IZUMITELJ MARCEL KIEPACH BIO JE ČUDO OD DJETETA
Plemićko podrijetlo i obiteljsko bogatstvo omogućilo je vrhunsko obrazovanje izumitelju Marcelu Kiepachu, rođenom u Križevcima 12. srpnja 1894. gdje je završio osnovnu školu, a u Zagrebu gimnaziju. Kao najstarijem od četvero djece obitelji Kiepach, Marcel je imao tri sestre, bilo mu je namijenjeno upravljanje obiteljskom imovinom. Obitelj Kiepach bila je austrijskog podrijetla iz Tirola, njihovi su preci u Križevce došli početkom 19. stoljeća i značajno su pridonijeli razvoju grada. S roditeljima i sestrama Marcel je živio u dvorcu u Križevcima i vrlo rano počeo se baviti izumima. Bio je čudo od djeteta i već kao 16-godišnjak imao je priznati patent, a bavio se elektronikom, magnetizmom, transformatorima, prijenosom zvučnih signala i akustikom. Kiepach je bio vrhunski obrazovan, govorio je nekoliko stranih jezika i svirao nekoliko instrumenata. Dok je odrastao na obiteljskom imanju u Križevcima često je zalazio u zanatske radionice i pričao s majstorima o tome što rade, a volio je čitati i tehničke knjige, u čemu ga je podupirao otac Josip, i to ga usmjerilo prema elektrotehnici. Povelik je popis njegovih izuma; dinamo stroj koji je mogao koristiti i energiju vjetra, mali transformator niskog napona za primjenu u noćnim svjetiljkama, zubarskim svjetiljkama i rudarskim lampama koji je nazvan Kiepach-Weiland, po još jednom njemačkom izumitelju, strujni prekidač na principu plinskog tlaka za primjenu kod rendgenskih i drugih specijalnih uređaja, istosmjerni električni motor, bifilarni most, variometar, mehanički okretač stranica knjiga…
U svijet inovacija Kiepach je ušao vrlo rano i već kao 16-godišnjak imao je patente u nekoliko europskih zemalja iako nitko nije znao da se radi o izumima jednog gimnazijalca. Njegov brodski kompas koji pokazuje sjever bez obzira na blizinu metalnih predmeta ili utjecaja magnetskih sila patentiran je 16. ožujka 1910. u Berlinu, a godinu kasnije i u Londonu. U Parizu je patentirao dinamo za osvjetljenje kola. Prototipove i stručne prijave za patentiranje izuma za Kiepacha je izrađivao njemački inženjer Arthur Kuhn iz Berlina koji mu je za svoje usluge u srpnju 1914. poslao račun u iznosu od 111,50 njemačkih maraka. No, sve to Kiepachu nije pomoglo privoliti roditelje da mu dopuste da nakon završetka gimnazije studira elektrotehniku u Grazu koju je u istom gradu studirao i Nikola Tesla koji je Kiepachu bio najveći uzor.
Kao budući nasljednik imanja obitelji, Kiepach je poslan na studij ekonomije na Sveučilište u Haale an der Saale u Njemačkoj, a potom na studij šumarstva na Hochschule für Bodenkultur u Beču, gdje je trebao naučiti sve o gospodarstvu, šumarstvu i poljodjelstvu. No nakon što je diplomirao ekonomiju i šumarstvo, upisao je studij elektrotehnike u Charlottenburgu u Njemačkoj te je njegov otac napokon shvatio da Marcela ne zanima upravljanje obiteljskim imanjem.
O Kiepachovim izumima pisale su Narodne novine: “Sve su ovo tako važna iznašašća da će u cielom svietu pobuditi najživahniji interes, pa i čitav preokret. Mladom našem maturantu možemo dakle najtoplije čestitati i zaželjeti, da mu i daljnji rad (a čujemo da je zabavljen desetkom novih izuma) urodi ovakvim plodom.” No, Kiepacha uspjeh nije promijenio. Ostao je samozatajan i uronjen u svijet dalek običnom čovjeku.
Bavio se raznim područjima mehanike i elektronike te se dopisivao s poznatim svjetskim znanstvenicima i izumiteljima. Dva Kiepachova patenta bili su sastavni dio velike izložbe “Znanost u Hrvata: prirodoslovlje i njegova primjena” koja je 1996 . postavljena u Klovićevim dvorima u Zagrebu. Kiepachovi izumi bili su tema i IV. međunarodnog seminara o novim tehnologijama, a u Križevcima postoji i Inovatorsko društvo “Marcel Kiepach”.
No, Marcel Kiepach nije stigao uživati u rezultatima svojih izuma od kojih su neki ostali opće prihvatljivi. Njegov kratki život završio je na ruskoj bojišnici kod Ruske Poljane, u današnjoj Poljskoj, kad je imao samo 21 godinu. Poginuo je 1915. kao dragovoljac u Prvom svjetskom ratu. Bio je prvi ratni dragovoljac iz ondašnje Bjelovarsko-križevačke županije, a pokušao se prijaviti kao dragovoljac i u Berlinu, ali ga zbog mladosti nisu primili u vojsku. Za junaštvo na bojišnici u Galiciji Kiepach je odlikovan srebrnom medaljom prvog i drugog razreda, a posmrtno je bio predložen za zlatnu medalju. Kiepachovi posmrtni ostaci pokopani su 1917. u obiteljskoj grobnici na križevačkom Gradskom groblju, a njegova obitelj živjela je u Križevcima do kraja Drugog svjetskog rata.
Križevci su se 2004. velikom izložbom odužili obitelji Kiepach za doprinos razvoju grada, a Marcelu Kiepachu za doprinos ravoju hrvatske znanosti.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.