HRVATSKO-ČEŠKO DRUŠTVO I ČEŠKA BESEDA ZAGREB OBILJEŽILI 1100. GODIŠNJICU HRVATSKOG KRALJEVSTVA PREDAVANJEM O SVETOM VÁCLAVU

Hrvatsko-češko društvo i Češka beseda Zagreb obilježili su 1100. godišnjicu Hrvatskog kraljevstva  koja se poklapa s 1100. godišnjicom dolaska svetog Václava na vlast u Češkoj. Predavanje o svetom Václavu, njegovoj ulozi u izgradnji češkog identiteta i državnosti, kao i sličnostima i razlikama u odnosu na njegovog suvremenika kralja Tomislava održao je povjesničar i bohemist Marijan Lipovac, predsjednik HČD-a.

Istaknuo je da nema podataka o tome jesu li dvojica vladara, koji među svojim narodima mitski status te simboliziraju njihovu državnost,  znali jedan za drugoga i jesu li Hrvatska i Češka tada održavali ikakve odnose. Pojasnio je da se češka država krajem devetog i početkom desetog stoljeća tek počinje stvarati, pod vodstvom dinastije Přemyslovića oko Praga kao njihovog sjedišta, dok je proces stvaranja hrvatske države počeo najkasnije sredinom devetog stoljeća i s Tomislavom koji se 925. spominje kao kralj doživio vrhunac jer je to značilo da je Hrvatska samostalna i moćna država. Lipovac je kazao da je Češka status kraljevine dobila tek 1198., i to kao dio Svetog Rimskog Carstva. „Václav nije bio kralj, nego knez, ali nakon smrti se počeo štovati kao svetac, što Tomislav niti nijedan od njegovih nasljednika ili prethodnika nisu postali pa nemamo svetog Tomislava, svetog Zvonimira ili svetog Branimira“, kazao je Lipovac. Podsjetivši da su o kralju Tomislavu povijesni izvori vrlo oskudni, istaknuo je da ipak postoje, i to iz njegova vremena, makar i u kasnijim prijepisima, dok kod svetog Václava to nije slučaj, pa o  njegovoj vladavini govore tek kasnije kronike i legende. „No činjenica je ta takve legende postoje, i to već nekoliko desetljeća nakon smrti svetog Václava, da su sačuvani i njegovi posmrtni ostaci, da diljem Češke postoje njegove crkve, oltari i kipovi, i da njegova slava i kult traju neprekidno već gotovo 1100 godina, dok je Tomislav zapravo bio stoljećima zaboravljen“, rekao je Lipovac, pojasnivši da ga je prvim hrvatskim kraljem tek 1871. „proglasio“ tadašnji vodeći hrvatski povjesničar Franjo Rački polazeći od činjenice da je prvi poznati hrvatski vladar s kraljevskom titulom.

Sveti Václav (na hrvatskom Vjenceslav ili Većeslav) rodio se oko 907. kao sin kasnijeg kneza Vratislava i supruge Drahomire. Knez je postao 921., ali je stvarnu vlast preuzeo 925., dok su ju do tada obnašale njegova baka sveta Ludmila i majka Drahomira.  Legende ističu njegovu obrazovanost, pobožnost i asketski život, no svetački status zaslužio je ubojstvom u Staroj Boleslavi po nalogu brata Boleslava 28. rujna 935. Radilo se zapravo o borbi za vlast i razlikama u vanjskopolitičkom konceptu jer je Václav priznao vrhovnu vlast Saske, koja je tada postajala najmoćnija njemačka država, dok je Boleslav bio za nastavak češkog savezništva s Bavarskom i poganskim slavenskim plemenima. „Václav je shvatio da se pod vodstvom Saske ponovno obnavlja carstvo Karla Velikog, iako u manjem opsegu, da se time na simboličkoj razini ujedinjuje Zapad, i da se Češka ako želi opstati tome ne može oduprijeti, već se mora prikloniti”, rekao je Lipovac. Pojasnio je da Václav nije službeno proglašen svetim, nego mu je brat tri godine nakon smrti dao prenijeti tijelo iz Stare Boleslavi u Prag i tako je počelo njegovo štovanje kao sveca. „Paradoksalno, Boleslav, iako je u najmanju ruku bio umiješan u bratovo ubojstvo, upravo će svog svetog brata koristiti u širenju svoje vlasti i zapravo u formiranju češke države. Činjenica da je imala vladara koji je postao svetac ojačala je prestiž Boleslavove kneževine i među okolnim vladarima i u odnosu s Njemačkom, pogotovo jer tada nijedan od njemačkih vladara nije bio štovan kao svetac. Tako osnažen Boleslav je porazio samostalne vladare na području Češke i formirao jedinstvenu češku državu te proširio vlast na dio Moravske, Šlesku pa čak i na područje Krakova. Sveti Václav postao je zapravo vječni vladar Češke, njen zaštitnik, njen oslonac u borbama za samostalnost, njen zaštitni znak u inozemstvu i zapravo njen garant jer kao kršćanski narod koji za zaštitnika štuje svog svetog vladara Čehe više nitko nije mogao smatrati poganima i dovoditi u pitanje njihov opstanak, za razliku od poganskih polapskih i baltičkih Slavena koji su istrijebljeni, odnosno utopljeni u njemački korpus. Sveti Václav postao je postumni otac češke države jer nju su izgrađivali njegovi nasljednici, ali u njegovo ime. Svojim potezima Češku je trajno pozicionirao na Zapadu, i geopolitički, a i u vrijednosnom smislu, kao što je to u slučaju Hrvatske u devetom stoljeću napravio knez Branimir. I ta pripadnost Zapadu je zapravo postala garancija opstanka Čeha i Češke, kao i Hrvata i Hrvatske”, rekao je Lipovac. Podsjetio je da se od 2000. blagdan svetog Václava slavi i kao Dan češke državnosti.

Od 1997. sveti Václav jedan je od zaštitnika katedrale u Pragu, a posvećene su mu i katedrale u Olomoucu i Krakovu. Još od 14. stoljeća njegov oltar nalazi se u bazilici svetog Petra u Vatikanu. Bio je štovan i među hrvatskim glagoljašima pa je upravo u hrvatskim glagoljskim brevijarima sačuvan staroslavenski tekst legende o njegovoj smrti iz desetog stoljeća. U Hrvatskoj mu je danas posvećena kapelica u Ljudevit Selu kod Daruvara, a postoji i slika svetog Václava u crkvi u Ivanovom Selu, kao i njegov kip na oltaru crkve u Končanici.