JAKO FILIPI: Branio sam svoje
Hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata Jako Filipi, Albanac po nacionalnosti, od najranijeg je djetinjstva živio u Karlovcu. Nije htio otići ni kada je napadnut iako je tih ratnih godina bilo vrlo riskantno živjeti u gradu na prvoj crti bojišnice.
Jako Filipi, Albanac rođen 1955. u Peći na Kosovu, hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata, u Hrvatsku je došao kao sedmogodišnji dječak. Njegovi su roditelji 1960. godine otvorili zlatarnicu u Karlovcu i kupili kuću na Baniji u gradu, te se potom doselila cijela obitelj. Filipi je u Karlovcu pošao u prvi razred osnovne škole i vrlo brzo uklopio se u novu sredinu. Obitelj Filipi prilagodila se novome gradu, a zlatarnica je jako dobro poslovala. No, Filipijev je otac uskoro umro pa je njegova majka naslijedila obrt i vodila zlatarnicu. Filipi je slijedio obiteljsku tradiciju i izučio zlatarski zanat te radio zajedno s majkom sve dok 1991. nije otvorio svoj zlatarski obrt.
– Kada je počeo napad na grad otišao sam u Ured za obranu i djelatniku dao papir s mojim podacima, imenom, adresom i brojem telefona, i rekao da me zove kada bude trebalo. Nisam imao vojnog iskustva jer sam bio oslobođen služena vojnog roka zbog problema sa sluhom, ali to mi nije smetalo da se dragovoljno javim braniti Hrvatsku. Svi smo mi učili u ratu kako ratovati, ne samo vojnici nego i zapovjednici. Nije prošlo ni tjedan dana otkako sam se javio u Ured za obranu, a već su mi 14. studenoga 1991. poslali poziv da se javim u 110. karlovačku brigadu Zbora narodne garde. Raspoređen sam u satniji veza – kaže Filipi. Njegovu odluku o dragovoljnom pristupanju hrvatskoj vojsci nije osujetilo ni to što je imao obitelj, bio je oženjen i otac maloga djeteta. Nije uopće razmišljao o tome da bi mogao poginuti za državu koja mu nije domovina.
-Branio sam svoje. Bili smo u vojarni u Karlovcu, nisam išao direktno na prvu crtu. U Karlovcu je tada bilo vrlo opasno živjeti, grad je bio na prvoj crti bojišnice izložen srpskom oružju kao na pladnju. U vojsci sam ostao nešto više četiri mjeseca – kaže Filipi. Kada se razvojačio ponovno je otvorio zlatarnicu i izrađivao zlatni nakit. Iako je bio rat, Karlovčani su se ženili, krstili djecu, krizmali i kupovali nakit za te prigode kod Filipija kojega su vrlo dobro poznavali.
-Nije mi bilo ni nakraj pameti uzeti ženu i dijete i otići iz Hrvatske kada je počeo rat. Moja obitelj je tu; majka, brat, žena mi je Dalmatinka, diplomirana ekonomistica, dijete iz miješanoga hrvatsko-albanskoga braka, i nije dolazilo u obzir otići. Moj brat živi s obitelji u Karlovcu i on je poput mene bio vezist u 110. karlovačkoj brigadi. Zlatar je i naslijedio je maminu zlatarnicu. Bio sam zadovoljan u Hrvatskoj iako je ratno vrijeme u Karlovcu bilo teško i puno ljudi je napustilo grad. Radile su samo službe koje su morale. Kada se sjetim toga vremena prođe me jeza. Karlovac je uvijek bio pun ljudi, lijep je grad, a tada nije bilo žive duše na ulici. Grad nije živo nego se borio za opstanak – kaže Filipi koji je ostavio značajan trag u karlovačkom sportu. U mladosti je igrao nogomet u NK Karlovac, čak nekoliko puta i za zagrebački Dinamo, a danas je još uvijek aktivan sportaš ali u kuglanju.
-Kada sam ponovno otvorio radnju opstao sam svojim radom i poznanstvom s cijelim gradom jer sam se bavio sportom u NK Karlovcu. Bio sam više puta gost Dinama na turnirima u Njemačkoj, kao igrač Dinama. S još četvoricom igrača NK Karlovca bio sam 1974. s Dinamom na međunarodnom turniru u Düsseldorfu u Njemačkoj. Igrao sam i dvije utakmice u mladoj reprezentaciji Hrvatske do 23 godine s reprezentacijom Gradišća i reprezentacijom gastarbajtera – kaže Filipi. Od cijele njegove šire obitelji na Kosovu je ostala samo jedna sestrična koja živi u Prizrenu. Svi ostali razasuli su se po svijetu u potrazi za boljim životom. Filipi dugih 38 godina nije posjetio Kosovo, otišao je tamo prije tri godine na djedov grob. Prije deset godina zatvorio je zlatarnicu i otišao u civilnu mirovinu. Umirovljeničke dane provodi aktivno kuglajući u Kuglačkom klubu Karlovac.
-Da se ponovi 1991. godina ponovno bih postupio isto. Branio bih moj grad Karlovac. Oduvijek sam se osjećao i kao Hrvat, došao sam ovdje kao dijete i tu sam počeo živjeti. Hrvatska je moja domovina – kaže Filipi.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.