NE DOPUŠTAJU PODIGNUTI SPOMENIK UBIJENOJ DJECI PRIJEDORA 1992.

Manifestacija Dani bijele trake u Zagrebu započela je 26. svibnja 2016. u Kongresnoj dvorani Islamskog centra Zagreb održavanjem tribine „Ubijenoj djeci Prijedora“.

Sudjelovali su Fikret Bačić, predstavnik roditelja i inicijator izgradnje spomenika, Seida Karabašić, predsjednica Udruženja Prijedorčanki „Izvor“, Srđan Šušnica, kulturolog, pravnik i aktivist za ljudska prava iz Banja Luke, Mirsad Duratović, neovisni vijećnik Skupštine grada Prijedora, i glazbenik Ismet Kurtović koji je interpetirao pjesmu i spot «Posljednje pismo iz Bišćana». Moderator tribine je bio Ahmed Salihbegović.

Manifestacija Dani bijele trake u Zagrebu održava se u spomen na bošnjačke i hrvatske žrtve zločina koji se dogodio u Prijedoru, Ljubiji i dolini rijeke Sane 1992., a nazvana je po bijelim trakama koje su Bošnjaci i Hrvati morali nositi oko ruke, te na svoje kuće staviti bijele plahte.

Salihbegović je otvorio tribinu pozdravljajući prisutne i najavljujući temu, a Ekrem Bećirović, potpredsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, podsjetio je na tragediju koju su Bošnjaci i Hrvati doživjeli u prijedorskom kraju prije 24 godine.

Karabašić je govorila o tragediji koja je počela u svibnju 1992. kad je u roku od samo tri mjeseca ubijeno 3.173 civila među kojima 102 djece i 268 žena. Zbog tih zločina je dosad osuđeno samo 37 ratnih zločinaca, a Sud za ratne zločine u Hagu je u optužnicama koristio i podatke “Izvora”.

No, iako je cijeli svijet svjedočio strahotama koje su proživljavali civili prijedorskog kraja, a koje su novinari svjetskih medija zabilježili, žrtve još nemaju spomenika. Civilne udruge u Prijedoru pokušavaju dobiti dozvole za obilježavanje mjesta stradanja Hrvata i Bošnjaka i podizanje spomenika u Prijedoru i logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje, ali lokalna vlast niti zločin prizna, niti dopušta postavljanje spomenika.

Fikret Bačić, predstavnik roditelja i inicijator izgradnje spomenika stradaloj djeci Prijedora, ispričao je svoju životnu tragediju; 1992. je ostao bez dvoje djece, supruge, oca i još 32 rođaka među kojima su bila i djeca u dobi od dvije do 17 godina. Cilj mu je da žrtve dobiju spomenik, ali Srđan Šušnica misli da se takvo što neće dogoditi. Šušnica je bio 15-godišnjak u vrijeme etničkog čišćenja u Republici Srpskoj, a nakon završetka fakulteta se posvetio istraživanju genocida nad Bošnjacima i Hrvatima. Sve je rađeno po planu RAM koji je pripremila bivša JNA, a kojim je trebalo od nesrpskog naroda očisti područje od Knina do Beograda i osnovati Veliku Srbiju.

Mirsad Duratović je govorio o logoraškom iskustvu, kao 17-godišnjak je odveden u logor s 15-godišnjim bratom. Bio je u logorima Omarska, Trnopolje i Manjača, a jedini je preživjeli u svojoj obitelji, ubili su mu brata i oca, te još 47 članova rodbine. Poslije izlaska iz logora je izbjegao u inozemstvo, ali se nakon nekoliko godina vratio jer je želio pronaći posmrtne ostatke svojih najmilijih i dostojno ih pokopati. Stalni Durakovićevi pokušaji da pridobije istomišljenike u prijedorskoj Skupštini koji bi podržali gradnju spomenika, nažalost, nemaju uspjeha.

O stradanju Hrvata prijedorskog kraja govorio je Zakarija Gavranović, predsjednik Udruge Hrvatski dom Ljubija. U Ljubiji i okolici, rudarskom gradiću udaljenom 12 kilometara od Prijedora s većinskim hrvatskim stanovništvom do 1992., je u tri mjeseca ubijeno 186 Hrvata civila, od kojih je 68 ubijeno u selu Briševo 24. i 25. srpnja 1992. što je najveći broj stradalih hrvatskih civila na jednom mjestu u cijeloj BiH. A među 102 ubijene djece prijedorskog i ljubijskog kraja je i pet malih Hrvata.

Na području općine Prijedor je do 1992. živjelo 6,6 posto Hrvata, a sad ih ima samo 800. S tog je područja protjerano više od 52.000 ljudi, dio ih je završio u masovnim grobnicima, ali mnogo je onih čija sudbina nije poznata.

Na tribini je bila nazočna i Renata Paškalj, veleposlanica BIH, te predstavnici veleposlanstava Malezije i Makedonije, te Kemal Bukvić, član Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, Enes Kišević, članice zbora Bulbuli….

Organizator Dana bijele trake u Zagrebu je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba u suradnji s udrugom Hrvatski dom Ljubija i Udruženjem Prijedorčanki „Izvor“. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba organizira četvrtku godinu zaredom manifestaciju Dani bijele trake u Zagrebu koja se održava pod pokroviteljstvom gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.

Cilj održavanja Dana bijele trake je ukazati na diskriminaciju žrtava, poricanje zločina i nemogućnost obilježavanja mjesta stradanja žrtva rata Prijedora i okolice.