavio je i bliske odnose s generalom Ludvíkom Svobodom koji je od 1968. do 1975. bio predsjednik Čehoslovačke, a posebno sa slovačkim političarom Gustávom Husákom koji je nakon gušenja Praškog proljeća bio na čelu Komunističke partije Čehoslovačke (1969. – 1987.) i kasnije predsjednik Čehoslovačke (1975. – 1989.). Tuđman i Husák počeli su organizirati simpozij Marksizam i nacionalno pitanje u suvremenom svijetu koji na kraju nije održan jer mu je, prema Tuđmanovim zapisima, podršku uskratio tadašnji najmoćniji komunistički političar u Hrvatskoj Vladimir Bakarić. Tuđman i Husák susreli su se u kolovozu 1968. u Pragu, kada je Husák bio potpredsjednik čehoslovačke vlade, a Tuđman izlagač na međunarodnom slavističkom kongresu, dok je u prosincu iste godine, nekoliko mjeseci nego je postao čelni čovjek komunističkog režima u Čehoslovačkoj, Husák posjetio Tuđmana u Zagrebu. Kad je Tuđman 1972. uhapšen, zbog veza sa Svobodom i Husákom prijetila mu je opasnost da bude optužen i zbog špijunaže, a time osuđen na dugotrajnu zatvorsku kaznu, što se ipak nije dogodilo. „Tuđman je vjerovao u mogućnost da je uz ostale utjecajne osobe i Gustáv Husák intervenirao za njega poslavši pismo Josipu Brozu Titu koji je onda nakon toga rekao poznatu rečenicu ‘Tuđmanu ne pakovati’“, kazao je  Lipovac. Dodao je da je Tuđman u svojim dnevničkim zapisima nakon 1972. često spominjao Husáka i svoje susrete s njim, te ga u nekoliko navrata i sanjao. Kroz  Tuđmanov stav prema Husáku vide se i njegova razmišljanja o Čehoslovačkoj i češko-slovačkim odnosima jer je Husáka smatrao zaslužnim za federalizaciju Čehoslovačke kojom su Slovaci dobili vlastitu republiku i ravnopravnost s Česima.

Lipovac je spomenuo da se Tuđman kao hrvatski predsjednik s Husákovim nasljednikom na čelu Čehoslovačke i prvim predsjednikom Češke Václavom Havelom sastajao tijekom međunarodnih skupova, no dvojica predsjednika nisu uspjeli uspostaviti bliske i prijateljske odnose. Havel je posjetio Hrvatsku tek nakon Tuđmanove smrti, a Tuđman kao predsjednik nije nikad posjetio Češku, kao ni Slovačku, iako se u Zagrebu 1996. susreo s tadašnjim češkim premijerom Václavom Klausom i slovačkim Vladimírom Mečiarom. Lipovac je podsjetio i na pohvalu kojom je predsjednik Tuđman 1994. na prijedlog Hrvatsko-češkog društva odlikovao Češku besedu Zagreb povodom njene 120. godišnjice i Savez Čeha u Republici Hrvatskoj povodom njegove 50. godišnjice, uz poruku da „u hrvatskoj domovini Hrvati i Česi dijele istu sudbinu, zajednički je braneći oružjem, kulturom i prosvjetom.“