BIJELE VRPCE JEDINO SU SJEĆANJE NA ŽRTVE PRIJEDORA I OKOLICE
Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, u suradnji sa Zavičajnim klubom Župe Stara Rijeka i okolica, 31. svibnja je na Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu, obilježilo Dan bijele trake u spomen na žrtve zločina koji se dogodio u Prijedoru i dolini rijeke Sane 1992. Vijećnici su simbolično dijelili bijele vrpce i edukativni materijal građanima Zagreba, a program je održan s ciljem ukazivanja na diskriminaciju žrtava, poricanje i nemogućnost obilježavanja mjesta stradanja za sve žrtve rata Prijedora i okolice.
Prije 29 godina vlast bosanskih Srba u Prijedoru naredila je nesrpskom stanovništvu, Bošnjacima i Hrvatima, obilježavanje kuća bijelim plahtama i nošenje bijele vrpce oko ruke. Tako je počeo masovni zločin nad nesrpskim stanovništvom iako nije bilo ratnih djelovanja. Ljudi su ubijani u kućama, zatvarani u koncentracijske logore i zvjerski mučeni, a žene silovane… Tijekom 1992. godine Prijedor, Ljubija i sela u dolini rijeke Sane etnički su očišćeni od 94 posto Bošnjaka i Hrvata. Iako su mnoge žrtve pronađene u masovnim grobnicama, vlast Republike Srpske negira zločine i ne dopušta Bošnjacima i Hrvatima obilježavanje mjesta stradanja i izgradnju spomenika. Manifestaciju Dan bijele trake Bošnjaci organiziraju od 2013. u matičnoj državi i u iseljeništvu.
– Mnogi se pitaju zašto smo tu danas? Nekd se i ja pitam kad pođem ovamo, ali gledajući kroz povijest – 1939. plave trake najprije su morali vezati poljski Židovi, poslije žutu s Davidovom zvijezdom, a onda su nakon godina i godina od tih događaja 31. svibnja 1992. bijele trake došle u Prijedor. Srpske vlasti koje su tad preuzele Prijedor putem radio postaje naredile su da svi Bošnjaci, Hrvati i ostali nesrbi stave na svoje kuće bijele zastave ili plahte. A svi oni koji izlaze iz kuća bili su obavezni vezati bijelu traku na ruku da bi se razlikovali od srpskog naroda. U Prijedoru nije bilo rata, ali činjenica da je tamo ubijeno 102 djece i 258 žena, kao i to da je to grad s najviše logora i grad s najviše osuđenih ratnih zločinaca često vas stavlja pred zid i ne znate koji odgovor dati sami sebi. Zašto se to moralo dogoditi u gradu gdje nije bilo rata? Zašto su postojali logori u Prijedoru, Omarskoj, Trnopolju, Keratermu? Nikad neće biti do kraja ispričano što se tamo događalo.
Samo «bijela kuća» koja je bila namijenjena za silovanje djevojčica, djevojaka i žena je zasebna priča. Dvije žene, sutkinje iz Prijedora, prije nekoliko godina progovorile su o torturi silovanja koju su prošle. Svaka njihova riječ je teška kao bila koja od ovih ova zgrada što nas okružuju – kaže Kemal Bukvić, vijećnik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba.
Na obilježavanju Dana bijele trake bio je i Anđelko Vidaković, predsjednik hrvatske udruge Zavičajnog kluba Župe Stara Rijeka i okolica, koji je suorganizator ove manifestacije, a koji je govorio o stradanju Hrvata koji su gotovo potpuno uništeni u tom dijelu BiH.
Salih Huremović, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Zagrebačke županije, i predsjednik Udruge Bošnjaka veterana Domovinskog rata Hrvatske, ističe kako je neshvatljivo to što vlast Republike Srpske ne dopušta napraviti spomenik ubijenim Bošnjacima u Prijedoru.
– To je strašno. Toga nema nigdje u svijetu, da ne spominjem Srebrenicu i Vukovar, ovo je genocid koji je napravljen nad bošnjačkim stanovništvom u Prijedoru, a ubijeni ne mogu dobiti niti spomenik – kaže Huremović.
Osim vijećnika Vijeća, manifestaciji je prisustvovala i Elizabeta Knorr, zamjenica pročelnice Ureda za međugradsku i međunarodnu suradnju i promicanje ljudskih prava Grada Zagreba, te brojni pripadnici bošnjačke nacionalne manjine.