ZNAČAJNE ŽENE IZ REDOVA NACIONALNIH MANJINA U HRVATSKOJ – IRINA KIRILOVA
NAJBOLJA ODBOJKAŠICA SVIH VREMENA
Početkom ove godine dogodio se nevjerojatan zaokret koji je iznenadio međunarodni sportski tisak. U dobi od 54 godine legendarna odbojkašica Irina Kirilova prekida mirovinu kako bi se vratila na parket. Kako piše La Gazzeta dello Sport, ona će igrati za PGS Issa Novara, koji se natječe u talijanskoj ligi B-2. Ikona odbojke, najbolja tehničarka, najveća odbojkašica u povijesti, samo su neki od opisa velike Irine Kirilove.
„Irina je bila zvijer na terenu. Njen angažman svakog bi posramio i, kada netko ne bi u utakmicu ušao sa 100 posto, ona bi ga na prisilila svojom neizmjernom energijom. Premda je s reprezentacijom SSSR-a osvojila sve što se moglo osvojiti, zanimljivo je da ona za sebe nije mislila da je najbolja tehničarka na svijetu, već da je to tadašnja tehničarka kineske reprezentacije, kazala je jednom prilikom za Večernji list njena nekadašnja suigračica Marija Anzulović. Irina Kirilova sudjelovala je kao igračica u najvećim uspjesima hrvatske ženske reprezentativne i klupske odbojke.
Ruskinja Kirilova postala je prva odbojkašica s hrvatskom putovnicom koja je uvrštena u Odbojkašku kuću slavnih u američkom Holyokeu. Njeni uspjesi doista su fascinantni. Olimpijsko zlato u Seulu osvojila je igrajući za Rusiju 1988. godine, a svjetsko zlato 1990. Europska zlata osvojila je 1989. i 1991. godine. Igrajući za Hrvatsku, osvojila je dvije srebrne medalje, 1995. i 1997. godine. S klubovima za koje je igrala osvojila je ukupno 27 različitih trofeja. Najboljom odbojkašicom svijeta proglašena je 1990. godine.
Nakon odlaska iz Mladosti, a potom i iz Hrvatske, Irina se skrasila u Italiji gdje se udala za odbojkaškog trenera Giovannija Capraru kojem je bila pomoćnica kada su Ruskinje 2006. osvojile naslov prvakinja svijeta. „Rusija i Hrvatska uvijek će ostati u mom srcu“, rekla je jednom prilikom Kirilova. Irina Kirilova pružila je i veliku sportsku podršku odgodi Olimpijskih igara u Tokiju koje su zbog pandemije koronavirusa odgođene za 2021. godinu, a održat će se od 23. srpnja do 8. kolovoza. Novi datum za Igre XXXII. olimpijade službeno su potvrdili Međunarodni olimpijski odbor (MOO), Organizacijski odbor Tokio 2020, Gradsko poglavarstvo Tokija i japanska vlada na telefonskoj konferenciji održanoj 30. ožujka 2020. godine.
“Igre svakako treba odgoditi jer je premalo vremena do njih i nitko ne trenira. Ne možeš se igrati sa životom jer to nema cijenu. Oko Igara se vrti veliki novac, no ništa nije važnije od života. Ako će biti nas, bit će i Olimpijskih igara, poručila je Kirilova.
Irina Kirilova rođena je u Tuli, 15. svibnja 1965. godine. Odbojku je počela trenirati s 9 godina. Iz lokalnog kluba, sredinom 1980-ih, prelazi u Uraločku trenera Nikolaja Karpolja. Tamo je dogurala do najbolje tehničarke svijeta. S Uraločkom je od 1986. osvojila mnogobrojne trofeje. Ti rezultati su doprinijeli da je proglase najboljom odbojkašicom svijeta 1990. godine. Iste godine imala je dosta nesuglasica s trenerom Karpoljem, pa prelazi u zagrebačku Mladost. Za Mladost je igrala do 1994., a tijekom svog boravka u Zagrebu dobila je i hrvatsko državljanstvo. Ruska odbojkašica svjetskog glasa, hrvatsko državljanstvo i dres dobila je zbog svoje sportske veličine i kvalitete.
Bivša je sovjetska, ruska i hrvatska odbojkaška reprezentativka. 2011.godine Kirilova je postala trenerica hrvatske ženske odbojkaške reprezentacije. Sa sovjetskom, a potom i s ruskom reprezentacijom osvojila je sve što se moglo osvojiti. Ima zlato sa olimpijskih igara (1988.), svjetskog prvenstva (1990.), europskih prvenstava (1989. i 1991.) i svjetskog kupa (1989.) Sa svojim brojnim klubovima za koje je nastupala u karijeri osvojila je šest naslova prvaka SSSR-a, tri Kupa SSSR-a, jedno prvenstvo Hrvatske, dva naslova prvaka Italije, tri kupa Italije, dva superkupa Italije, pet Kupova prvakinja, dva Kupa CEV-a, dva Kupa kupova i jedan superkup Europe. Ukupno 27 raznih trofeja.
Kao članica hrvatske odbojkaške reprezentacije osvaja srebrna odličja na europskim prvenstvima u Nizozemskoj 1995. i Češkoj 1997.. Od 1994. do 2006. s velikim uspjehom igra za talijanske klubove. Htjela se ponovo vratiti u rusku reprezentaciju kako bi nastupala u olimpijskom ciklusu za Peking, ali joj stroga pravila FIVB-e nisu dopuštala, jer je već jednom promijenila državljanstvo. U 44. godini, nakon dvogodišnje stanke, potpisuje za ruski klub Dinamo Moskva.
