OBILJEŽENA 25. OBLJETNICA ZBRINJAVANJA DJECE IZ RATOM ZAHVAĆENOG DARUVARA
Prošlo je točno četvrt stoljeća od jedne akcije koje se hrvatski Česi prisjećaju s ponosom i sjetom – u rujnu i listopadu 1991. organizirano je odvezeno u Češku tisuću i petsto djece iz ratom zahvaćenog Daruvara i okolice da bi ratne dane proveli u miru i sigurnosti, a svojim obiteljima, naročito očevima olakšali organiziranje obrane. Obljetnica je obilježena 14. listopada programom Da se ne zaboravi i otvaranjem dviju izložaba – izložbe Spasite našu djecu, koja svjedoči o dramatičnim okolnostima organiziranja odlaska djece i njihova boravka u Češkoj, te izložbom fotografije ratnog reportera i tadašnjeg novinara češkog tjednika Jednota Tonyja Hnojčika.
Pozdravljajući mnogobrojne posjetitelje na otvaranju izložaba u daruvarskoj Češkoj galeriji, predsjednica Saveza Čeha Libuše Stranjik podsjetila je na dane organiziranja ove jedinstvene akcije. Tih dana krajem kolovoza 1991., nakon što su na grad počele padati granate, kada je bilo jasno da je rat počeo, i Čehoslovački savez razmatrao je mogućnosti svoga doprinosa rješavanju rane napetosti, pa je uz ostalo poslao apel i tadašnjem predsjedniku Čehoslovačke Václavu Havelu, a on je trenutno pokrenuo akciju pomoći. Odmah je u Daruvar poslao parlamentarnu delegaciju na čelu s Viktorijom Hradskom, a oni su, dirnuti stanjem koje su tu zatekli, pitali na koji način mogu pomoći i dobili jednoglasan odgovor: „Spasite našu djecu!“ Ni dva jedna nakon toga već je u Češku krenuo prvi konvoj s djecom s daruvarskog područja, par dana kasnije i drugi, pa treći, četvrti, peti… tijekom mjesec dana u Češkoj je zbrinuto tisuću i petsto djece, što beba s majkama, što osnovaca i srednjoškolaca, te odgajatelja i učitelja, koji su u sedam rekreacijskih centara diljem Češke, u kojima su izbjeglice bile smještene, organizirali nastavu.
Računalo se da će u Češkoj provesti dva tjedna, a na kraju su ostali četiri mjeseca i čitavo vrijeme bili obasuti velikom i iskrenom pažnjom, a domaćini su im osim utočišta pružili i potpunu materijalnu sigurnost i logistiku. Česi su čak organizirali i prijevoz djece, šaljući u Daruvar konvoje autobusa, a na hrvatskoj strani pripremano je ve za nesmetan odlazak, mahom u češkoj osnovnoj školi Jana Amosa Komenskoga, a na čelu tima koji je organizirao zbrinjavanje bila je ravnateljica škole i tadašnja predsjednica Čehoslovačkog saveza Leonora Janota, koja je i inicirala čitav projekt.
Sve je dokumentirano fotografijama i člancima u manjinskim novinama, koje su i tijekom rata svaki jedan informirale o ratnim zbivanjima, a sve to poslužilo je kao materijal za izložbu Spasite našu djecu, koju je priredila učiteljica povijesti Anna Vodvarka, koja je na otvaranju podsjetila na uvjete u kojima je organiziran odlazak djece. Kako su radili ratni fotoreporteri posvjedočio je autor ratnih fotografija Tony Hnojčik, čije su fotografije završile u mnogim novinama i agencijama u svijetu, pronoseći tako istinu o Domovinskom ratu.
Program Da se ne zaboravi bio je sastavljen od pjesama i tekstova manjinskih autora koje je Jednota objavila 1992. godine, a sada su ih interpretirali učitelji i drugi istaknuti predstavnici manjinske zajednice. Program je pripremila Jitka Brdar Stanja, a za glazbene točke pobrinuli su se učenici glazbene škole Brune Bjelinskog. Među gostima bili su i zamjenik veleposlanika 4eške Republike Miroslav Kolatek, dožupanica Bjelovarsko-bilogorske županije za češku manjinu Tanja Novotni Golubić i gradonačelnik Daruvara Dalibor Rohlik. Odazvao se i velik broj onih koji su u akciji sudjelovali bilo kao djeca, bilo kao roditelji i učitelji ili organizatori zbrinjavanja, a svi su oni nakon dojmljivog programa nabijenog emocijama, dobili mogućnost da s ostalima podijele svoja sjećanja na te dane. Na atmosferu koja je vladala u njihovim privremenim boravištima, na ozračje srdačnog gostoprimstva, na neizvjesnost i nadu i nostalgiju, koja ih je tištila unatoč svemu što su im pružali ljubazni domaćini.
„Velika zahvalnost pripada svima koji su dali doprinos ovom projektu, koji su pomogli da on uspije, naročito učiteljima, koji su brinuli o djeci,“ čulo se u mnogim obraćanjima te večeri. „Budite ponosni što se bili dijelom jedne velike i važne akcije, koja je svima činila dobro,“ rekla je Leonora Janota, a misli svih nazočnih točno je i vjerno formulirala Eva Zetová, osvjedočena iskrena prijateljica češke manjine, koja je iz Češke poslala brzojav u kojem se prisjetila folklornog programa koji je njezin tadašnji ansambl priredio za djecu iz Hrvatske, i dodala: „Dobro je da je to sada prošlost, da više nikad ne moramo spašavati djecu od rata.“