ZNAČAJNE ŽENE IZ REDOVA NACIONALNIH MANJINA U HRVATSKOJ – MIRJANA GROSS
MIRJANA GROSS – NAJVAŽNIJA HRVATSKA POVJESNIČARKA
„Jedno od najdragocjenijih priznanja koje sam dobio za svoj najvažniji rani rad, za „Vojnu Hrvatsku“, dobio sam upravo od profesorice Mirjane Gross. Priznanje nisam doživio euforično. Naprotiv. Doživio sam ga kao obvezu“, rekao je prof. dr. sc. Drago Roksandić.
Mirjana Gross bila je jača od svoje patnje, od tereta sjećanja i pamćenja. Imala je samo šesnaest godina kada je doživjela vijest o „Kristalnoj noći u Njemačkom Reichu“, sa samo devetnaest spoznala je ljudsku solidarnost kada je obitelj Topol vlastiti život stavila na kocku da bi spasili njezin. Ustaške zatvore i nacističke koncentracijske logore upoznala je s dvadeset i jednom godinom. No, ni u tome paklu nije dala da zgaze njezin cvijet mladosti i optimizma. Što te ne slomi, to te očeliči, govorila je Marijana Gross godinama kasnije.
Rođena je 22. svibnja 1922. godine u Zagrebu, u dobrostojećoj obitelji, od oca Mavre, zagrebačkog poduzetnika židovskog podrijetla, i majke Elle rođene Deutsch. Imala je priliku steći dobro obrazovanje. Uz osnovno obrazovanje učila je strane jezike (njemački, francuski i engleski), proučavala njemačku literaturu te primala poduku iz klavira. Mirjana je završila 1. žensku realnu gimnaziju na Gornjem gradu. Studij medicine upisala je 1940., no zbog progona Židova bila ga je prisiljena napustiti. Dio Drugog svjetskog rata provela je u njemačkim nacističkim logorima. Skrivala se s roditeljima u selu Drenje Brdovečko na slovenskoj granici gdje su je 1943. uhitili pripradnici Wehrmachta i s majkom je odvedena u ženski logor Ravensbrück gdje je teško oboljela od tuberkuloze. Otac je stradao u logoru Buchenwald. Mirjana se s majkom u svibnju 1945. vratila u Zagreb. Diplomirala je povijest na Filozofskome fakultetu 1951. godine, a doktorirala sedam godina kasnije.
Prvo je bila asistentica Historijskog instituta JAZU, a onda je prešla na Filozofski fakultet u Zagrebu gdje je radila sve do mirovine u koju je otišla 1982. godine. Predavala je hrvatsku povijest 19. stoljeća te metodologiju povijesne znanosti. Dobila je niz nagrada u zemlji i u inozemstvu. Autorica je brojnih knjiga, studija i stručnih članaka. Bila je jedna od najuglednijih hrvatskih intelektualki.
Uz više od 260 znanstvenih radova objavljenih u publikacijama u zemlji i inozemstvu, objavila je nekoliko temeljnih djela iz hrvatske povijesti XIX. st. i metodologije historiografije. Svu svoju karijeru je posvetila proučavanju hrvatske povijesti 19. stoljeća i metodologiji povijesti.
Među najvažnija djela spada Uloga socijalne demokracije u političkom životu Hrvatske, Povijest hrvatskog naroda 1860–1914, Povijest pravaške ideologije, Historijska znanost: razvoj, oblik, smjerovi, Počeci moderne Hrvatske: neoapsolutizam u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji 1850–1860.
Za svoj je rad više puta nagrađivana, a 1988. za knjigu Počeci moderne Hrvatske dobila je prestižnu austrijsku nagradu „Anton Gindely“ i Vjesnikovu nagradu “Vladimir Bakarić”. Odlukom austrijskog predsjednika dobila je 1992. austrijski orden za znanost I. razreda. Za djelo Prema hrvatskome građanskom društvu dobila je nagradu “Josip Juraj Strossmayer” Zagrebačkog velesajma i HAZU. Sveučilište u Zagrebu dodijelilo joj je počasni naziv “professor emeritus” za njezinu zaslužnu nastavnu i znanstvenu djelatnost u hrvatskoj historiografiji.
Povodom 75. godišnjice života i 45. obljetnice njezinog rada, Zavod za hrvatsku povijest zagrebačkoga Filozofskog fakulteta posvetio joj je i objavio je reprezentativni zbornik znanstvenih članaka, a čini ga 36 izvornih znanstvenih članaka domaćih i inozemnih povjesničara.
Mirjana Gross zasigurno je ostavila neizbrisiv trag, utrvši svojim radovima put prema novim područjima istraživanja i razvoju metodologije povijesne znanosti. Hrvatsku historiografiju uvela je u suvremene svjetske tokove, odmičući se od tada prevladavajuće tradicionalne političke povijesti na povijest društvenih odnosa i svakodnevice. Bez njezinih djela Počeci moderne hrvatske i Prema hrvatskome građanskom društvu (uz suradnju Agneze Szabo) danas je nemoguć sveobuhvatan pogled na povijest Hrvatske u drugoj polovici 19. st.
Mirjana Gross bavila se i pitanjima ženske povijesti, nastojeći potaknuti istraživanje “nevidljivih” žena 19. st, pa je tako 1993. godine objavila članak Nevidljive žene u kojemu definira ključne pojmove kao što su feministička znanstvena kritika, feministička historiografija, historija žena i rodni studiji. Njeno najplodnije razdoblje uslijedilo je odlaskom u mirovinu. Napisala je nekoliko sjajnih djela, opsežnih monografija iz hrvatske povijesti druge polovice XIX. stoljeća.
Profesorica Mirjana Gross preminula je 23. srpnja 2012. godine. Posljednju godinu svog života provela je kod obitelji Topol, iste one obitelji koja ju je skrivala za vrijeme ratnih godina.