NREK MARKPREKAJ: Nije lako ostaviti obitelj, uzeti pušku i otići na bojišnicu
Hrvatski branitelj Nrek Markprekaj, Albanac s Kosova, bio je više od sto dana u Domovinskom ratu. Hrvatsku smatra svojom domovinom, nije tražio nikakve braniteljske povlastice i radio je kao pekar do odlaska u mirovinu.
Nrek Markprekaj, Albanac, hrvatski branitelj, početkom 1990.-tih godina radio je s bratom Markom u obiteljskoj pekarnici u Novom Vinodolskom. Njegov je brat dragovoljac Domovinskog rata, a Nrek je mobiliziran i poslan na ličku bojišnicu gdje je bio pripadnik 9. brigade u Gospiću. Markprekaj je u Hrvatsku došao 1987. godine s Kosova. Rođen je 1960. u Zjunu kod Prizrena u katoličkoj obitelji i imao je dva brata i dvije sestre. Prije nego što je došao u Hrvatsku bio je oženjen te je s njime došla i njegova supruga. Razlog za odlazak s Kosova bila je potraga za boljim životom. Našao ga je u Petrinji gdje je tri godine radio u pekarnici Martina Beriše, a potom je 1990. u Novom Vinodolskom otvorio svoju pekarnicu. Tako je samo nastavio obiteljsku tradiciju jer su i Markprekajevi djed i otac također bili pekari.
-U Petrinji sam živio tri godine prije nego što sam odselio u Novi Vinodolski i otvorio pekarnicu u kojoj smo radili moj brat Marko i ja. Kada je napadnuta Hrvatska moj brat se dragovoljno uključio u obranu i bio na bojišnici u Otočcu u Lici. Ja sam ostao raditi u pekarnici sve dok me nisu pozvali u Ured za obranu u Crikvenici i poslali na bojišnicu – kaže Markprekaj. Iako je u JNA služio vojni rok u brdskoj artiljeriji, u Hrvatskoj vojsci bio je intendant. Bio je jedini Albanac u postrojbi i suborci su ga poštovali.
-Suborci su me dobro prihvatili, a Petar Jagar bio mi je zapovjednik. Zadaća intendanata bila je voziti i dijeliti hranu vojsci na bojišnici. Hranu smo kuhali u vojarni u središtu Gospića i razvažali je. Bilo nas je oko pedeset u postrojbi. Išli smo na prve crte bojišnice u Gospiću i okolici sve do Perušića. Na ličkom je bojištu bilo vrlo teško, ideš u rat i ne znaš što te čeka – kaže Markprekaj koji ima više od 100 dana ratnog puta. Njegovi su roditelji na Kosovu doznali da su i Nrek i njegov brat hrvatski branitelji, a njima dvojici stigla je vijest da im je majka teško bolesna. Nrek je želio otići na Kosovo posjetiti ju, ali nije dobio dozvolu.
-Nismo mogli ići nikamo. Za sve smo morali tražiti dozvolu, tko je prekršio zapovijed išao je u pritvor. Hrvatska vojska bila je dobro organizirana, disciplinirana, prava vojska i dobro opremljena – kaže Nrek.
Njegovi su roditelji bili ponosni što su se on i brat borili za slobodu Hrvatske. Ondašnja srpska vlast Albancima je na Kosovu stvarala velike probleme pa su razumjeli u kakvoj se teškoj situaciju našao hrvatski narod. Markprekaj je kao intendant bio je zaštićeniji od branitelja koji su bili stacionirani na prvoj crti bojišnice, ali teško je podnio gubitak prijatelja koji su poginuli u borbi.
-Moj brat je preživio rat, sudjelovao je i u Oluji, a ni meni se nije ništa loše dogodilo. Nije lako ostaviti obitelj, uzeti pušku i otići na bojišnicu. Moja supruga bila je vrlo zabrinuta kada su me mobilizirali, plašila se da ću poginuti. Sreća je što ni u jednom trenutku nisam bio u smrtnoj opasnosti, ali stradali su neki moji prijatelji i ne mogu ih prežaliti. Tijekom boravka na bojišnici nisam mislio na sebe nego na svoje dvije kćeri i pekarnicu. Opuštao sam se samo pjevajući Thompsonove pjesme, svi smo ih pjevali, i danas su mi njegove pjesme najdraže – kaže Markprekaj. Poslije Domovinskog rata braća su zatvorili pekarnicu u Novom Vinodolskom i Nrek se vratio u Petrinju te ponovno zaposlio u pekarnici Beriša gdje je radio do starosne mirovine kojoj je pridodan i braniteljski staž.
-Vjerovao sam da će Hrvatska dobiti rat. Da moram ponovno bih išao braniti Hrvatsku. Nisam ni tražio ni dobio nikakve povlastice, ostali su mi samo braniteljska iskaznica i vojna odora. Država se dobro brine o braniteljima, ali da se nas pita živjelo bi se bolje – kaže Markprekaj te ističe da su ga Hrvati jako dobro prihvatili a Hrvatsku doživljava svojom domovinom.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

