SJEĆANJE NA HRABRI I TRAGIČNI DOGAĐAJ U POVIJESTI MAĐARA
Povodom 66. obljetnice mađarske revolucije i borbe za slobodu iz 1956. godine pod naslovom „Moraju otići!” večeras je u u MKD „Ady Endre“ u Zagrebu održan program u kojem su nastupili članovi dramske sekcije i mješovitog zbora društva. Mađarska revolucija koja trajala je od 23. listopada do 10. studenoga 1956. bila je nacionalni otpor sovjetskoj i komunističkoj okupaciji. Studenti i radnici izašli su 23. listopada 1956. na ulice Budimpešte i prosvjedovali protiv prisutnosti sovjetske vojske i komunizma. Njima su se pridružili desetci tisuća prosvjednika koji su se uputili prema zgradi parlamenta.
Predstavnici studenata ušli su u zgradu mađarskog radija želeći iznijeti svoje zahtjeve, ali su istoga trenutka uhićeni. Policija je pucala po studentima i jednoga ubila. Prosvjednici su njegovo tijelo umotali u mađarsku zastavu s koje su skinuli komunističke simbole i nosili ga kroz masu naroda. Nakon toga nastao je kaos i nasilje diljem Budimpešte. Razjarena masa počela je uništavati simbole komunizma, rastavljen je Staljinov kip, organizirane su paravojne skupine koje su se borile protiv policije i sovjetske vojske. Radnička vijeća preuzela su kontrolu nad mađarskom Radničkom narodnom strankom i zahtijeva političke promjene i osnovana je nova vlada s premijerom Imreom Nagyjem. Ukinuta je tajna policija ÁVH, najavljeno je povlačenje iz Varšavskog pakta i slobodni izbori.
No komunistički partijski sekretar János Kádár osnovao je tzv. Radničku revolucionarnu vladu i pozvao u pomoć sovjetsku vojsku koja se nalazila u Mađarskoj. Sovjetski vojnici 4. studenog krenuli su prema Budimpešti i ostalim gradovima i tenkovima pucali na narod i mađarske borce za slobodu koji su bili slabo naoružani. Mađarski reformatori odupirali su im se do 10. studenoga pri čemu je poginulo dvije i pol tisuće Mađara, a oko dvjesto tisuća ih je izbjeglo iz države. Nakon slamanja otpora mnogi su uhićeni, a nasilje nad prosvjednicima trajalo je mjesecima. Imre Nagy je, s dijelom novoosnovane vlade, sklonio se u jugoslavensko veleposlanstvo u Budimpešti gdje su svi zatražili azil. Iako je postignut pismeni sporazum s mađarskom komunističkom vlasti da neće politički goniti Imrea Nagya i sudionike budimpeštanskog ustanka, iste je večeri Nagy uhićen. Suđeno mu je za pobunu i osuđen je na smrt vješanjem.
Mađari nisu zaboravili taj hrabri, ali tragični događaj u svojoj povijesti i redovito obilježavaju godišnjicu revolucije, a isto čine i pripadnici mađarske zajednice u Zagrebu i Hrvatskoj.
