BRANKO SOUČEK JE TVORAC PRVOG HRVATSKOG RAČUNALA
Iako su računala danas dio naše svakodnevice, malo tko zna ime osobe koja je konstruirala prvo digitalno računalo u Hrvatskoj, relativno davne 1959. Bio je to Branko Souček, pionir hrvatskog računarstva i kibernetike, vodeći svjetski stručnjak u dizajnu računalnih sustava za laboratorijsku primjenu.
Rodio se u Bjelovaru 25. travnja 1930., njegov otac František doselio je iz Češke, a 1935. rastao se od supruge i vratio u domovinu. Sa sinom je ipak nastavio održavati veze. Branko Souček među mnogim jezicima govorio je i češki, a zbog češkog podrijetla imao je nadimak Pan, tj. gospodin. Diplomirao je elektrotehniku u Zagrebu 1955. i zatim do 1976. radio na Institutu Ruđer Bošković. Ondje je osmislio i vodio konstruiranje prvog digitalnoga računala u Hrvatskoj. Projekt je nosio naziv 256-kanalni analizator, memorija, logika i programi i Souček ga je objavio u stručnom časopisu Elektrotehnika 1959., što se smatra početkom računarstva u Hrvatskoj. Součekovo računalo bilo je vrlo napredno za to vrijeme i pobudilo je interes svjetskih znanstvenika, a Hrvatska je time dobila svoje prvo računalo prije Njemačke, Italije i Austrije. Računalni sklop nalazio se u ormaru visine dva metra, programi su izvođeni brzinom milijun ciklusa u sekundi, a logički sklopovi bazirali su se na vakuumskim cijevima. Nakon prvog funkcionalnog prototipa Souček je unaprijedio svoje računalo za rad u realnom vremenu te tako stvorio asocijativni analizator. To je računalo radilo na novom principu i bilo prvo takve vrste u svijetu. Prvo laboratorijsko računalo koje je podržavalo znanstveno istraživanje u nuklearnoj fizici bilo je upotrebljavano i u drugim laboratorijima Instituta Ruđer Bošković i u drugim institucijama, a povećalo je brzinu prikupljanja podataka i njihovu analizu oko tisuću puta. Ubrzo je Součekov projekt privukao pažnju međunarodne znanstvene javnosti pa je bio pozivan kao predavač na brojne znanstvene skupove, među ostalim i na Godišnju nacionalnu konferenciju u Washingtonu 1965. Součeka su posjećivali i znanstvenici iz SAD, Europe, Kine, Rusije i Japana kako bi doznali više o njegovim dostignućima.
Branko Souček doktorirao je elektrotehniku 1963., a 1966. osnovao je laboratorij za kibernetiku. Predavao je honorarno kolegij Digitalna računala na Elektrotehničkom i Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Također je vodio projekt osnivanja centra ZRCE (Znanstveno računalnoga centra), današnje SRCE (Sveučilišni računski centar). Usavršavao se na nekoliko američkih instituta i sveučilišta. Prvu knjigu pod nazivom Minicomputers, Microprocesors and Microcomputers napisao je 1972. Na tu temu održao je niz predavanja u nekoliko američkih gradova te u Parizu i Londonu. Uskoro je objavio i knjige Minicomputers in Data Processing and Simulation i Microprocesors and microcomputers. Te su knjige bile snažan poticaj mlađoj generaciji studenata računalnih znanosti i korisnicama računala. Zajedno s kolegama 1969. je organizirao Međunarodnu konferenciju za procesiranje podataka (International Conference on Data Processing), a zatim su slijedili trodnevni MICRO-računalni seminari. Od 1978. ti su seminari prerasli u niz najprestižnijih međunarodnih skupova o informatici, komunikacijskoj tehnologiji, elektronici i mikroelektronici – MIPRO. Bio je redoviti profesor na State University of New York (1973.–1976) i na University of Arizona (1984.–1987). Od 1984. do 1993. bio je profesor računalnih znanosti na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, a znanstvenu karijeru završio je u Bariju gdje je bio na čelu međunarodnog društva IRIS. U Bariju je i umro 12. prosinca 2014.
Kao svestrani znanstvenik Branko Souček istraživao je među ostalim mini i mikro računala, neuralne mreže, sustave u realnom vremenu, dinamičko, genetičko i kaotično programiranje, prepoznavanje objekata. Također ga je zanimalo funkcioniranje mozga i računalno simuliranje moždanih aktivnosti. Objavio je oko 100 radova samostalno ili sa suradnicima te 13 knjiga (10 na engleskom, dvije na ruskom i jednu na japanskom jeziku). Njegove knjige prevođene su na hrvatski, ruski i japanski u preko 100.000 primjeraka. Osnovao je i Zakladu profesora Součeka sa sjedištem u Zagrebu za podršku mladih talentiranih studenata iz područja računarstva, s ciljem da razviju svoje sposobnosti i uključe se u razvoj hrvatskog gospodarstva i društva.
Bio je stručni suradnik UN-ovih agencija UNIDO (Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj) i IAEA (Međunarodna agencija za atomsku energiju). Također je bio stručni suradnik i NASA-e, IBM-a, Siemensa, Scheringa te američkog instituta BNL. Bio je član međunarodne znanstvene organizacije American Association for the Advancement of Science koja je najbrojnija znanstvena organizacija na svijetu i izdaje časopis Science. Od 2002. Branko Souček bio je dopisni član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, a od 1977. bio je član suradnik. Za svoj rad dobio je 2012. Državnu nagradu za životno djelo u području tehničkih znanosti.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.