MARTA EHRLICH TOMPA – SLIKARICA ŠKOLOVANA U PARIZU
Hrvatska slikarica i keramičarka Marta Ehrlich, rođena 27. travnja 1910. u Zagrebu, potječe iz ugledne i imućne zagrebačke židovske obitelji. Njeni roditelji bili su otac Ernest, građevinski poduzetnik, i majka Erna Laura Ehrlich, učiteljica po zanimanju. Obitelj Ehrlich bila je poznata zagrebačka poduzetnička obitelj kroz nekoliko generacija,
Martin djed Herman bio je uspješan građevinski poduzetnik, a stric Hugo poznati arhitekt. Marta je treće dijete u obitelji koja je prije Drugog svjetskog rata živjela u vili Ehrlich na Tuškancu broj 17. Tamo su se preselili kada je Marta imala šest godina, a radi se o vili koju je projektirao njen stric Hugo, poznat po projektiranju vile Karma na Ženevskom jezeru u Švicarskoj. Radio ju je zajedno s Adolfom Loosom, ocem moderne, i ta se građevina smatra jednim od najvažnijih ostvarenja europske arhitekture. Martin djed Herman imao je i vilu na Josipovcu koja je danas Muzej arhitekture. Prvi susjedi Ehrlichovih bila je obitelj Rojc te je Martu u djetinjstvu portretirala slikarica Nasta Rojc. Poslije su je portretirali i slikari Cata Dujšin Ribar, Nevenka Đorđević, Fedor Vaić, Josip Crnobori…
Osnovnu školu Marta je polazila u Zagrebu, a nakon petog razreda gimnazije od 1926. do 1928. sa sestrom Ernom boravila je u internatu za djevojke u Villars u Švicarskoj gdje je učila engleski i francuski. Poslije su obje prešle u internat za djevoke u Grenobleu. Po povratku u Zagreb, Marta je upisala studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti gdje je 1934. diplomirala. Godinu kasnije otišla je na daljnje školovanje u Pariz radi usavršavanja slikarskih tehnika gdje je ostala pet godina. Bila je opčinjena dinamikom pariških ulica koje je slikala, kao i svojim ateljeom koji je dijelila sa slikaricom i prijateljicom Nevenkom Đorđević. Marta se u Parizu družila s nadrealistima koji su se okupljali oko Bretona što je djelomice utjecalo i na njen rad. Kada se 1938. vratila u Zagreb nastavila je izobrazbu kod Vladimira Becića pod čijim je utjecajem počela slikati. Prvu je izložbu imala 1936. godine u Salonu Ulrich u Zagrebu zajedno s Nevenkom Đorđević-Tomašević.
Marta je bila lijepa i atraktivna žena koja nije marila za stereotipe, a osim slikarstvom bavila se i scenografijom, tekstilom i keramikom. Udala se za slikara, scenarista i sveučilišnog profesora Kamila Tompu s kojim je živjela u kući u Šubićevoj gdje su imali svatko svoj atelje, ali neke slike su slikali zajedno. Na izložbi Crteži i skice 1952., koju je imala sa svojom majkom, izložila je vezeni tekstil koji je kreirala a njena majka izradila, te se iste godine počela baviti i keramikom oslikavanjem pločica i tanjura. Prvu samostalnu izložbu imala je u Zagrebu 1954. godine, deset godina kasnije i drugu, a posljednji put izlagala je 1977. u Zagrebu.
Neka od njenih najpoznatijih djela su Zrinjevac, Figura u pejzažu, Motiv s tržnice, Ruševine Trogira, autoportret, Uz prozor, Primavera, Onima iz Dvigrada. Izlagala je na samostalnim i skupnim izložbama u Hrvatskoj i u inozemstvu. Nekoliko izložbi njenih slika postavljeno je u Zagrebu poslije Martine smrti. Njen slikarski opus sadrži 227 slika koje su vrijedan doprinos hrvatskoj likovnoj umjetnosti.
Većina njenih djela nalazi se u Modernoj galeriji kojoj ih je donirao Martin nećak Nikola Gavella, doktor znanosti koji je na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu bio predstojnik Katedre za građansko pravo. Marta Ehrich Tompa ostala je u povijesti hrvatske likovne umjetnosti zapisana kao predstavnica intimizma, obilježena istančanom ženskošću i osjećanju boje. Slikarsku karijeru okončala je 1978., a 15. ožujka 1980. izvršila je samoubojstvo. Pokopana je na Mirogoju kao Marta Tompa.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.