SUSRET TIGROVA – SVJEDOČANSTVO O HRABROSTI, ŽRTVI I DOPRINOSU HRVATSKIH BRANITELJA ALBANACA SLOBODI HRVATSKE
U Rakitju, u Spomen domu Tigrova, održan je svečani okrugli stol posvećen ulozi 1. gardijske brigade “Tigrovi” u obrani Hrvatske Kostajnice 1991. godine. Bio je to dostojanstven i emotivan susret ispunjen sjećanjima i dubokim poštovanjem prema onima koji su proživjeli najteže dane obrane grada. Okupili su se hrvatski branitelji i sudionici događaja koji i danas nose teret uspomena, ali i ponos na zajedništvo koje ih je održalo u najtežim trenucima.
Na okruglom stolu sudjelovali su Zvonimir Kalan, zapovjednik i koordinator obrane Hrvatske Kostajnice, prof. dr. sc. Igor Nikolić, zapovjednik saniteta u Hrvatskoj Kostajnici 1991. godine, dr. sc. Jakša Raguž, povjesničar iz Hrvatskog instituta za povijest, general zbora Josip Lucić, te moderator Damir Luka Saftić, novinar i organizator susreta. Njihova svjedočanstva otvorila su vrata sjećanja na 76 dana herojske obrane grada koji se našao u potpunom okruženju.
Branitelji su podsjetili kako je Hrvatska Kostajnica bila opkoljena neprijateljskim srpskim snagama pod patronatom Jugoslavenske narodne armije (JNA), uz djelovanje srpskih paravojnih postrojbi. Grad je bio bez struje i vode, bez sanitetskog materijala i osnovnih uvjeta za život, pod neprekidnom paljbom. Branitelji na položajima, izloženi svakodnevnoj vatri, morali su se spuštati do rijeke Une po vodu, riskirajući vlastite živote. U zgradi Pošte, gdje je bila improvizirana bolnica, ranjenici i sanitetsko osoblje štedljivo su koristili vodu iz cijevi radijatora. Svaki gutljaj bio je dragocjen, a svaka minuta prožeta neizvjesnošću.
Na tribini su s posebnim poštovanjem spomenuta brojna imena poginulih branitelja čija je žrtva trajno utkana u obranu Hrvatske Kostajnice. Među njima je istaknuto i ime Antona Zefija, izvrsnog vodiča, čovjeka koji je znanjem i hrabrošću pomagao suborcima u najtežim trenucima. Kao prvi albanski branitelj koji je položio život u Domovinskom ratu, njegovo ime spomenuto je s osobitim dostojanstvom, kao simbol zajedništva i doprinosa pripadnika albanske zajednice obrani Republike Hrvatske.
Tri dana prije pada grada situacija je postala gotovo bezizlazna. -Bio je to pravi pakao – prisjetio se Nikolić. Hrvatska Kostajnica bila je nemilosrdno raketirana sa svih strana. Unatoč molbama zapovjednika saniteta, koji je s ranjenicima boravio u podrumu Pošte, jedine zgrade koja je pružala kakvu-takvu sigurnost, i apelirao na proboj branitelja, zapovjednik Kalan donio je tešku odluku o povlačenju s položaja prema središtu grada. Nije želio napustiti ranjenike i ostaviti ih na milost i nemilost agresora. Uslijedila je predaja, nakon koje su branitelji odvedeni u zloglasni logor Manjača, gdje su tijekom 59 dana bili izloženi teškom zlostavljanju i poniženjima, a ranjenici su prebačeni u Banja Luku gdje su ih srpski čuvari tjerali da gutaju križiće i tukli po prostreljenim ranama.
Upravo u tim najtežim trenucima nastale su priče koje svjedoče o ljudskosti. Jedna od njih je priča o Shemsedinu Morini, Albancu, kojem su hrvatski branitelji, kako bi preživio logor Manjača, promijenili identitet te je postao Jozo Bošnjak. Suborci su u logoru štitili njegov identitet, svjesni da bi otkrivanje njegova podrijetla moglo značiti sigurnu smrt. Ta šutnja bila je čin solidarnosti, bratstva i međusobnog povjerenja – dokaz da je u najtežim okolnostima ljudskost bila jača od straha. Priča o Morini ostala je trajni simbol zajedništva i podsjetnik da u Domovinskom ratu nisu sudjelovali samo Hrvati, nego i Albanci koje je povezivala ista želja – sloboda.
Dirljivom susretu nazočili su i Jasmina Zelenković, rođena Bajčinovci, Albanka i braniteljica u Domovinskom ratu, te Tom Kačinari, predsjednik Zajednice udruga hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata. Njihova prisutnost dodatno je naglasila važnost zajedništva i doprinos pripadnika albanske zajednice obrani Hrvatske.
Susret u Rakitju nije bio samo podsjećanje na ratne dane, već i dostojanstveno odavanje počasti svima koji su branili Hrvatsku Kostajnicu. Bio je to trenutak u kojem su se susreli pogledi koji su govorili više od riječi, a stisnute ruke svjedočile o neraskidivom bratstvu. Priče poput one o Shemsedinu Morini ostaju trajno svjedočanstvo da je hrabrost često tiha, a da najveća snaga proizlazi iz solidarnosti među ljudima.
Pokrovitelji događaja bili su Ministarstvo hrvatskih branitelja i Grad Zagreb, dok su organizatori bili Udruga „Tigar“ 90/91 Rakitje, Udruga ratnih veterana 1. gardijske brigade „Tigrovi“ i Udruga za Vukovar. Njihov trud omogućio je očuvanje sjećanja i prenošenje istine novim generacijama, kako bi žrtva branitelja ostala trajno zapisana, a ljudskost iz najtežih vremena nikada zaboravljena.
