SLOVAČKA GLAZBENA VEČER

Kulturna večer slovačke glazbe i predavanje «Sjećanje na popularne pjevače i glazbene grupe 1950.-70. godina 20. stoljeća u Slovačkoj», održana 19. rujna 2017. u Češkom narodnom domu u Zagrebu, podsjetila je publiku na najpoznatije slovačke izvođače tog doba.

Razvoj slovačke pop glazbe, s obzirom na poslijeratno razdoblje i državno uređenje, usko je povezan s razvojem popularne glazbe u tadašnjoj Čehoslovačkoj. Nakon događanja u veljači 1948. (kada su komunisti preuzeli vlast i priključili se politici Sovjetskog Saveza), prevladava pokret obnove. 50-te godine 20. stoljeća obilježene su dijeljenjem utjecaja svjetskih sila u dva moćna bloka. Češko-slovačka kultura, pod okriljem tadašnjeg Sovjetskog Saveza, bila je pod utjecajem antikapitalističkog stava komunističkih vladajućih garnitura na čelu s Klementom Gottwaldom, tadašnjim predsjednikom vlade. Svi buržoaski proizvodi, a time i proizvodi glazbene industrije, smatrani su neprijateljskima. Cenzura je snažno obilježavala kulturu mladih pa zbog toga popularnost rock and rolla u 50-im godinama nije previše utjecala na zemlje Istočnog bloka.

Na masovnu kulturu mladih u Slovačkoj utjecao je politički organizirani pokret obnove i izgradnje (budovatelsky). Mladež tadašnje Slovačke bila je pod utjecajem zlatnog doba razvoja socrealizma. Nastao je kult pjesama o izgradnji, koje su bile lako pamtljive. U poslijeratnom razdoblju veliku važnost za glazbenu kulturu mladih u slovačkim selima imao je popularni folklor.

Popularna glazba je u Slovačkoj počela prestizati folklornu (narodnu) glazbu tek nakon 50.-tih godina. U početku se popularna glazba pojavila na zabavama u većim gradovima, bila je dio predstava u zabavnim ugostiteljskim objektima, a u širu javnost prodire preko radijskih emisija.

Najpoznatiji skladatelji u ovo doba su bili: Karol Elbert, Andrej Lieskovsky, Vieroslav MatušíkGejza Toperczer, Gejza Dusík s pjesmama: Skor nez odides, Rodny moj kraj, Dedinka v Udoli, te pjesma „Len bez ženy“ (Samo bez žene) koju je pjevao František Krištof Veselý. U to doba poznati su pjevači: Štefan Hoza, dr. Janko BlahoMelánia OlláryováSiloš PohánkaGabriela Hermélyová.

Situacija u razvoju slovačke glazbe se privremeno poboljšava od ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća. U Slovačku su na različite načine počele pristizati snimke rock and roll glazbenih zvijezda kao što su Elvis Presley, Chuck Berry i drugi. Sredinom 60-ih godina u zemljama engleskog govornog područja do punog izražaja dolazi big beat groznica – popularni žanr koji se u Engleskoj pojavio početkom 60.-tih godina. Elvisa Preslya, koji je bio solo zvijezda rock and rolla zamjenjuju bendovi kao što su The Beatles, The Kinks, The Who, The Shadows, Cream i The Rolling Stones, čime započinje zlatno doba rock glazbe. Slovačka glazbena produkcija u 60.-tim godinama u početku se fokusira na imitaciju i snimanje poznatih hitova. Između 1965. i 1967. smatralo se da je službeni jezik bigbeat glazbe samo engleski jezik, no među pionirima popularne glazbe češko-slovačkog glazbenog stvaralaštva je bratislavska grupa Beatmen, poslije i Soulmen, s pjevačem Dežom Ursínym art-rock glazbenikom, kompozitorom i pjevačem. Zajedno s Mariánom Vargom (glazbenik) i Pavlom Hammelom smatra se glavnim osnivačem moderne slovačke rock glazbe. U ovu skupinu spadaju i drugi popularni glazbenici u Slovačkoj kao što su Fedor Frešo i Dušan Hájek.

Značajna institucija, koja je imala važnu ulogu u razvoju nove glazbe u Slovačkoj bio je eksperimentalni studio Čehoslovačkog radija u Bratislavi osnovan 1964. godine. Isprva je djelovao u skromnim uvjetima no kasnije je postao jedno od najznačajnijih središta elektroakustičke glazbe, čak i u europskom kontekstu.

Kraj šezdesetih godina prošlog stoljeća povezan je s događajima uz Praško proljeće. Glavni grad Čehoslovačke, Prag, postao je nakratko jedno od svjetskih središta glazbenih događanja u tom razdoblju. U njemu su se održavali koncerti inozemnih grupa, tri godine za redom organizirali su se festivali češkoslovačke big beat glazbe, na kojima su nastupali uspješni slovački bendovi poput The Soulmen, grupa Blues Five u kojoj su svirali: Peter Lipa, Dušan Hajek, Jaro Filip, Janko Lehotský…, te grupa Prúdy. U tom razdoblju svoju glazbenu karijeru započele su poznate ličnosti poput Pavola Hammela, Mariana Varge, Jan Lehotskog ili Jána Balaža, a s glazbenicima su počeli raditi mladi pisci glazbenih tekstova poput Kamila Peteraja i Borisa Filana. Godine 1968. Pavol Hammel i Marián Varga objavili su legendarni album Zvoňte, zvonky. Rock grupa Modus, glavni Jan Lehotsky, osnovana je1967..

Godine 1966. ostvarila se ideja Jána Siváka i Pavla Zelenaya da organiziraju česko-slovački festival pop glazbe pod nazivom Međunarodni festival plesne pjesme kasnije nazvan Bratislavska lyra, nešto poput današnjeg Super Stara. Međutim, Lyra je bila jedinstvena po tome što nije samo povezivala dvije zemlje, već je pokazala da je originalna glazbena produkcija živa i u Slovačkoj i u Češkoj. Baš kao i danas onaj tko je došao na pozornicu Lyre postao je poznat široj javnosti, a tko se uspio plasirati na jedno od pobjedničkih mjesta, postao je ikona glazbenog showbiznisa. Prvo glazbeno natjecanje festivala održano je u Bratislavi PKO – cijeli naziv (park kulture i odmora) i trajalo je tri dana. Rezultat je bio doista neočekivan – pobijedio je češki interpret Karel Gott sa slovačkom pjesmom Imam bajkovitu kuću (Mam rozpravkovy dom). Autori pjesme su bili Vieroslav Matušik i Eliška Jelinková.

Osim Gotta u tom su razdoblju bili popularni pjevači Eva Pilarová– Češka, Marta KubišováKarel Černoch Čeh, Eva Máziková, Marcela Laiferová,  mladi pjevači Dušan Grun i Karol Duchoň

Razvoj slovačke pop glazbe nakon godina 1968-69. je bio pod utjecajem razdoblja političke situacije koja se nazivala normalizacija u ČeškoSlovačkoj. U prvoj polovici 70-ih godina javlja se zanimljivi fenomen – čehoslovački mediji puštali su u eter veliku količinu stranih hitova, ali koji su se pjevali s prilagođenim tekstovima na slovačkom ili češkom jeziku tj. glazba je bila inozemna, a tekstovi na slovačkom ili češkom jeziku, primjerice Eva Kostolányiová je pjevala pjesmu Waterloo. Izvorne pjesme na engleskom jeziku nisu službeno emitirane. Pjevače su obično pratili orkestri, a ne glazbene grupe (Orkestar Juraja Velčovského, VV systém Vlada Valoviča…).

Glazbeno stvaralaštvo bigbeat grupa u prvoj polovici 70. godina bilo je pretežno sporedan žanr u glazbenoj kulturi. Najpopularnija slovačka glazbena grupa rock žanra u prvoj polovici 70. godina bila je grupa Prúdy. Grupa je osnovana već 1962. godine pod nazivom „The Jets“ kao kvartet glazbenika: Pavol Hammel, gitara Peter Saller, gitara, Vladimír Kaššay, basgitara, i František Machatsbubnjevi. Grupa je na početku bila pod utjecajem rock and rolla, kasnije je svirala inozemne pjesme prevedene ili prilagođene slovačkom jeziku poput grupa SputniksThe Shadows i Ventures. Kasnije je naziv grupe promijenjen u Prúdy i postupno počinju svirati pjesme za koje tekstove piše Rudolf Skukálek, pjesnik prevoditelj, tadašnji član grupe lektora na Slovačkom radiju. Postupno se formiraju i ostale glazbene grupe sa solo pjevačima.

Iako su se razvijale artrock grupe kao i jazz rock grupe, npr. grupa s Petrom Lipom, njihove skladbe bile su dostupne samo na koncertnim pozornicama ili u obliku snimaka na nosačima zvuka. Njihova imena u udarnim terminima i zabavnim emisijama nisu imala odjeka. U Slovačkoj su se priređivale takozvane “fonoteke“, preteče današnjih diskoteka. Najznačajnija ličnost disco žanra je bio Fero Hora (u siječnju 2017. umro u 68 godini), ujedno i glazbeni urednik koji je kao prvi počeo razvijati taj žanr.

U sedamdesetim godinama o nastupima glazbenih grupa i solo pjevača počinju odlučivati razni odbori. Vrhovno tijelo koje je davalo dozvolu za nastupe i to putem polaganja ispita, tijelo koje je odlučivalo o daljnjoj profesionalnoj karijeri umjetnika odnosno pjevača bio je Slovkoncert. Svi umjetnici, bez iznimke, morali su dokazati da mogu pjevati, svirati, da poznaju glazbenu teoriju i povijest slovačke glazbe. Pjesme izvođača morale su dobiti odobrenje komisije zadužene za tekstove pjesama i često se događalo da su pjesme, pa čak i cijeli albumi završavali „u bunkeru“.

Godine 1971. osnovana je slovačka glazbena izdavačka kuća „Opus“. Ovim potezom djelomično je došlo do odvajanja slovačkog glazbenog tržišta od češkog. Organizirali su se glazbeni festivali kao što je bila Bratislavska lyra. Kada je 1977. godine pobijedila glazbena grupa Modus (osnovana 1968.) s pjesmom „Úsmev“, žiri je počeo ocjenjivati i stvaralaštvo glazbenih grupa i njihovih solista (Miro Žbirka, Marika Gombitova, grupa Elan, Olympic – Česi). Ovim potezom povećao se interes javnosti za stvaralaštvom beat grupa. Na Lyru su počeli dolaziti, usprkos željeznoj zavjesi i inozemni gosti, zvijezde u tom razdoblju kao Udo Jürgens, The Beach BoysCliff RichardJosephine BakerBoney MHot ChocolateBilly PrestonAmanda LearSmokieJohn Mayall i drugi.

U ovom razdoblju nastao je radio Hvězda. Popularne su bile različite radio emisije za mlade, primjerice Mikroforum ili emisija za motoriste Pozor zakruta (Pazi zavoj) koja se i danas emitira (već 50 godina ju slušamo).

U Slovačkoj se počeo izdavati popularni časopis Populár, u izdanju Zavoda umjetničke kritike i kazališne dokumentacije (Ústav umeleckej kritiky a divadelnej dokumentácie). Glazbeni festivali bili su vrlo popularni; Slovački festival političke pjesme u Martinu, Bystricke zvony… Na festivalu političke pjesme prvi puta je na sebe upozorio Peter Nagy (popularni pjevač u Slovačkoj) s pjesmom Nagasaki. Isto tako pažnju je izazvao i tadašnji disident Václav Havel (vođa političkih promjena u studenom 1989., bivši predsjednik Čehoslovačke socijalističke republike i Češka i Slovačka Savezna Republika, posljednji predsjednik Čehoslovačke i prvi predsjednik Češke Republike) 1988. na festivalu Pjesme za mir (Písně za mír) v Lipnici.

Krajem 70. godina na slovačku glazbenu scenu se počinju probijati grupe Taktici i Elan. Još su poznati pjevači Jana Kociánová, zabavljač, glumac i pjevač Ivan Krajiček, Zora Kolinaska, Marcela Laiferová i Dušan Grun, Olga Szabová, Eva Máziková, kasnije Karol Duchon, Karol Konárik i drugi.

Od svih slovačkih pjevača, ističe se Karol Duchoň (21. travnja 1950. Galanta – 5. studeni 1985. Bratislava) podrijetlom iz Bačkog Petrovca odakle je njegova majka Olga. Osnovnu školu u Galanti polazio je s poznatom slovačkom pjevačicom Evom Mazikovom s kojom je kasnije i otpjevao nekoliko dueta. Studirao je na strojarsko-industrijskoj školi u Partizanskom, ali je nije završio budući da je s orkestrom Jaroslava Mikule otišao na turneju u inozemstvo. Godine 1968. upoznao je jednog od pjevača beat grupe The Ice Boys (Ľadoví muži). Zajedno su počeli svirati na različitim događanjima, između ostalog u klubu u Zlatnim Moravicama (v Zlatých Moravciach). Godinu dana kasnije počeo je pjevati s pjevačicom Evom Mazikovom, u glazbenoj grupi Braňa Hronca. Na televiziji se pojavio prvom pjesmom u emisiji Mala televizijska hitparada (Malá televízna hitparáda). Najdi piesen – Pjesma se zvala Nalady – Ohladi slobodan prijevod „Uber pary“(bila to koverzija hita „Sugar, sugar“ grupe The Archies sa slovačkim tekstom Alexandra Karšaya. Slušateljima, odnosno široj javnosti, ova pjesma se veoma svidjela. Profesionalni autori tekstova i skladatelji prepoznali su ovog talentiranog pjevača i počeli se za njega zanimati.

Godine 1970. prvi puta je pjevao na Bratislavskoj lyri, gdje je otpjevao pjesmu „Kto má ťa rád“, glazba autora Pavla Zelenaya, tekst Milana Lasice. Iako ova pjesma nije dobila nagradu, njome je započeo karijeru profesionalnog pjevača. Te godine je osnovao svoju glazbenu grupu Prognóza. Godine 1974. Karol Duchoň je za pjesmu „Zem pamätá“, autora Pavla Zelenaya i Tibora Grűnnera dobio nagradu Zlatna Bratislavska lyra, a u međunarodnom dijelu natjecanja brončanu nagradu za istu pjesmu.

Karol Duchoň je otpjevao nekoliko dueta s poznatim slovačkim pjevačima Marcelom Laiferovom („Kamenný kvietok“), Dušanom Grúňom („Vonia kakao“), Janom Kociánovom i drugima. Sedamdesetih i osamdesetih godina bio je vrlo popularan i tražen, ne samo na festivalima već i na radiju, u televizijskim emisijama, na svim poznatim događanjima u Češkoj i Slovačkoj, a odlazio je i na turneje u inozemstvo u Njemačku, Sovjetski savez, Francusku, Poljsku, Mađarsku, Bugarsku, Kubu, čak i u Japan.

Karol Duchoň je bio talentiran pjevač, volio je glazbu, a njemački kritičari su ga nazvali slovački Tom Jones. Nakon nastupa na festivalu Bystricke zvony u Banskoj Bistrici svoje divljenje mu je izrazio i poznati čehoslovački pjevač Karel Gott. Bio je čovjek velikog smisla za humor i volio brinuti o drugima i pomagati im, bio je vrlo ljubazan i volio je ljude. Živio je brzo i nije htio ništa propustiti, želio je uživati. Bio je težak alkoholičar i to je za njega bilo kobno, tako da je u 35. godini života umro u Bratislavi. Na inicijativu Kuće Matice slovačke u Galanti, njegovom rodnom mjestu, postavljeno je brončano poprsje Karola Duchona, kojeg je napravio akademski kipar Ladislav Sabo.

Organizatori ove večeri bili su Matica slovačke Zagreb u suradnji s Predstavnikom slovačke nacionalne manjine Grada Zagreba.