MUAMER SVIRCA: KAD SI MLAD NE RAZMIŠLJAŠ O STRAHU, POGOTOVO KAD SU I SUBORCI HRABRI

Kada je počeo rat u Hrvatskoj, Muamer Svirca, Albanac s Kosova, bio je na odsluženju vojnog roka u bivšoj JNA u Bjelovaru. Namjerno se teško ozlijedio kako bi završio u bolnici i pobjegao iz vojske. Dragovoljac je i hrvatski branitelj Domovinskog rata koji se osjeća kao da je rođen u Hrvatskoj. Smatra da su Hrvati dobri ljudi, a njegovi suborci su mu i najbolji prijatelji.

Dragovoljac i hrvatski branitelj Muamer Svirca, Albanac rođen 1968. godine u Prištini na Kosovu, bio je na odsluženju vojnog roka u bivšoj JNA u Bjelovaru kada je Hrvatsku napala ta vojska zajedno sa srpskim paravojnim postrojbama. Odlučio je pobjeći i čekao pravu priliku, ali izgubio je strpljenje i namjerno se ozlijedio razbijajući umivaonik u kupaonici vojarne zbog čega je završio na liječenju u bjelovarskoj bolnici iz koje je pobjegao i 1991. godine. Priključio se Zboru narodne garde i sudjelovao u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu. Svirca je u Prištini živio sa sestrom i starim ocem i završio srednju školu. Bio je svjestan problema koje je srpska vlast stvarala Albancima na Kosovu, ali on ih nije imao sve do dolaska na služenje vojnog roka u JNA. U prosincu 1990. godine došao je u JNA gdje su ga često zvali na informativni razgovori i postavljali neobična pitanja, kao i ostalim vojnicima albanske nacionalnosti.

-Odlučio sam pobjeći iz JNA i dogovorio se s jednim vojnikom Albancem, ali nikako nam se nije ukazala prilika. Stvorio sam je sam tako što sam razbio umivaonik; porezao sam ruku, a pola umivaonika palo mi je na nogu i ozlijedilo tetivu. Jako sam krvario, ali nitko nije ništa poduzimao. Kada je vidio što se dogodilo jedan časnik Albanac, kapetan po činu, odvezao me je vozilom hitne pomoći u bolnicu u Bjelovaru. Odmah sam liječnicima rekao da se neću vratiti u vojarnu i oni su se jako dobro odnosili prema mene. Dan poslije k meni je u bolnicu došla neka žena u bijeloj kuti i rekla da me vodi u vojarnu. Skamenio sam se. Nisam znao tko je ona i kakve veze ima s JNA. Ubrzo su došli liječnici i pripadnici Zbora narodne garde, a ona je otišla. Poslije sam doznao da je služila KOS-u. Pripadnik ZNG-a Siniša Paunović, poslije je poginuo na barutani, došao je k meni s dečkima, popričali smo i rekao je da mi donesu odoru ZNG-e. Ostao sam na liječenju tri tjedna i čim sam izašao iz bolnice, 13. listopada 1991. godine pristupio sam Zboru narodne garde – kaže Svirca.

Ostao je u Hrvatskoj vojsci do ožujka 1994. godine. Kratko je bio pripadnik 105. bjelovarske brigade, a poslije je premješten u antiterorističku jedinicu u Zagrebu. -Nisam imao rodbine u Hrvatskoj, ali nisam bio sam. Hrvati su se „trgali“ tko će me odvesti na ručak k sebi doma i stekao sam mnogo prijatelja. U ratu nemaš ni oca ni brata pored sebe, imaš samo suborca prijatelja. Naš je odnos bio jači od bratskog, brinuli smo se maksimalno jedni o drugima i štitili život jedni drugima – kaže Svirca koji je zbog toga što nije imao obitelji, umjesto u intervalima od dva tjedna kako je bilo pravilo, često ostajao na bojišnici po mjesec dana i pol dana. S ocem i sestrom nekoliko godina nije imao kontakt: niti je on išta znao o njima, niti oni o njemu. Posredstvom suborca Miroslava iz Hercegovine, čiji je otac radio u Njemačkoj i imao prijatelja Albanca iz Prištine, nakon tri godine kontaktirao je s ocem. Miroslav mu je rekao da napiše pismo koje će njegov otac dati svojem prijatelju Albancu. Taj Albanac odnio je pismo obitelji u Prištinu.

-Ratovao sam na slavonskoj, zadarskoj i dubrovačkoj bojišnici, jednom sam bio i u Mostaru. Zvonimir Hodak bio mi je zapovjednik, a glavni zapovjednik bio je Mate Laušić – kaže Svirca koji je na Maslenici ranjen.

– Na Maslenici je bilo puno mina i dok smo razminiravali teren jedna je eksplodirala. Moj suborac Ivica Vranić, stručnjak za mine, teško je ranjen, ruka mu je visjela. Osiguravao sam ga i bio četiri-pet metara udaljen kad je mina eksplodirala. Nosio sam ga na leđima i usput pucao povlačeći se s njim. Naši su suborci bili daleko, stigli su do nas tek za dvadeset minuta i odnijeli smo Ivicu u bolnicu u Zadar. Meni su obradili rane, nisu bile teške, pa sam se odmah na vlastiti zahtjev vratio na bojišnicu. Ivica je preživio i danas je živ, hvala Bogu – kaže Svirca.

Mnogo je doživljaja s bojišnice u njegovu sjećanju. Prisjeća se da mu je bilo najteže u Mostaru, dijelu grada koji je bio sravnjen sa zemljom, a od neprijateljske vojske dijelila ih je samo cesta.

-Kad si mlad ne razmišljaš o strahu, pogotovo kad su i suborci hrabri. Tada sam vrlo lako prihvatio i umiranje jer je bio rat, u ratu se gine. Mentalno sam čvršći i nisam podlegao, ali ponekad sanjam rat, ne ljude nego zvukove, buku, granate… Raspoznavali smo vrste oružja; udaljenost i vrstu ispaljene granate, minobacače prema zvuku… I danas bih prepoznao taj zvuk da ga čujem – kaže Svirca koji je hrvatsko državljanstvo dobio je 1993. godine. Ima braniteljski status, ali nema mirovinu.

-Bio sam na komisiji za utvrđivanje invaliditeta i dobio negativan odgovor iako sam ranjen i imam gelere u tijelu – kaže Svirca.

Kada je počeo rat na Kosovu Svirca se priključio OVK-a. Ranjen je i ostao je bez noge. Poslije se oženio i živio na Kosovu, ali se prije pet godina s obitelji vratio u Bjelovar. Trenutno prima socijalnu pomoć. Često se druži sa suborcima, pozivaju ga i na obiteljske zabave.

– Vjerovao sam u pobjedu, motivacija je bila visoka. Žao mi je što moja djeca ne uče u školi više o Domovinskom ratu. Sve je u dvije-tri rečenice. Ne znam što je razlog toga. Mojoj djeci nisam ništa pričao o ratu, o Srbima, četnicima…, oni ne znanu ništa o tome. Poručio bih ljudima da ne mrze nikoga drukčije nacionalnosti ili vjeroispovijesti jer to je bio uzrok rata. Politika je to potencirala i kriva je za rat – kaže Svirca. Ne želi puno pričati o ratu ni sjećati ga se jer je puno nepravde prema hrvatskim braniteljima. Puno ih koji nisu nigdje bili, a danas žive dobro.

-Da treba ponovno bih branio Hrvatsku. Hrvati su dobri ljudi. Prema meni su se svi uvijek lijepo ponašali i dobro su me prihvatili. Osjećam se kao da sam rođen u Hrvatskoj. Živim ovdje s obitelji, a gdje je moja obitelj tu je moj dom – kaže Svirca.

 

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

 

 

 


Prikupljanje kolačića (en. Cookies)

Kolačići i pasivno prikupljanje podataka - proširene informacije o kolačićima

Web stranice www.nacionalnemanjine.hr koristite kolačiće i slične tehnologije kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje web stranice te poboljšalo iskustvo korisnika. Ovaj dokument pruža detaljne informacije o uporabi kolačića i sličnih tehnologija, metodama upravljanja kolačićima, te kako se koriste unutar web stranice www.nacionalnemanjine.hr

Definicija

Kolačići (en. Cookies) su tekstualne datoteke (slova i/ili brojevi) koji sadrže skupine podataka pohranjenih na računalima ili mobilnim uređajima svaki put kad posjetite web stranicu putem preglednika. U svakom sljedećem posjetu preglednik šalje ove kolačiće web stranici koja ih je kreirala ili na drugu web stranicu. Kolačići omogućuju web stranicama pohranu određenih podataka kako bi se omogućilo jednostavnije i brže pregledavanje web stranica.

Kolačići se koriste za različite svrhe i imaju različite karakteristike.

Vrste kolačića

www.nacionalnemanjine.hr ne koristi kolačiće na svojim web stranicama u komercijalne ili marketinške svrhe.

Web stranice www.nacionalnemanjine.hr koriste sljedeće kategorije kolačića:

Tip kolačića Svrha
Kolačići nastali pregledavanjem web stranice (en. session i browsing cookies) Ovi kolačići su potrebni za ispravno funkcioniranje web stranice i za korištenje usluga sadržanih na istoj. U njihovoj odsutnosti, web stranice ili neki od njezinih dijelova možda neće raditi ispravno. Stoga se ovi kolačići uvijek koriste bez obzira na korisničke postavke. Ova kategorija kolačića se uvijek šalje iz naše domene.

Korisnici mogu izbrisati ove kolačiće pomoću svoje funkcije preglednika.

Servis Opis Primjer Linkovi
Kolačići sesije Nužan za korisničko pregledavanje PH_HPXY_CHECK
Stalni kolačići Nužan za prikazivanje podsjetnika o privatnosti gdpr-cookie-compliance
Tip kolačića Svrha
Analitički kolačići Ovi kolačići se koriste za prikupljanje podataka o korištenju web stranice, primjerice, stranice koje češće posjećujete. Oni ne pohranjuju osobne podatke korisnika, ali prikupljaju agregirane i anonimne podatke. Ovi kolačići su poslani iz naše domene ili iz domena treće strane.
Servis Opis Primjer Linkovi
Google Analytics Snimanje informacije o tome kako posjetitelji koriste naše web stranice, pojedinosti o posjetima našim web stranicama, odnosno podrijetlo posjetitelja.  _ga, _gat, _gid google.com/policies/privacy/

http://www.google.hr/intl/ hr/policies/technologies /cookies/

http://www.google.hr/intl/ hr/policies/technologies/ managing/

developers.google.com

Tip kolačića Svrha
Kolačići za integraciju funkcionalnosti trećih strana Ovi kolačići koriste se za korištenje funkcionalnosti web stranice (npr. ikone društvenih mreža za dijeljenje sadržaja ili za korištenje usluga koje pruža treća strana).

Napomena: kolačići trećih osoba mogu promijeniti ime i povećati ili smanjiti broj u bilo koje vrijeme i bez prethodne najave od treće strane.

Pristanak Internet korisnika

Pružanje podataka od strane korisnika je izbor.

Korisnik uvijek ima mogućnost povući pristanak klikom na postavke u lijevom donjem dijelu stranice.

Korisnici mogu postaviti svoj preglednik da javi upozorenje o prisutnosti kolačića i odlučiti žele li ih prihvatiti ili odbiti. Štoviše, korisnik može obrisati kolačiće kroz funkcije dostupne u svakom Internet pregledniku.

Detaljni opisi kontrola kolačića za pojedine preglednike:

Chrome: https://support.google.com/chrome/answer/95647?hl=hr
Firefox: https://support.mozilla.org/hr/kb/Uklju%C4%8Divanje%20i%20 isklju%C4%8Divanje%20kola%C4%8Di%C4%87a
Internet Explorer: http://windows.microsoft.com/hr-HR/internet-explorer/delete-manage-cookies#ie=ie-11
Opera: http://help.opera.com/Windows/10.00/en/cookies.html
Safari: https://support.apple.com/hr-hr/HT201265