BRANKO LUSTIG – PREŽIVIO JE STRAHOTE AUSCHWITZA I SVJETSKU SLAVU STEKAO U HOLLYWOODU
“Moj broj je A3317. Dalek je put od Auschwitza do ove pozornice. Umirući su mi ostavili u amanet da, ako preživim, pričam kako je bilo”, rekao je Branko Lustig prilikom uručivanja filmske nagrade Oscar za najboljeg producenta 1993. godine za film “Schindlerova lista”.
U karijeri je dobio niz značajnih međunarodnih priznanja, primjerice, 2014. predsjednik Francuske dodijelio mu je Odličje Viteza reda umjetnosti i književnosti, a iste je godine uvršten među 50 najboljih svjetskih filmskih producenata svih vremena, kao 29. na listi uglednog časopisa The Daily Beast.
U 52 godine filmske karijere, Lustig je kao producent, menadžer produkcije i pomoćnik redatelja radio na više od 120 filmova u Hrvatskoj i SAD-u. Na impresivnom popisu njegovih američkih radova su još «Hannibal», «Peacemaker», «Saint», «Black Hawk Down» te «Kingdom of Heaven».
Lustig je razvio poseban interes za filmove s temom holokausta, koji je i sam preživio, kako bi pridonio educiranju svijeta o stradanju šest milijuna Židova tijekom Drugog svjetskog rata. Bio je desna ruka Stevena Spielberga i Ridleya Scotta, radio je s najvećim holivudskim zvijezdama, poput Nicole Kidman, Georgea Clooneya, Sharon Stone, Orlanda Blooma, Jeremyja Ironsa, Julianne Moore, Anthonyja Hopkinsa, Russella Crowea i Denzela Washingtona…
Hrvatski producent i glumac židovskoga podrijetla Branko Lustig rođen je u Osijeku 10. lipnja 1932. godine. „Moje najranije sjećanje veže me za Osijek. Živjeli smo u blizini nekadašnjeg kina Urania, na osječkom korzu. Moj otac bio je natkonobar u kavani Central i namjeravao me poslati u hotelijersku školu u Švicarsku. Mama je bila gospođa i nije radila, a vrlo često bio sam kod bake i djeda. Oni su, za razliku od mojih roditelja, bili vrlo pobožni, pa sam s njima išao u sinagogu, a sjećam se i broda pivovare Šeper koji je prevozio pivo do Apatina. Moj djed imao je bravarsku zadrugu i održavao je cijeli pogon, kao i taj brod, pa smo često na njemu plovili Dravom. Sjećam se predivnih parkova, zimi odlazaka sanjkama u Čingi-lingi čardu… A onda se jedne noći 1941. sve preokrenulo. Javili su mojim roditeljima da moramo napustiti Osijek jer će drugo jutro doći po sve Židove“, rekao je Branko Lustig u intervjuu časopisu Gorija 2009. godine.
Živjeli su u stričevoj kući u Čakovcu sve do 1944. godine. Oca su mu ubili 15. ožujka 1945., ali nisu to znali sve dok rat nije završio. Branka su s majkom odveli u Auschwitz i odmah ih razdvojili. Majku su zatim odveli na rad u tvornicu oružja u Essen, a Branka u rudnik ugljena. Kasnije su ga premjestili u radni logor Doru Mittelbau u središnjoj Njemačkoj, gdje su se radile rakete V1 i V 2. U veljači 1945. prebacili su ga u logor Bergen-Belsen u kojem je dočekao oslobođenje. U logorima je jedva preživio oboljevši od tifusa i smrzotina. Na dan kad je oslobođen, imao je 30 kilograma. Spasio ga je jedan zarobljenik, vojnik jugoslavenske kraljevske vojske preko kojeg je doznao da mu je majka preživjela, opisao je Lustig svoju životnu dramu u spomenutom intervjuu.
Lustig je kao udarnik, tijekom školovanja, sudjelovao u Omladinskim radnim akcijama FNR Jugoslavije. Jedna od takvih akcija je bila i gradnja autoceste Bratstva i jedinstva. U srednjoj školi je bio član Kulturno-umjetničkog društva “Joža Vlahović”. U školi su ga nagovarali da upiše Akademiju dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, te je 1951. godine otišao na prijamni ispit u Bogovićevu ulicu. Od 400 kandidata, ispit je prošlo samo 11, uključujući i Lustiga. No, na Akademiju ga nisu htjeli primiti jer nije završio gimnaziju.
Na brzinu je morao učiti grčki, latinski i sve ostale gimnazijske predmete da bi dobio gimnazijsku svjedodžbu i na kraju uspio upisati prvu godinu glumačke akademije. Prve tri godine studija uzdržavao se recitirajući, a često je najavljivao glumce prije početka filma u zagrebačkom kinu Balkan. Na četvrtoj godini ga je jedan od direktora “Jadran filma” pitao govori li mađarski i njemački i bi li želio raditi na jednom filmu koji se radio u koprodukciji s Mađarima. Film se zvao “Često mislim na Pirošku” i Lustig je te 1955. bio prevoditelj na snimanju.
Karijeru u filmskoj produkciji počeo je kao asistent režije u zagrebačkom “Jadran Filmu”, 1956 radio je kao šef produkcije filma “Ne okreći se sine”. Lustig je 1980-ih radio na mini-seriji “Vjetrovi rata” (Winds of War), a 1988. seli u Ameriku. Bio je prvi Hrvat koji osvaja filmsku nagradu Oscar za «Schindlerovu listu» za najbolji film 1994. godine. Za isti film je također osvojio “Zlatni globus” iste godine. Drugi Oscar dobio je 2001. kao i drugi Zlatni globus za film “Gladijator”. Ostali značajni Lustigovi producentski projekti su: “The Peacemaker” (1997.), “Hannibal” (2001.) i “Black Hawk Down” (2001.).
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dodijelio mu je orden “Kneza Trpimira”, a 2008. postao je počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine osnovao je u Los Angelesu s Philom Blazerom filmsku kuću “Six Point Films”. Lustig je od 2008. godine počasni predsjednik “Jewish Film Festivala” u Zagrebu. U studenom 2009. godine dobio je odlikovanje od Muzeja holokausta u Los Angelesu, zajedno s osnivačem austrijske spomen-službe žrtvama holokausta Andreasom Maislingerom, za svoj angažman za sjećanje na holokaust. Branko Lustig preminuo je 14. studenoga ove godine u Zagrebu.
FILMOGRAFIJA
Producent
In Between Engagements (2014.)
Američki gangster (2007.)
Dobra godina (2006.)
Kraljevstvo nebesko (2005.)
Pad crnog jastreba (2001.)
Hannibal (2001.)
Gladijator (2000.)
The Peacemaker (1997.)
Schindlerova lista (1993.)
Intruders (1992.)
Wedlock (1991.)
Drug Wars: The Camarena Story (1990.)
War and Remembrance (1988.)
The Winds of War (1983.)
Događaj (1969.)
Glumac
The Peacemaker kao muškarac s pudlicom (1997.)
Schindlerova lista kao vlasnik noćnog kluba (1993.)
Nikola Tesla kao viši inspektor (1977.)
Seljačka buna kao donosioc krune za pogubljenje (1975.)
S Karlom May u Orijentu kao Onbaschi (1963.)
Kozara kao ranjeni Nijemac (1962.)
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.