ÁRPÁD DEGEN JE OTKRIO VELEBITSKI DRAGULJ
Ima jedna predivna biljka kojoj se stanovnici Velebita dive od pamtivijeka. Najrjeđa je biljka u Hrvatskoj, karakteristična za područje južnog i srednjeg Velebita. Strogo je zaštićena prema Zakonu o zaštiti prirode od 1964. godine. Nemojte ju brati, samo joj se divite i pričajte drugima o njenoj ljepoti! Velebitska degenija ili latinskog naziva Degenia velebitica je biljka iz porodice Brassicaceae. Velebitska degenija nalazi se na kovanici od 50 lipa. Taj dragulj prirode 17. srpnja 1907. otkrio je Árpád Degen, poznati mađarski botaničar, profesor botanike na Sveučilištu u Budimpešti i član Mađarske akademije znanosti. Velebitska degenija je i nazvana po njemu.
Velebitsku floru Árpád Degen istraživao je od 1894. do 1913. godine. Pritom je otkrio i opisao nove vrste i podvrste. Tako je 1905. sa suradnicima otkrio endemičnu vrstu hrvatsku sibireju, a 1907. endemičnu krstašicu koja je po njemu dobila ime Degenia velebitica. Rezultate tih istraživanja objavio je u većem broju naučnih rasprava i priloga. Posebno je značajno njegovo fundamentalno djelo „Flora velebitica“, koje je poslije njegove smrti na njemačkom jeziku objavila Mađarska akademija znanosti. To djelo u četiri sveska donosi popis svih dotad nađenih biljaka na području Velebita, na Senjskom bilu i Goloj Plješevici, s podacima o njihovoj rasprostranjenosti i fizikalnim odlikama velebitskog brdskog masiva koje ima fitogeografsko značenje. Sa svojim suputnicima i kolegama, dr. Gezom Lengyelom i Antalom Smoquinom istraživao je slabo pristupačne (i slabo poznate) kukove oko Šugarske Dulibe na središnjem Velebitu, kada je na točilima Miljkovića kruga uočio zanimljivu busenastu biljku s plodovima. Inače izvrsnom poznavatelju balkanske flore, Degenu je odmah bilo jasno da se radi o nekoj nepoznatoj i neopisanoj vrsti za koju je smatrao da pripada rodu gromotulja (Alyssum) ili gromotuljka (Vesicaria) iz porodice krstašica (Brassicaceae). U svom herbaru privremeno ju je označio kao velebitsku gromotulju ili gromotuljku, Alyssum velebiticum, odnosno Vesicaria velebitica.
Po povratku na sveučilište u Peštu, sakupljene uzorke pomno je proučio, usporedivši ih sa svim poznatim predstavnicima spomenutih rodova, ali i drugim rodovima plemena gromotulja (tribus Alysseae) koje rastu u Europi i zapadnoj Aziji. Rezultati komparativne morfometrije doveli su ga do zaključka da se doista radi o potpuno novoj vrsti koja ne može pripadati niti jednom do tada na našem kontinentu opisanom rodu plemena gromotulja.
Árpád von Degen rođen je u Pozsonyiju, Slovačka 31. ožujka 1866., a preminuo je u Budimpešti, 30. ožujka 1934. godine Jedan je najznačajnih biologa, koji je proučavao biljni svijet Velebita. Bio je voditelj kraljevske ispitne stanice za sjemenarstvo u Budimpešti od 1896. godine, profesor botanike na Sveučilištu u Budimpešti od 1927. godine i član Mađarske akademije znanosti. Dr. Degen putovao je u razne dijelove Europe i Male Azije, kako bi proučavao floru te bio prvi botaničar koji je napravio detaljnu studiju flore Velebita, snimio je oko 2.200 vrsta divljih biljaka. Također je opisao nekoliko novih vrsta iz Albanije između 1895. i 1897. Imao je kontakte s bugarskim carem Ferdinandom i pripremao je projekt za osnivanje prvog herbarija u prirodoslovnom muzeju u Sofiji.
Do prije dedetak godina bila su poznata samo dva nalazišta degenije – locus classicus (Šugarska duliba) te područje Bačić-kose, a 1999. otkrivena je kod Velikog vrha iznad Sibinja. Budući je poznat samo mali broj populacija velebitske degenije na samo tri lokaliteta, stoga je odmah klasificirana kao kritično ugrožena vrsta u Crvenoj knjizi biljnih vrsta Republike Hrvatske, a na crvenim popisima europske i svjetske flore označena je kao osjetljiva vrsta. Velebitska degenija strogo je zaštićena vrsta prema Zakonu o zaštiti prirode od 1964. godine, a odnedavno i Pravilnikom o sakupljanju samoniklih biljaka u svrhu prerade, trgovine i drugog prometa. Hrvatska javnost dobila je priliku početkom listopada u Hrvatskom prirodoslovnom muzeju vidjeti herbarij slavnog mađarskog botaničara Árpáda Degena.
U autorskoj koncepciji Suzane Buzjak i Zorane Sedlar predstavljen je Degenov herbarij koji čini devet uvezanih svezaka, od kojih HPM posjeduje četiri. Posebnost herbarija ‘Gramina Hungarica’ je u njegovoj specijaliziranosti, odnosno u tomu što sadrži biljke koje pripadaju isključivo travama (porodica Gramineae = Poaceae). Glavni dio izložbe su četiri sveska samoga herbarija ‘Gramina Hungarica’, od kojih su dva restaurirana. Degenova zbirka nastala je kao temelj za ispitivanje i poboljšanje kvalitete livada i pašnjaka, a na njoj je radilo gotovo 40 suradnika koji su sakupili više od 350 različitih trava na području tadašnje Austro-Ugarske Monarhije.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.