HERMAN POTOČNIK – PIONIR SVEMIRSKE ARHITEKTURE

Herman Potočnik, podrijetlom Slovenac, rodom Istrijan, državljanin Austro-ugarske monarhije, profesijom časnik, zadužio je svijet više nego se zna. Naime, Potočnik, satnik inženjerijskih postrojbi Austro-Ugarske vojske, jedan je od značajnih osnivača moderne astronautike.

Rodio se 22. prosinca, 1892. godine u Puli. Njegov otac, dr. Jože Potočnik, general u austrijskoj mornarici, potiče iz okolice Slovenj Gradeca, a njegova majka Minka, rođena Kokoschinegg bila je kći mariborskog trgovca češkog podrijetla. Djetinstvo je proživio u Puli i Mariboru, od 1910. -1913. pohađa željezničkih pruga i tehničku vojnu akademiju u Modlingu i završava je kao stručnjak za gradnju mostova s činom natporučnika. Godinu dana nakon školovanja čeka ga svjetski rat. Zadnju godinu rata proveo je na bojišnici između Soče i Piave, gradeći mostove i pruge, ali i rušeći ih, ovisno o tome je li austrougarska vojska napredovala ili se povlačila. Satnik, kapetan prve klase, umirovljen je u dobi od 26 godina jer mu je zdravlje ozbiljno narušeno, bolovao je od kronične upale pluća.

Nakon rata studirao je strojarstvo na Visokoj tehničkoj školi u Beču gdje je 1925. godine diplomirao kao inženjer – stručnjak za raketnu tehnologiju. Fascinira ga raketna tehnika te pred kraj 1928. godine u Berlinu objavljuje knjigu: Das Problem der Befahrung des Weltraums – der Raketen-motor (O problemu svemirskog leta – raketni motor). Radi se o jednom od temeljnih fundamentalnih dijela u kojem se elaborira modularna svemirska stanica, geostacionarna orbita i komunikacijski sateliti. Kao malo koje djelo, ova knjiga imala je snažan učinak na rusku i njemačku astronautičku grupu. Knjiga je 1935. prevedena na ruski jezik, a 1995. na engleski.

Shrvan tuberkulozom i bijedom, umire, 27. kolovoza, 1929. godine u Beču. Mnogo godina nakon toga doživljava priznanje za razvoj astronautike, pa se kod izgradnje prve svemirske stanice razmišljalo da ona nosi njegovo ime.

Prvi inteligentni crtež svemirske nastambe s permanentnom ljudskom posadom napravio je i objavio upravo Herman Potočnik. Na 188 stranica sa stotinu vlastoručno nacrtanih ilustracija, Potočnik je vizionarskim umom detaljno razradio cjelovite tehnološke, probleme konstrukcije, izgradnje i održavanja naseljene svemirske postaje. Tehničko rješenja koja u ono vrijeme nudi iznenađujuće su nova i originalna. Opisao je rakete s tri stupnja, izračunao geostacionarnu orbitu, elaborirao zašto i kako će se svemirska nastamba koristiti u znanstveno-istraživačke svrhe provođenjem eksperimenata u svemirskom okružju, opažanje zemlje iz svemira u mirnodopske svrhe te izrazio zabrinutost ali i sumnju glede mogućnosti da se ista koristi u vojne svrhe.

U posljednjem dijelu svoje knjige Potočnik se bavio mogućnostima ljudskog prodora u izvanzemaljski prostor, prema drugim planetima i dalje prema zvijezdama. Tehnička inovativnost i vizionarstvo osigurali su Potočniku stalno mjesto u svjetskoj povijesti astronautike.

Razmatrajući probleme čovjekovog boravka u svemirskom prostoru, posebno se zadržao na konstrukcijskim pitanjima umjetnog satelita i svemirske stanice. Tako je načinio nacrt geostacionamog satelita i s nevjerojatnom točnošću odredio visinu na kojoj će satelit kružiti (35.900 kibmetara) te brzinu kruženja satelita (3.080 km/sec). Prema Potočnikovoj zamisli svemirska stanica bi se sastojala od tri objekta: stambenog kola, sunčeve energetske centrale i promatračnice.

Herman Potočnik koristio se pseudonimom Hermann Noordung i po njemu je stekao svjetsku slavu i prepoznatljivost. Kod nas je još uvijek, nažalost, poprilično nepoznata osoba iako mu ruski i američki povjesničari pripisuju pionirsko afirmiranje svemirske arhitekture, čime je bio daleko ispred svog vremena.

Njemu u čast, asteroid 19612 otkriven 1999. godine iz zvjezdarnice Črni Vrh (Slovenija) nosi naziv, 19612 Noordung.

 

 

 

 

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.