SLAVOMIR MIKLOVŠ – KRIŽEVAČKI BISKUP
Prema podacima grkokatoličke Križevačke biskupije (ili eparhije), u Hrvatskoj ima oko 15.000 grkokatolika, a najviše, gotovo 8000, po narodnosti su Rusini, oko 6000 su Hrvati, a oko 2000 Ukrajinci. Na popisu stanovništva 2011. Rusinima se izjasnilo 1936 građana Hrvatske, što znači da se mnogi koji imaju rusinsko porijeklo izjašnjavaju Hrvatima ili drugačije, no u svakom slučaju, iako su izloženi asimilaciji, a teško su stradali i u Domovinskom ratu, jedan od temelja rusinskog identiteta je njihova grkokatolička vjera koja ih odvaja od drugih naroda u okruženju. U 20. stoljeću svi biskupi (ili vladike) na čelu Križevačke biskupije, koja danas okuplja grkokatolike na području cijele Hrvatske, BiH i Slovenije, osim Hrvata Janka Šimraka (1942. – 1946.), bili su Rusini: Julije Drohobecki (1891. – 1917.), Dionizije Njaradi (1920. – 1940.), Gabrijel Bukatko (1950. – 1981.), Joakim Segedi (1981. -1983., pomoćni biskup od 1963.) te naposlijetku Slavomir Miklovš, križevački biskup od 1983. do 2009.
Rodio se 16. svibnja 1934. u Đurđevu u Bačkoj u osmeročlanoj obitelji oca Simeona i majke Verone rođene Gnip. Osnovnu školu završio je u Đurđevu, klasičnu gimnaziju pohađao je u Rijeci a završio u Pazinu, dok je teologiju diplomirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Za svećenika ga je zaredio 7. srpnja 1964. u župnoj crkvi Rođenja Presvete Bogorodice u Đurđevu, križevački biskup Gabrijel Bukatko. Slavomir Miklovš najprije je do 1968. bio kapelan u Ruskom Krsturu, zatim je do 1969. bio župnik u Vukovaru, a 1969. je imenovan za duhovnika u grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu. Od 1974. bio je ekonom, a od 1978. i kancelar Križevačke biskupije. Za križevačkog biskupa imenovao ga je je 2. veljače 1983. papa Ivan Pavao II., a biskupsku posvetu primio je 25. ožujka u Ruskom Krsturu. U svoj biskupski grb stavio je lik Pokrova Majke Božje, a u tom je duhu bilo i njegovo biskupsko geslo: „Pod tvoju milost”.
Za vrijeme njegova upravljanja Križevačkom biskupijom osnovana je župa u Slavonskom Brodu, te pastoralni centri za grkokatolike u Samoboru u Jastrebarskom, a zaredio je 25 svećenika.
Upravljanje Križevačkom biskupijom u to vrijeme nije bilo lagano jer je obuhvaćala cijelo područje Jugoslavije, a vjernici bili su raspršeni po čitavoj državi. Nove teškoće nastale su izbijanjem Domovinskog rata kad su brojni grkokatolici ubijeni, prognani ili na druge načine stradali, naročito u Srijemu, Slavoniji i Bosni. Vladika Miklovš organizirao je Caritas na razini Križevačke biskupije koji je pomagao svima koji su bili u nevolji.
Kao biskup stolovao je u Zagrebu, gdje je stvarno sjedište Križevačke biskupije bilo od 1966. do 2020., a zgradu biskupske rezidencije u Križevcima, nekoliko kurija i poljoprivredno zemljište, iznajmio je pokretu fokolara koji je ondje uredio svoj centar.
Budući da Jugoslavija nakon 1991. više nije postojala, tome su se morale prilagoditi i granice Križevačke biskupije pa je Sveta Stolica osnovala dva samostalna egzarhata – 2001. za grkokatolike u Makedoniji i 2003. za grkokatolike u Srbiji i Crnoj Gori sa sjedištem u Ruskom Krsturu. Time se smanjio broj vjernika i teritorij Križevačke biskupije koja je svedena na svoje današnje granice.
Uz svoje redovite dužnosti u biskupiji, biskup Miklovš svake je godine od 1983. do 1990. pohađao Slovačku, gdje je zaređivao grkokatoličke bogoslove za svećenike, budući da zbog komunističke represije tamošnja grkokatolička crkva nije imala svoga biskupa. Zaredio je 43 slovačka svećenika od kojih su dva kasnije imenovana biskupima. Jednako je tako posjećivao Ukrajinu gdje je grkokatolička crkva Staljinovom odlikom 1946. bila ukinuta i zabranjena.
Kad je 2008. slavio 25 godina biskupstva, zagrebački nadbiskup i metropolit kardinal Josip Bozanić kazao je da je biskup Miklovš nastojao djelovati u duhu evanđelja i crkvenih dokumenata, u svemu nastupajući kao grkokatolik i istočnjak, po naravi zauzet, ali ne nametljiv, tih i povučen, jednostavan u nastupima i gotovo monaški skroman u načinu življenja, dok je papa Benedikt XVI. u pismu slavljeniku poručio da su „mnogi veoma cijenili umješnost vladike Slavomira, njegovu temeljitu pobožnost, mirnoću duha, brigu za sve kad nije štedio nikakve napore pokazujući ljubav prema Crkvi, a posebno prema svojoj eparhiji.“
Biskup Slavomir Miklovš umirovljen je 2009. kada ga je na čelu Križevačke biskupije naslijedio Nikola Kekić te se povukao u rodni kraj u Vojvodini. Umro je u Novom Sadu 21. srpnja 2011., a pokopan je u katedrali svetog Nikole u Ruskom Krsturu.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.