PETAR PRERADOVIĆ JE OBILJEŽIO HRVATSKI ROMANTIZAM I JEDAN JE OD NAJZNAČAJNIJIH HRVATSKIH PJESNIKA 19. STOLJEĆA

“…Ljub’ si, rode, jezik iznad svega,
U njem živi, umiraj za njega!
Po njemu si sve što jesi…
Bez njega si bez imena,
Bez djedova, bez unuka.
U pošasti, sjena puka,
Ubuduće niti sjena!”

Stihovi su to pjesme “Rodu o jeziku” generala austro-ugarske vojske Petra Preradovića i jednog od najplodonosnijih pjesnika hrvatskog romantizma i Hrvatskog narodnog preporoda. Preradović je rođen 19. ožujka 1818. u Grabrovnici pokraj Pitomače, ali je u djetinjstvu rano ostao bez oca zbog čega je već kao dvanaestogodišnjak napustio rodni dom jer ga je majka poslala na Vojnu akademiju u Bečko Novo Mjesto. Prve pjesme Preradović je pisao na njemačkom jeziku jer je zbog odvojenosti od obitelji i rodnog kraja te školovanja na njemačkom jeziku gotovo zaboravio hrvatski. No nikad nije zaboravio tko je i što je, a to je tijekom života i dokazao. U tomu mu je pomogao i susret s Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim koji je potaknuo u Preradoviću domoljublje i pisanje pjesama na hrvatskom jeziku.

U čast velikanu hrvatske književnosti, koji je bio srpskog podrijetla, nedavno je obnovljena njegova rodna kuća u Grabovnici pokraj Pitomače i preuređena u Interpretacijski centar nazvan Kuća Petra Preradovića. U vrijeme Preradovićeva rođenja Grabovnica je administrativno pripadala Đurđevačkoj krajiškoj pukovniji u koju je Petrov otac Jovan, Srbin iz Grubišnog Polja i austrougarski podčasnik, doselio nakon što je umirovljen. Kuća u kojoj je obitelj Preradović živjela i u kojoj je rođen Petar, a koja je sad muzej, sagrađena je 1775. i tijekom 200 godina imala je razne namjene. Spomen-ploča Petru Preradoviću postavljena je na njegovoj rodnoj kući 1909., a danas se su njoj može doznati sve o pjesnikovu životu, radu, stvaralaštvu i vojnoj karijeri. Preradović je tijekom školovanja na vojnoj akademiji morao prijeći na katoličku vjeru, a u to vrijeme počeo je pisati i pjesme na njemačkom jeziku. Nakon što je 1838. završio školovanje službovao je u Milanu, Zadru, Zagrebu, Cremoni, Beču i drugim mjestima Habsburške Monarhije te se borio u svim ratovima u kojim je tad sudjelovala austro-ugarska vojska. Vrlo brzo je napredovao u vojnoj hijerarhiji te je stekao čin generala.

Njegova njemačka pjesnička faza trajala je do 1840. kada je u Veneciji upoznao Ivana Kukuljevića Sakcinskoga, koji je kao i Preradović bio časnik. Pod njegovim utjecajem Preradović počinje pisati na hrvatskom jeziku, a Kukuljević je Preradovića potaknuo i na prevođenje prvoga pjevanja “Osmana”, epa Ivana Gundulića. Tijekom boravka u Veneciji Preradović je 1843. napisao svoju prvu hrvatsku pjesmu “Poslanica Špiri Dimitrović”.

Iz Milana je Preradović premješten u Zadar gdje je upoznao Antu Kuzmanića koji mu je predložio da za Zoru dalmatinsku napiše pjesmu o jeziku. Preradović je tad napisao jednu od svojih najpoznatijih pjesama “Zora puca” koja je objavljena u prvom broju Zore dalmatinske 1844. Ta je pjesma bila odlično prihvaćena te ju je Ljudevit Gaj objavio u Danici.

Kada je počeo pisati na hrvatskom jeziku Preradović je već imao mnogo pjesama napisanih na njemačkom za koje su mu uzori bili J. W. Goethe, F. Schiller i G. G. Byron. Tim je pjesmama dominirao izričaj romantizma, a napisao je i ljubavni kanconijer “Pjesme Lini” koji je dovršio oko 1850. Nakon što je počeo pisati pjesme na hrvatskom jeziku, Preradović se umjesto romantičkim idelima bavio budničkom tematikom, domoljubljem i tužaljkama “Žalostinke”, “Miruj, miruj srce moje” (ta je pjesma uglazbljena), “Putnik”…

Objavio je zbirku pjesama “Prvenci” (1846.), a nakon što je premješten na vojnu službu u Zagreb, u to vrijeme bio je pobočnik bana Josipa Jelačića, objavio je zbirku “Nove pjesme” (1851.) za koju su književni kritičari tvrdili da je pjesnik uronio u pesimizam i pomalo fatalizam. Napisao je Preradović i jednu dramu “Kraljević Marko”, koja je djelomično objavljena u Nevenu 1852., a u kojoj se bavio narodnim vjerovanjima, ali i mogućim jedinstvom južnoslavenskih naroda. Preradovićevo duhovno sazrijevanje očitovalo se u posljednjoj fazi njegova stvaralaštva tijekom koje se bavio religijskim temama, duhovnošću, mistikom i transcendencijom. U to vrijeme ostao je bez supruge Paule de Ponte, koja je tragično stradala u Motta di Livenzi u Italiji gdje je bila u posjetu obitelji. Imala je samo 27 godina kad je umrla pa je Preradović ostao udovac s dvoje male djece Milicom i Dušanom. Poslije su nastale njegove pjesme “Slavjanstvu” 1865. i “Zvanje Slavjanstva” 1869. u kojima se bavio pozicijom Slavena u odnosu na ostale narode.

General i pjesnik Petar Preradović umro je 18. kolovoza 1872. u Austriji i pokopan je u Beču. Njegovi posmrtni ostatci preneseni su 14. srpnja 1879. na Mirogoj u Zagreb. Na nadgrobnom spomeniku Petra Preradovića, koji je izradio poznati kipar Ivan Rendić i nazvao “Domovina polaže cvijeće na pjesnikov spomenik”, uklesani su stihovi iz njegove pjesme “Putnik”.

… U tvom polju daj mu groba,
S tvojim cvijećem grob mu kiti!

Preradović je obilježio hrvatski romantizam i jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika 19. stoljeća. Po njemu je nazvan jedan od središnjih trgova u Zagrebu, poznat i kao Cvjetni trg, na kojem je i pjesnikov spomenik.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.