IVAN ZAJC JE PRVI PUTA JAVNO NASTUPIO KAO ŠESTOGODIŠNJAK

Jedan je od najpopularnijih hrvatskih opernih skladatelja uopće je Ivan Zajc koji je za sobom ostavio opus od oko 1200 raznovrsnih djela. Čak je i glazba za himnu čileanske ratne mornarice preuzeta iz njegove opere Nikola Šubić Zrinjski.

Zajc je bio potpuno svjestan važnosti kvalitetnog obrazovanja budućih glazbenika pa znatnu pozornost posvećuje preustrojstvu glazbene škole i kvaliteti nastave, u kojoj i sam sudjeluje kao nastavnik pjevanja, kraće vrijeme i glasovira, dok je kompoziciju podučavao privatno. Do odlaska u mirovinu 1908. godine Zajc nevjerojatnom radnom energijom djeluje na nekoliko razboja i postiže vidljive rezultate. Razinu izvedaba u operi podiže do europskog standarda. Tijekom 19 godina upravljanja zagrebačkom Operom izveo je 52 opere i 13 opereta, izgradivši temeljni repertoar, kojim je vladala talijanska opera. Od 52 izvedene opere 11 je bilo hrvatskih, a od toga 9 njegovih.

Ivan (Johann, Giovanni) pl. Zajc rođen je u Rijeci 3. kolovoza 1832. godine. Njegov otac Ivan (Johann) Nepomuk (1800–1854) Zagicz (Zajitz), rođen je u Češkoj u Domašinu (južno od Praga). Plemićka loza potječe iz Mađarske. Zajčeva majka Anna Bodensteiner rodom je iz Bratislave, rođena 1805. u trgovačkoj građanskoj obitelji. S 45. pješadijskom pukovnijom baruna Mayera von Heldenfelda, kojoj je bio kapelnik, Ivan Zajitz dolazi 1830. iz Bratislave u Rijeku gdje razvija bogatu glazbeničku djelatnost kao vojni kapelnik, učitelj gudaćih glazbala i pjevanja na glazbenoj školi, dirigent kazališnog orkestra, orguljaš i skladatelj. Uočivši sinovljevu nadarenost za glazbu, Ivan Zajc st. počeo ga je podučavati glasovir i violinu kad su mu bile tri godine. Zajc je prvi put javno nastupio u šestoj godini kao violinist u Glazbenom institutu, a nekoliko mjeseci poslije i u riječkom Adamićevu kazalištu. Zajčev otac nije želio da mu sin pođe putem profesionalnoga glazbenika jer je mislio da to nije zvanje kojim će si moći osigurati materijalnu sigurnost. Međutim Zajc je imao majčinu potporu i od 1839. pohađao je glazbenu školu u Rijeci gdje je učio violinu, violončelo i pjevanje. Profesor mu je bio otac. Ubrzo mladi Zajc počinje i skladati krijući tu svoju djelatnost od oca, koji se još nadao da će mu sin postati odvjetnik. Tako je od 1844., kad nastaje njegov prvi opus Ouvertura u E-duru za glasovir, do odlaska na milanski konzervatorij Zajc skladao dvadesetak opusa.

U Rijeci je završio glazbenu školu, a zatim je otišao na studij kompozicije na Konzervatoriju u Milanu. Već za studija izvedeno mu je nekoliko djela, a sam je sudjelovao u izvedbi kao koncertni majstor i dirigent.Vrativši se u rodni grad, prihvaća mjesto dirigenta i koncertnog majstora Gradskog kazališnog orkestra. Uz to podučava gudačke instrumente u Filharmoničkom društvu te sustavno sklada komornu i orkestralnu glazbu i opere – Adelija, Mesinske nevjeste, Amelia ili Razbojnik i dr.

Godine 1862. odlazi u Beč gdje se uspješno bavi pisanjem opera. Već njegova prva opereta Momci na brodu doživljava veliki uspjeh kod publike i kritike. Piše i svoje prve skladbe na hrvatski tekst, među kojima se ističe rodoljubni zbor U boj koji će kasnije uvrstiti u operu Nikola Šubić Zrinski. Nakon imenovanja počasnim članom Hrvatskoga glazbenog zavoda (1867), započeli su pregovori o Zajčevu dolasku u Zagreb što je i ostvareno u siječnju 1870. kada je došao na mjesto ravnatelja novoosnovane Opere Hrvatskoga narodnoga kazališta i Hrvatskoga glazbenog zavoda.

U Operi je proveo temeljitu reorganizaciju i znatno pridonio osposobljavanju izvođačkog ansambla koji je pod Zajčevim vodstvom u 19 godina izveo oko 50 opera i desetak opereta. Zajc nije samo utemeljitelj hrvatske opere kao umjetničke ustanove već je opernu umjetnost u Hrvatskoj obogatio i u stvaralačkom smislu jer je do njegova dolaska u Zagreb bila izvedena samo jedna hrvatska opera – Ljubav i zloba Vatroslava Lisinskog.

Novu je opernu scenu otvorio svojom operom Mislav, a nacionalnu povijesnu trilogiju nastavio je operama Ban Leget i Nikola Šubić Zrinjski, nakon čega se okrenuo vedrijim temama u operama i operetama. Uz to je na zagrebačku opernu scenu do 1889. postavio gotovo 90 opera (prije svega G. Verdija, potom G. Donizettija, G. Meyerbeera i dr.) i opereta (nekoliko vlastitih, zatim F. von Suppéa, J. Offenbacha i dr.). Zajčev opus je vrlo bogat i broji oko 1200 raznovrsnih djela. Radna soba maestra u kojoj je skladao do kraja života danas je smještena u Muzeju grada Zagreba.

Ivan pl. Zajc preminuo je 1914. godine u Zagrebu. Potkraj života skladatelj je postupno gubio vid pa je na kalendaru s velikim brojkama svakodnevno kidao listove sve do nepuna tri mjeseca prije smrti kada je potpuno oslijepio.

Privatno je Ivan Zajc živio vrlo uredno. Ustajao je veoma rano te je već oko četiri sata sjedio za svojim pisaćim stolom i tiho zviždeći skladao. U sedam sati u jutro pio je mlijeko i jeo pecivo, a zatim se do osam odnosno devet sati bavio ružama u vrtu. U glazbenoj školi radio je od 9 do 11 sati i od 15 do 18 sati, a u kazalištu od 11 sati često i do 14 sati, tako da za objed koji put nije imao više od pola sata vremena. Za vrijeme objeda držao je sat na stolu kako ne bi zakasnio na posao. Kod ručka i večere bile su na Zajčevu stolu dvije vrste vina – stolno koje je pio s mineralnom vodom i desertno vino. Poslije večere skladao je i do jedan sat u noći tako da je veoma malo spavao. Uživao je u radu do kasno na večer i rano ujutro kad sve spava. Radio je pri petrolejskoj svjetiljci i bez naočala. Skladao je bez klavira, a sam je prepisivao i partiture i dionice. Dok je kazalište bilo u Gornjem gradu, poslije predstave okrijepio bi se čašom piva u kazališnom restoranu. Njegovi prijatelji bili su: Josip Juraj Strossmayer, Ivan Dežman, Franjo Marković, August Šenoa, Ivan Zahar, Ladislav Mrazović, Ivan Kostrenčić i Josip Eugen Tomić. U mladosti je pušio cigare, ali je nakon prve upale pluća prestao zbog zabrane liječnika, no tada je samo šnofao iz srebrne burmutice. Skupljao je olovke. S unucima je rado igrao igru Mlin, ali nije volio gubiti pa su ga puštali da dobiva. Kao učitelj i dirigent uvijek je bio miran i strpljiv za svaku stvar, bila opera ili najmanji zbor.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.