GUSTAV JANEČEK, OTAC HRVATSKE KEMIJE I FARMACIJE
Sintagma „Rodom Čeh, životom i djelom Hrvat” mogla bi se primijeniti na mnoge značajne Čehe iz hrvatske povijesti, posebno u području kulture i znanosti, no koristi se samo za jednoga od njih, Gustava Janečeka koji među hrvatskim velikanima doseljenima iz Češke zauzima jedno od najistaknutijih mjesta. Ta se odrednica nalazi na spomen-ploči u Janečekovu čast na zgradi na Trgu kralja Tomislava u Zagrebu gdje je živio i umro, kao i na spomen-ploči na Plitvičkim jezerima. Na zagrebačkoj ploči navedene su glavne Janečekove zasluge: nastavom i istraživanjem osnovao je hrvatsku sveučilišnu kemiju i farmaciju, utemeljio hrvatsku farmaceutsku industriju, uredio Plitvička jezera i učinio ih nacionalnim parkom, a bio je i predsjednik Jugoslavenske (danas Hrvatske) akademije znanosti i umjetnosti.
Gustav Janeček rodio se 30. studenog 1848. u Konopištu u srednjoj Češkoj, gdje je njegov otac František bio liječnik grofa Lobkovica, vlasnika poznatog dvorca Konopiště. Osnovnu školu pohađao je u rodnom mjestu, a gimnaziju u Benešovu i Plzenju. Teške materijalne prilike u obitelji s devetero djece pogoršale su se zbog očeve bolesti, pa je Janeček nakon šestog razreda napustio gimnaziju i sa 16 godina počeo raditi kao vježbenik u ljekarni u Nepomuku, a 1867. s izvrsnim uspjehom je položio ispit za ljekarskog naučnika u Pragu gdje je nastavio raditi kod poznatog ljekarnik Josefa Dittricha. U Pragu je 1869. upisao studij farmacije na kojem je diplomirao 1871. i započeo raditi kao nastavnik kemije u praškoj realnoj gimnaziji. No i dalje se nastavio stručno usavršavati pa je upisao i studij kemije koji je završio 1875. i doktorirao. Iste godine odlazi u Beč gdje postaje asistent svog profesora Adolfa Liebena s kojim je proučavao elektrolizu vode. Ujedno je bio i slušač na Medicinskom fakultetu, a od 1877. bio je docent za sudsku i redarstvenu kemiju na Tehničkoj visokoj školi. Nakon što je 1878. umro prvi profesor kemije na modernom Sveučilištu u Zagrebu Aleksandar Veljkov, Janeček se javio na natječaj za izbor njegovog nasljednika i u siječnju 1879. bio izabran za izvanrednog profesora (od 1881. redoviti profesor). Tridesetogodišnji Janeček tada iz Beča dolazi u Zagreb i Hrvatsku koja mu postaje nova domovina i u čijoj je znanosti ostavio dubok trag, jednako kao istraživač, kao i u praktičnoj primjeni znanstvenih otkrića. Zaslužan je za organizaciju studija kemije po uzoru na europska sveučilišta. Sa sunarodnjacima Vinkom Dvořakom i Bohuslavom Jirušem, prvim profesorima fizike, odnosno botanike, Janeček je 1882. utemeljio Farmaceutski učevni tečaj koji je bio temelj Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Bio je i sudski vještak u Zagrebu i time postao začetnik hrvatske forenzike i forenzične kemije. U nastavu je uveo i predavanja iz fizikalne kemije te sudjelovao u izradi drugog izdanja Hrvatsko-slavonskog ljekopisa 1901. Janečekovom zaslugom 1884. nakon deset mjeseci sagrađen je Kemijski zavod na Strossmayerovom trgu (danas Knjižnica HAZU) kojem je bio na čelu od dolaska u Zagreb 1879. pa sve do 1924. Janečekovo djelo Kemija iz 1919. prvi je pravi hrvatski udžbenik opće kemije za studente, a iste je godine Janečekovom zaslugom sagrađena i nova zgrada Kemijskog instituta na Marulićevom trgu (danas Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije). Kao kemičar, Janeček je 1885. objavio raspravu o atomskim težinama, a 1881., kad se nakon potresa u Zagrebu u Hrvatskoj mnogo pisalo o potresima, Janeček je dokazivao da oni imaju kemijsko porijeklo, smatrajući da spajanjem vodika i kisika u unutrašnjosti Zemlje nastaje energija koja proizvodi potrese. Janeček je 1886. analizirao Jamničku kiselicu.
Koliko je Hrvatsku prihvatio kao svoju novu domovinu Janeček je pokazao odbijanjem primamljivih ponuda iz Beča (ponuđena mu je Katedra za sudsku medicinu), Praga (ponuđena mu je Katedra za farmaceutsku kemiju) i Tomska (ponuđeno mu je da predaje opću kemiju). Zahvaljujući Janečeku, kemija je u Hrvatskoj ušla u 20. stoljeće u punom zamahu, jer je on utemeljio sustavnu nastavu iz kemije i znanstveni rad na europskoj razini.
Janeček se bavio i proizvodnjom lijekova: u Zagrebu je 1921. utemeljio farmaceutsko poduzeće ISIS d.d. (današnja Medika), a 1922. prvu hrvatsku tvornicu kemikalija i farmaceutskih preparata Kaštel d.d. u Karlovcu, koja se 1928. seli u Zagreb te od 1945. nosi ime Pliva.
Od 1908. do 1909. Janeček je bio rektor Sveučilišta u Zagrebu. Izvanredni član JAZU postao je 1882., a redoviti 1887. Predstojnik Matematičko-prirodoslovnog razreda bio je od 1908. do 1917., da bi od 1921. do 1924. bio i predsjednik Akademije, kao prvi i dosad jedini kemičar, te uz svog sunarodnjaka filozofa Alberta Bazalu (predsjednik od 1933. do 1941.) jedini koji nije bio rođen iz Hrvatskoj. Bio je izvanredni član Češke akademije znanosti i umjetnosti te počasni član ljekarničkih društava u Češkoj i Poljskoj.
Janeček je 1893. utemeljio Društvo za uređenje i proljepšanje Plitvičkih jezera. Njegovom zaslugom uređeni su prvi putevi i sagrađena prva odmarališta u parku, čime je bio utrt put u zaštitu ovog prirodnog bisera proglašenjem nacionalnim parkom 1949. i njegovo otvaranje Hrvatskoj i svijetu. Janeček je na Plitvicama imao i svoj mali hotel, poznat kao Janečekov dom na Labudovcu.
Gustav Janeček umro je 8. rujna 1929. u Zagrebu koji mu je dodijelio ulicu s njegovim imenom u Ivanjoj Reci.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.