JOSIP FRANE NOVAK – PRVI ZADARSKI NADBISKUP METROPOLIT
U proteklim stoljećima visoke položaje u hrvatskim biskupijama nerijetko su obnašali stranci, uglavnom iz susjednih zemalja. Prvi zagrebački biskup krajem 11. stoljeća bio je Čeh Duh, a jedan je Čeh u 19. stoljeću obnašao dužnost zadarskog nadbiskupa i ostavio značajan trag. Bio je to Josip Frane Novak, čije pravo ime je glasilo Josef František de Paula Novák. Rodio se 6. rujna 1767. u mjestu Semily, u obitelji tamošnjeg kantora. Pohađao je gimnaziju u Českim Budějovicama gdje se o njemu brinuo stric koji je ondje bio župnik te ga podučavao u glazbi. I Josef František Novák odlučio se za svećeničko zvanje. Studij je započeo 1786. u Beču gdje je primljen u sjemenište kako bi se pripremao za službu vojnog kapelana. Za svećenika je zaređen 1793. u Českim Budějovicama, a mladu misu služio je u mjestu Chotoviny gdje mu je stric tada bio župnik. Najprije je bio kapelan u Kovářovu, a zatim je postao dvorski kapelan u dvorcu Hluboká. Nakon izbijanja napoleonskih ratova bio je pozvan u topnički puk gdje je služio nekoliko godina i sudjelovao u nizu bitaka, marljivo obavljajući svećeničke dužnosti, čime je privukao pažnju svojih pretpostavljenih. Na koncu je pušten iz vojske i 1803. imenovan prvim rektorom novog sjemeništa u Českim Budějovicama. Ondje je djelovao i kao profesor dogmatike i hermeneutike, 1807. je postao biskupski savjetnik, a 1817. i kanonik.
Car i kralj Franjo I. je 1821. Josefa Františeka Nováka imenovao zadarskim nadbiskupom, što je u rujnu 1822. potvrdio i papa Pio VII. Za biskupa je Nováka u Českim Budějovicama 2. siječnja 1823. zaredio biskup Arnošt Konstantin Růžička. U novu domovinu Novák je stigao tek 10. svibnja 1823. i obratio se svećenstvu i narodu poslanicom tiskanom i na hrvatskom jeziku. U njoj se potpisao kao „Josip Frane od Paule Novak po millosti Boxjoj i apostolskoga sidalista arkibiskup zadarski“, a uz ostalo je poručio: „Uzneseni po naredjenju Providjenja Boxjega, kojega sudi jesu nedohitljivi, i kojega puti dosechise nemogu, uzneseni na glavarstvo Parvostolne Zadarske Carkve mi sasvim da nedostojni i nepodobni na ovo brimme strašno istoj kriposti Andjelskoj, pochimljemo danas ovo trudno vladanje pastirsko. Mi predamo zajedno i uffamo: predamo s’jedne strane da nebismo mlohavi plod sakupili u vinogradu Gospodinovu i uffamo s’druge strane u svemoguchu millost Boxju…“
Tijekom gotovo 20 godina nadbiskupske službe Josip Frane Novak preporodio je Zadarsku nadbiskupiju. Kao nadbiskup poticao je opće obrazovanje klera, podigao niz malih crkvica i škola u zadarskoj okolici, izdao latinski i hrvatski katekizam, reorganizirao je nadbiskupsko sjemenište, ponovno izgradio nadbiskupsku palaču, obnovio katedralni kaptol i kolegijat svetog Šime, te odredio da se nedjeljom u crkvi svetog Mihovila u Zadru propovijeda hrvatski.
Za Novakova upravljanja provedena je reorganizacija Crkve u Dalmaciji: bulom pape Lava XII. Locum Beati Petri na istočnoj obali Jadrana ukinuto je osam biskupija: Novigrad, Osor, Rab, Nin, Skradin, Trogir, Korčula i Ston, dvije nadbiskupije svedene su na rang biskupije: Split i Dubrovnik, a dvije su biskupije pripojene drugima: Pulska Porečkoj, a Makarska Splitskoj. Dokinuti su i svi naslovi Splitske i Dubrovačke nadbiskupije pa je splitskom nadbiskupu uskraćen metropolitanski naslov i titula primasa Dalmacije i Hrvatske. Zadarska nadbiskupija u središtu Kraljevine Dalmacije uzdignuta je na rang metropolije, a kao sufraganske podvrgnute su joj sve novouspostavljene, proširene dalmatinske biskupije: Kotorska, Dubrovačka, Splitska, Hvarska i Šibenska. Josip Frane Novák tako je postao prvi zadarski nadbiskup i metropolit.
Zanimljivo je da je gotovo istodobno, od 1831. do 1841., kraljevski namjesnik za Dalmaciju sa sjedištem u Zadru bio češki plemić general Vjenceslav (Václav) Vetter von Lilienberg, zaslužan za gospodarski, kulturni i prosvjetni razvoj Zadra i Dalmacije: sagradio je cestu preko Velebita te u Zadru 1832. osnovao Arheološki muzej kojem je donirao prve predmete. Kako bi se upoznao s Dalmacijom, proputovao ju je i o tome ostavio dragocjene zapise. Osnovao je i zakladu za potporu studenata iz Dalmacije.
U svom djelovanju nadbiskup Josip Frane Novák nailazio je i na otpore, što se negativno odrazilo na njegovo zdravlje pa je bio prisiljen 1839. otići iz Zadra i vratiti se u Češku. Na dužnosti zadarskog biskupa ostao je ipak do 1842., kad se zahvalio, a 1843. postao je titularni nadbiskup Larisse u Tesaliji. Umro je 13. lipnja 1844. u Jindřichovom Hradecu gdje je i pokopan.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.