SKENDERBEG U HRVATSKOJ KNJIŽEVNOSTI
Knjiga Skenderbeg u hrvatskoj književnosti, odabrane pjesme i proze iz djela Razgovor ugodni naroda slovinskoga autora fra Andrije Kačića Miošića nova je knjiga objavljena u nakladi u Biblioteke DEA Društva albanskih umjetnika Hrvatske DEA. Iako je albanski knez Gergj Kastrioti Skenderbeg živio u 15. stoljeću, njegov lik i djelo ostavili su značajan trag u povijesti. Europska historiografija zabilježila je niz podataka o borbama albanskog naroda protiv Turaka te o Skenderbegu kao njihovom vođi: vojnom strategu, misliocu, političaru, humanistu i diplomatu. U arhivima i knjižnicama diljem Europe, u Veneciji, Rimu, Beču, Dubrovniku, St. Petersburgu, Budimpešti, Istanbulu i drugim gradovima nalazi se impozantan broj knjiga, studija i monografija kao i tisuće članaka o Skenderbegu. U njima ga njegovi biografi nazivaju „mačem kršćanstva“ i „nepremostivom preprekom koja je zaustavila sultana Osmanlijskog carstva da nahrani svoga konja na trgu Svetog Petra“.
Gergj Kastrioti Skenderbeg nadahnuo je mnoge europske umjetnike, književnike, glazbenike i likovne umjetnike. Voltaire je rekao: „Da su bizantski carevi bili kao Skenderbeg, Bizantsko carstvo bi se spasilo“, Antonio Vivaldi skladao je operu „Scanderbeg“ koja je u Firenzi izvedena prvi puta a zatim je izvedena još 18 puta u nepuna tri mjeseca te postigla veliki uspjeh. U knjizi Skenderbeg u hrvatskoj književnosti u uvodnoj riječi urednica Ljiljana Koci piše: „U hrvatskoj književnosti i historiografiji isticala su se Skenderbegova junačka djela u borbi protiv Turaka te su u toj borbi nalazili nadahnuća za borbu hrvatskog naroda protiv zajedničkih neprijatelja. O Skenderbegu su do danas pisali i govorili: Ludovik Crijević Tuberon, Ivan Gundulić, Marin Barleti, fra Andrija Kačić Miošić, Mate Zoričić, Ivan Kukuljević Sakcinski, Josip Matija Šporer, fra Lovro Mihačević, fra Bazilije Pandžić, fra Emerik Pavić, fra Filip Lastrić, fra Bone Benić, fra Nikola Lašvanin, Pavao Ritter Vitezović, Filip Grabovac, Mihovil Pavlinović, Aleksandar Stipčević, Zef Mirdita, i mnogi drugi. U Hrvatskoj u prvoj polovici 19. stoljeća dolazi do hrvatskog nacionalnog buđenja, a Filip Grabovac, Pavao Ritter Vitezović i Andrija Kačić Miošić u svojim djelima čitateljima ističu potrebu za ujedinjenjem u borbi protiv Turaka kao što je to činio Gergj Kastrioti Skenderbeg i albanski narod. Oni su u Skenderbegovom liku vidjeli beskompromisnu borbu kao jedini način suprotstavljanja Osmanskom Carstvu. O Skenderbegu su pisana povijesna djela, povijesno-književne studije, pripovijetke, poezija i feljtoni. Skenderbeg je bio jedan od najpopularnijih junaka iz redova balkanskih naroda koji se borio, ne samo za slobodu albanskog naroda, nego i za druge balkanske narode. Ivan Kukuljević Sakcinski, kao i Ljudevit Gaj te Josip Matija Šporer, skupljajući arhivsku građu o povijesti Hrvata, nezaobilazno su se susretali s povijesnim dokumentima, rukopisima i materijalima koji se tiču Skenderbega i Albanaca. Ti će rukopisi završiti u rukama poznatih albanologa toga vremena: J. Šafarika, V. Jagića, F. Miklošiča, M. Gajtera i drugih. Ivan Kukuljević Sakcinski napisao je nedovršenu dramu o Skenderbegu, a rukopis se danas čuva u Arhivu HAZU. Iako zaboravljen, tekst drame napisan je na 58 stranica, a među prvima i rijetkima ga je spomenuo Tadija Smičiklas. Prema mišljenju mnogih, najveća zasluga za popularizaciju Skenderbega u hrvatskom narodu pripada fra Andriji Kačiću Miošiću, koji je 1756. godine u Veneciji tiskao znamenito djelo Razgovor ugodni naroda slovinskoga s 41 pjesmom, a prošireno izdanje iz 1759. sadrži 136 pjesama.
Fra Andrija Kačić Miošić bio je oduševljen narodnom prošlošću. Čitajući djela svojih suvremenika, posebice F. Grabovca, prikazao je u stihu i prozi najznačajnije događaje iz prošlosti južnih Slavena i susjednih naroda. U dijelu Razgovori naroda slovinskoga prevladava proza, u drugome stih. Pjesme su pisane asimetričnim epskim desetercem 4 + 6, a 2. i 3. pjesma ukrštenim rimovanim osmercem. Ova knjiga postala je najpopularnija hrvatska pučka knjiga. Knjiga Razgovori naroda slovinskog nastala je proučavanjem povijesnih dokumenata i historiografske literature pisane latinskim (J. Bedeković Komorski, M. Barlezio), talijanskim (G. M. Biemmi, G. Doglioni, M. Orbini, G. Sagredo) i hrvatskim jezikom (F. Glavinić, P. Šilobadović, P. Vitezović Ritter). Knjiga je kronološki poredana i obuhvaća vrijeme od antičke povijesti Ilira do autorova doba, a najviše je pozornosti posvećeno kršćansko-turskim ratovima. Ova knjiga je duboko utjecala na franjevačke pisce Kačićeva zavičaja (J. Radman, P. Jukić, M. Urlić, F. Radman) i na slavonske pisce XVIII. st. (E. Pavić, J. Pavišević, Š. Štefanac), a neke su pjesme bile objavljene i u knjigama predromantičarskih (A. Fortis, J. G. Herder) i romantičarskih autora (P. Mérimée). Knjiga je doživjela 64 izdanja i bila je vrlo čitana, te je na zimskim sijelima u selima diljem Hrvatske (i drugdje gdje su živjeli Hrvati) bila do Drugog svjetskog rata bez iznimke čitana ili recitirana napamet. Razgovor ugodni naroda slovinskoga jedno je od najvrjednijih djela hrvatske književnosti 18. stoljeća i osim značajnog opusa o Skenderbegu, najvećem nacionalnom albanskom heroju, pjesme o njemu prožete su kroz prozu i stih snošljivošću i pozitivnim stavom prema svim narodima, čak i onima s kojima su u zavadi.“ Knjiga Skenderbeg u hrvatskoj književnosti je zbornik od šezdesetak izabranih pjesama i proza iz Kačićevog djela Razgovor ugodni naroda slovinskoga iz knjige publicirane 1856. godine u Beču na 463 stranice.
Društvo albanskih umjetnika Hrvatske DEA svake godine u Zagrebu na križanju Ilice i Mesničke ulice postavlja spomen vijenac odajući počast velikanu hrvatskog pučkog pjesnika fra Andriji Kačiću Miošiću koji je opjevao najvećeg albanskog heroja Gjergj Kastrioti Skenderbega.
Knjigu možete naručiti putem e-maila: dauh.dea@gmail.com.
