BORIVOJ DOVNIKOVIĆ – VELIKAN SVJETSKOG ANIMIRANOG FILMA
Jedan od pionira hrvatskog animiranog filma koji je radovima stekao svjetsku slavu, a ujedno i istaknuti crtač stripova i karikatura koji je radove objavljivao i u dubokoj starosti, sve do smrti, bio je Borivoj Dovniković, poznat i pod nadimkom Bordo.
Rodio se 12. prosinca 1930. godine u Osijeku gdje je već s 15 godina, krajem, 1945., u Glasu Slavonije objavio svoj prvi strip pod naslovom Udarnik Ratko, no već nakon četiri nastavka izlaženje stripa je prekinuto odlukom saveznog Agitpropa koji je strip proglasio „kapitalističkom izmišljotinom koja kvari omladinu u socijalističkom društvu“. Nakon što je 1949. završio srednju školu, Dovniković je došao u Zagreb gdje je upisao Akademiju likovnih umjetnosti i počeo raditi kao karikaturist i ilustrator u zagrebačkim novinama. Već 1950. prekida studij i postaje karikaturist u tjedniku Kerempuh i sa suradnicima počinje raditi na prvom hrvatskom umjetničkom animiranom filmu Veliki miting nakon čije realizacije 1951. se osniva prvo hrvatsko i jugoslavensko poduzeće za proizvodnju crtanog filma Duga film u kojem su uz Dovnikovića radili i Walter Neugebauer i Vladimir Delač. Poduzeće je u prvim godinu dana realiziralo pet kratkometražnih filmova, od kojih je Dovniković samostalno dizajnirao i animirao vlastiti film Goool! Duga film je međutim ukinut 1952. te se Dovniković vraća novinama i stripu. Ponovno se vratio crtanom filmu 1957. kad se na poziv Dušana Vukotića pridružio novoosnovanom Studiju za crtani film Zagreb filma. Njegovi autorski filmovi dobili su brojna priznanja u zemlji i svijetu. Pored šezdesetak pojedinačnih nagrada za filmove, primio je preko dvadeset nagrada i priznanja za životno djelo na području animiranog filma. Dobio je uz ostalo i najviše hrvatsko umjetničko priznanje, Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 2002.
Neki od nagrađivanih Dovnikovićevih filmova koji su mu donijeli međunarodni ugled su Bez naslova (1964.), Znatiželja (1966.), Krek (1967.), Ljubitelji cvijeća (1970.), Putnik drugog razreda (1973.), Škola hodanja (1978.), Uzbudljiva ljubavna priča (1989.). Film Znatiželja je 2000. na Festivalu u Annecyju uvršten među 84 najboljih animiranih filmova u povijesti.
Dovniković je 1983. objavio je knjigu Škola crtanog filma, koja je prevedena na nekoliko stranih jezika, a na praškoj Filmskoj akademiji od 1985. službeni je udžbenik za uvod u animaciju.
Od osnivanja 1972. Dovniković je bio u vodećim tijelima zagrebačkog Animafesta, Međunarodnog festivala animiranih filmova, a od 1985. do 1992. bio je njegov direktor. Od 1976. član je Izvršnog odbora ASIFE, Međunarodne asocijacije animiranog filma, a od 1994. do 2000. njen generalni sekretar.
„Bez obzira što sam se od samog početka uglavnom opredijelio za animirani film, mnogo kasnije sam shvatio da sam ja u osnovi karikaturist u svim područjima svog stvaralaštva. Mene je od početka u crtanom filmu zanimao parodični odnos prema životu i ljudskim karakterima u društvu, a to je zapravo osnovna značajka karikaturista“, kazao je jednom prilikom Dovniković, čiji je stripovski opus ostao u sjeni uspjeha ostvarenih u crtanom filmu. Nakon što su povoljnije političke prilike smanjile rigidnost komunističkog režima i dozvolile ponovno izlaženje stripova, Dovniković je 1951. počeo objavljivati stripove u Pioniru, Horizontovom zabavniku (Velika utakmica, Emil i detektivi), Petku, Miki stripu (Tragom izgubljenog krda) i Plavom vjesniku (Afrička ogrlica, Pipo, Novi centarfor, Mendo Mendović). Od 1991. do 1993. živio je u Austriji gdje je u listovima Neue Wochenschau i Pfeil objavljivao stripove Dingi i Piki, te Frau Blau und Herr Tier. Od 1994. do 2021. objavljivao je strip Čipko i djed Filip u dječjem mjesečniku Bijela pčela Srpskog kulturnog društva Prosvjeta iz Rijeke. Devedesetih godina objavljivao je karikature u časopisu Hrvatska ljevica, a do kraja života i u srpskim manjinskim listovima Identitet i Novosti, gdje je imao rubriku pod nazivom Bordoline.
Borivoj Dovniković umro je u Zagrebu 8. veljače 2022.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.