DR. MARTA KLARA FISCHER – UGLEDNA LIJEČNICA IZ OSIJEKA
Prva maturantica koja se upisala na Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu bila je Marta Klara Lederer. Židovka podrijetlom, Marta Klara Lederer rođena je 18. travnja 1908. u Siklosu u Mađarskoj. Njen otac Samuel Lederer bio je činovnik na željeznici, a majka Piroška, rođena Hirschler, kućanica. Piroška je umrla dok je Klara bila dijete pa je ona preuzela brigu o mlađem bratu Ladislavu. Kada joj je bilo petnaest godina došla je u Osijek gdje je završila srednju školu, a poslije se upisala na Medicinski fakultet u Zagrebu. Nakon završetka studija vraća se u Osijek i zapošljava u sanatoriju Ive Herlingera. U Osijeku je upoznala liječnika Otona Fischera s kojim se vjenčala. Nakon proglašenja NDH, supružnici Fischer, poput brojnih židovskih liječnika iz Hrvatske, odlaze u Bosnu radi suzbijanja endemskog sifilisa što ih je spasilo od ustaškog progona i deportacije u logor.
Supružnici Fischer dobili su posao u Odžaku, mjestašcu u sjevernoj Bosni, gdje su uspostavili izvrsnu suradnju s lokalnim stanovništvom i stekli veliki ugled što im je poslije pomoglo dovesti i ostale članove obitelji Lederer i Fischer te ih spasiti od Holokausta. Iako su svi znali da su supružnici Fischer židovskog podrijetla, lokalno stanovništvo ih je štitilo u znak zahvalnosti za liječenje. Tako stečena prijateljstva u teškom ratnom periodu opstala su zauvijek te se doktorica Fischer družila s tim ljudima tijekom cijelog života. Kada je u Odžak stigao ostatak obitelji živjeli su u velikoj oskudici, Klara je u sterilizatoru za liječničke instrumente pekla kukuruzni kruh koji im je neko vrijeme, uz džem od šljiva, bio jedina hrana. Klara Fischer priključila se partizanima krajem 1943. godine i kao liječnica skrbila o ranjenicima te ostala do kraja rata. U Osijek se vratila 1945., kao i ostali članovi obitelji, svi su preživjeli, gdje je dobila mjesto voditeljice Školskog dispanzera u osječkom Domu zdravlja. Na tom radnom mjestu ostala je 25 godina sve do odlaska u mirovinu početkom 70.-ih prošloga stoljeća. Uz posao u Domu zdravlja, Klara je otvorila i privatnu ordinaciju gdje su joj brojni pacijenti bili stanovnici okolnih mađarskih sela. S njome je radio i njen suprug Oto koji je naučio malo mađarski jezik, no ponekad je zbog slabog znanja mađarskog bilo nesporazuma pa je jednom prilikom bolesnika umjesto u bolnicu poslao u – kazalište. Nažalost, Oto Fischer umro je 1948. godine od posljedica ozljeda zadobivenih u ratu, a 1953. umro je i Klarin brat Ladislav Lederera, koji je tijekom rata prebolio tifus. Ladislav je bio vojni liječnik i imao čin majora te je pokopan s visokim vojnim počastima. Bratovom smrću Klara, koja nije imala djecu, ostala je bez najbližih članova obitelji. Posve se posvetila poslu i izvrsno skrbila o djeci koja su dolazila u Školski dispanzer. Bila je iznimno ponosna na svoje židovsko podrijetlo i u njenoj osobnoj karti u rubrici narodnost pisalo je Jevrejka iako u bivšoj Jugoslaviji nije bilo popularno tako se izjašnjavati. Dr. Marta Klara Fischer bila je ugledna građanka Osijeka, humana žena koja je ostavila pozitivan trag na brojne generacije mladih. Njena je smrt bila tragična, umrla je 1984. u Osijeku od posljedica prometne nesreće. Naime, nakon što je slomila kuk bila je operirana i kada se oporavila uputila se u šetnju, ali ju je na pješačkom prijelazu ispred njene kuće udario automobil. Umrla je 15. rujna 1984. i pokopana je na Židovskom groblju u Osijeku.
Govor na njenom pokopu održao je liječnik koji joj se često obraćao za pomoć. Rekao je: „Ona je za mene bila bog. Kad god sam trebao liječnički savjet ili pomoć za svoju djecu, otišao bih k njoj i ona nam je odmah pomogla. Bila je kao božanstvo za sve nas!“
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.