HRVATSKO-ČEŠKO DRUŠTVO OBILJEŽILO 150. GODIŠNJICU ROĐENJA TOMÁŠA BAŤE
Hrvatsko-češko društvo održalo je u Češkom domu u Zagrebu tribinu Tomáš Baťa, kapitalist s ljudskim licem, povodom 150. godišnjice njegova rođenja. O najpoznatijem češkom industrijalcu koji je unio revoluciju u proizvodnju obuće i stekao svjetsku slavu te o njegovoj baštini govorili su novinar i bohemist Željko Valentić i arhitektica izv. prof. dr. Jasenka Kranjčević.
Tomáš Bat’a rodio se 3. travnja 1876. u Zlínu u obitelji koja se više od tri stoljeća bavila izradom obuće. Zajedno sa sestrom Annom i bratom Antonínom 1894. je osnovao tvrtku za proizvodnju cipela. Glavna preokupacija bila mu je kako proizvesti što više cipela u što kraće vrijeme i time ih učiniti jeftinijima i dostupnijima svim slojevima stanovništva. U proizvodnju je uveo brojne inovacije: umjesto skupe kože počeo je izrađivati cipele od platna koje su zahvaljujući vješto smišljenoj reklami postale modni hit, uveo je proizvodnju na tekućoj vrpci, kao i tzv. Bat’inu cijenu koja je uvijek završavala brojem devet. Tvrtka Bat’a je 1910. imala oko 350 zaposlenih, a dnevna proizvodnja bila je oko tri tisuće pari cipela. Kako bi smjestio svoje radnike Bat’a im je počeo graditi obiteljske kuće i mnoge druge zgrade kojima je definirao današnji izgled Zlína koji je 1910. imao 3600 stanovnika, a do 1938. taj je broj narastao na 38.000. Uzlet je tvrtka Bat’a doživjela nakon osnutka Čehoslovačke pa je 1923. njena prodajna mreža imala 112 filijala. Iste godine Bat’a je izabran za gradonačelnika Zlína. Kako je širio svoju mrežu podružnica, pogona i prodavaonica u inozemstvu, ondje su nastajala Bat’ina radnička naselja s karakterističnim obiteljskim kućama od crvene cigle, pa tako i današnje Borovo Naselje kraj Vukovara gdje je Bat’ina tvornica, kasniji Borovo, otvorena 1934. Bat’a vodio je brigu o dobrobiti svojih zaposlenika i njihovih obitelji. Zapošljavao je mladiće s tek navršenih 15 godina, bez ikakvih kvalifikacija, koji su smještani u internate. Talentiranima je dao mogućnost da uče i usavršavaju se, a vodio je računa i o njihovoj općoj kulturi i tjelesnom razvoju.
Tomáš Bat’a poginuo je 12. srpnja 1932. pri polijetanju zrakoplova s tvrtkinog uzletišta u Otrokovicama putujući na otvorenje nove tvornice u Švicarskoj. Vodstvo tvrtke preuzeo je njegov polubrat Jan Antonín koji je s cipela proširio asortiman proizvoda na druga područja: automobilske gume, tehničku gumu, umjetna vlakna, igračke, alatne strojeve, pletaće strojeve, bicikle itd. Nakon okupacije Češke 1939. otišao je u Brazil i od tamo vodio poslovanje koncerna, dok je sin Tomáša Bat’e Tomáš Jan Bat’a otišao u Kanadu i ondje vodio svoj ogranak obiteljskog koncerna.
„Tomáš Bat’a imao je samo pet razreda osnovne škole, ali bio je osnivač nekoliko sveučilišta. On je polupismeni genije čiji brend traje i danas, 96 godina nakon smrti“, kazao je Željko Valentić, podsjetivši na temeljni postulat na kojem je počivao Bat’in koncern: želite li izgraditi veliko poduzeće, morate najprije izgraditi sebe.
„Temelj Bat’e je vrhunski, lijepi i relativno jeftini proizvod, a temelj njegova koncerna bio je zadovoljni radnik. Plaće u Bat’i 1930-ih godina bile su veće nego u Francuskoj. Iako je mnoge komuniste prehranio i dao im stan, ružno su se ponijeli prema koncernu koji je 1947. nacionaliziran, da bi nakon Baršunaste revolucije bio vraćen njegovom sinu Tomášu Janu Bat’i koji se uz veliku pompu vratio u Češku 1989.“, kazao je Valentić. Među djelima posvećenima Bat’i i njegovoj baštini istaknuo je roman Zvuk sunčanog sata Hane Andronikove koji je preveden na hrvatski.
Jasenka Kranjčević govorila je o utjecaju Tomáša Bat’e na arhitekturu i urbanizam vidljiv u izgradnji Zlína koji je postao model za desetak Bat’inih gradova diljem svijeta. „Može se govoriti o češkoj kulturi urbanizma i o izvozu češke arhitekture u cijeli svijet. Iako je imao nisko obrazovanje, Tomáš Bat’a angažirao je tada vodeće češke arhitekte, među kojima se ističu Jan Kotĕra i František Gahura. Riječ je o specifičnom urbanizmu, sa zoniranjem, sa zonom za stanovanje te za društvene, sportske i druge namjene koje su međusobno isprepletene i u funkciji razvoja“, kazala je Jasenka Kranjčević. U Hrvatskoj je jedini primjer Bat’inog urbanizma današnje Borovo naselje koje su projektirali František Gahura, Antonín Vítek i Vladimir Karfik. Ukupno su izgrađene 122 kuće, poznate kao Batine vile, s tri različita tipa: jednodomke, dvodomke i četverodomke. Uz stambene objekte paralelno je građena i infrastruktura, sa širokim prometnicama uz koje je bilo zelenilo. Iako su zaštićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, u veljači je objavljeno da će se 22 Batine vile zbog dotrajalost i zapuštenosti srušiti.
Zahvaljujući Bat’inoj tvornici Vukovar je imao jedan od prvih zračnih luka u Kraljevini Jugoslaviji, a razvijao se i sportski život pa je bio osnovan jedan od prvih košarkaških klubova te je1940. ondje održano i prvo prvenstvo Jugoslavije u košarci.
