IZIDOR GROSS, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR I PROBLEMIST, PISAC JE PRVE ŠAHOVSKE KNJIGE NA HRVATSKOM JEZIKU
Kantor i šahovski velemajstor i problemist Izidor Gross bio je jedan od onih koji su 1908. godine osnovali Karlovački šahovski klub i prvi predsjednik kluba. Četiri godine kasnije bio je i jedan od osnivača Hrvatskoga šahovskoga saveza. U povijesti hrvatskoga šaha ostao je zapamćen kao pisac prve šahovske knjige na hrvatskom jeziku Šahovska abeceda koju je napisao 1909. godine, 1912. objavio je Povijest šaha te 1936. godine 150 izabranih problema. Danas se u hrvatskome jeziku koriste nazivi šahovskih figura (prevedeni s njemačkog jezika) koje je prvi uporabio Izidor Gross. Zahvaljujući Grossu, kao hrvatski nazivi za šahovske figure prihvaćeni su kralj, dama, top (toranj), lovac, skakač, pješak i njihove kratice (K, D, T, L, S, P koje su potpuno iste kao i u njemačkom jeziku). Osim knjiga o šahu, Gross je pisao i objavljivao i priče iz židovskog života, Jevrejski glas 1939.
Godine 1912. Gross je organizirao prvi međunarodni šahovski problemski turnir na Balkanu. Problemski šah je više od šaha, nastao je proširenjem šahovske igre u idejnom i konstruktivnom smislu, a temelj mu je šahovski problem. Šahovski problem ne nastaje tijekom igre, ili se to događa vrlo rijetko, nego je to umjetno stvorena pozicija jednoga ili više autora, a kao disciplina dijeli se na šahovsku kompoziciju (postavljanje problema) i rješenje.
U periodu od 1893. do 1940. godine Izidor Gross je u šahovskim rubrikama časopisa širom svijeta objavio više od 350 šahovskih problema. Osim toga, Gross je surađivao i s brojnim hrvatskim dnevnim listovima: Narodni glas, Karlovački glasnik, Zagreber Tagblatt, Morgenblatt, Dom i svijet… u kojima je objavljivao šahovske probleme.
Izidor Gross je rođen 25. srpnja 1866. u Kislődu u Mađarskoj u židovskoj obitelji. Sa suprugom Reginom imao je sinove Hermana i Mavra, koji su bili liječnici, a bio je i djed poznate hrvatske povjesničarke Mirjane Gross. Ješivu je završio u Trnavi i od 1884. radio kao kantor u sinagogama i vjeroučitelj u nekoliko mjesta na području Habsburške Monarhije. Od 1891. godine bio je drugi kantor u Karlovcu uz Julija Jozefovića, koji ga je poučavao šahu. Gross je već od 1892. godine samostalno sastavljao šahovske probleme, a 1893. sudjelovao je na šahovskom turniru u Beču. Prvo priznanje dobio je 1898. u Linzu.
U Karlovcu je organizirao prvi hrvatski problemski turnir te još šest turnira u periodu od 1924. do 1936. Bio je i sudac na međunarodnim turnirima problemista, te je sudio na turnirima u Karlovcu 1912., 1925., 1928. i 1933. godine. Sudac je bio i u prijateljskom susretu Slovenije i Hrvatske koji se održao 1926. u Rogaškoj Slatini. Povodom 30. obljetnice Grossova djelovanja, klub mu je 1926. priredio svečanost, a 1930. izabran je za počasnoga predsjednika Jugoslavenskoga sveslavenskoga korespondentskog šahovskoga saveza. Posljednji šahovski problem Gross je sastavio 1940. i poslao ga u Tel Aviv, a objavljen je tek 1950. u časopisu Al Hamišmar. Gross je sudjelovao na mnogim međunarodnim šahovskim problemskim turnirima i dobio nekoliko nagrada i priznanja. Godine 1926. dobio je počasno priznanje međunarodnoga šahovskoga problemskoga natjecanja u Budimpešti, na svjetskom turniru u Amsterdamu 1925. dobio je drugu nagradu, a 1929. u Londonu prvu nagradu.
Unatoč zaslugama za razvoj hrvatskog šaha, Izidor Gross je zbog židovskog podrijetla, kao i njegova obitelj, progonjen nakon uspostave NDH. Uhićen je 23. studenog 1941. i odveden u logor Jasenovac u kojemu je umro ili ubijen 1942. godine. Nepoznat je točan datum Grossove smrti. No Grossov doprinos hrvatskom šahu nije zaboravljen. U Zagrebu je 26. siječnja 2022. povodom Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta održan Memorijalni šahovski turnir Izidor Gross – 80.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.