DR. RUDOLF ECKERT – INTELEKUTALAC, KATOLIČKI LAIK I DOMOLJUB
Hrvatski novinar i publicist, doktor prava dr. Rudolf Eckert, rođen 27. veljače 1889. u Travniku, bio je pripadnik vrha hrvatskog sveučilišnog katoličkog pokreta, franjevački trećoredac i katolički laik, a obolio je od leukemije i umro vrlo mlad 12. ožujka 1915. u Rijeci. Unatoč kratkome životu ostavio je vrijedan trag tako da ga se smatra jednom od važnijih osoba Crkve u Hrvatskoj s početka 20. stoljeća jer je vjerom i zauzimanjem za siromašne, radnike i seljake te hrvatski narod bio na tragu bl. Piera Giorgia Frassatija. Dr. Rudolf Eckert bio je sin Otona iz Rokyona u Češkoj i majke Helene iz Hrvatske Kostajnice. Osnovnu školu polazio je u Travniku i Stocu, a maturirao je 1907. u gimnaziji u Sarajevu. Studirao je pravo u Zagrebu i Pragu, a doktorirao 1912. u Zagrebu.
Pripadao je vrhu hrvatskoga sveučilišnog katoličkog pokreta koji je u otporu liberalizmu, materijalizmu i evolucionizmu, te austrijskoj i ugarskoj politici nastojao u katoličkoj vjeri i novoj socijalnoj politici pronaći hrvatske vrijednosti. No, zbog teške bolesti i prerane smrti njegovo je djelo ostalo u začetku. Njegovi su tekstovi objavljeni u „Luči”, Spomen-knjizi o II. hrvatskom katoličkom kongresu u Ljubljani (1913.), „Danici” (1914.) i „Hrvatskoj prosvjeti” (1914., 1915.). Ostali Eckertovi rukopisi uništeni su 1945. godine. Na spomen-ploči prvom hrvatskom katoličkom dnevniku „Riječke novine“ koja se nalazi na Crkvi Gospe Lurdske u Rijeci nalazi se i ime Rudolfa Eckerta. Iako vrsni intelektualac, Eckert se odrekao akademske karijere i radio kao novinar i urednik prvog katoličkog političkog dnevnika kojemu je bio jedan od suosnivača.
Dobio je nadimak hrvatski Frassati prema talijanskom blaženiku Pieru Giorgiou Frassatiju koji je također bio novinar i društveno angažirani mladi katolički intelektualac.
Još kao dječak Eckert je bio pobožan, posebno je bio posvećen sv. Josipu i s majkom je vrlo rado obavljao pobožnost te se svakodnevno pričešćivao. Uvijek se izjašnjavao kao Hrvat, a njegovi profesori čudili su se kako dječaku s njemačkim prezimenom najteže od svih predmeta ide njemački jezik. Eckert je već u ranoj dobi tražio smisao života u duhovnosti i molitvi, a tako je nastavio i tijekom studija. Upisao je 1907. pravo na Zagrebačkom sveučilištu i postao član Marijine kongregacije i “Domagoja”. Marljivo je učio i polagao ispite, te napisao:
“Svaki dan klesati; malo, ali sigurno.(…) Ne razmišljaj što ćeš raditi poslije dvadeset godina, nego ono što imaš raditi sutra; dalje se ne brini…“Kršćanstvo je već jednom preporodilo svijet; zadaća mu je da ga danas socijalno preporodi u istini i pravdi!(…) Preostaje mladež koju treba oduševiti, obrazovati, disciplinirati pa će onda ona i stare moći povući.” Godine 1909. je izabran za predsjednika “Domagoja”, a tijekom 1910. putuje po Njemačkoj i Belgiji gdje je spoznao nova uređenja moderne države i modernoga društva.
“Hrvatski narod mora opet biti sretan i bogat, jak i nesavladiv, neumorni radnik u vrtu Božjem. Socijalni je rad najbolji rad za narod. Za rad treba ljubavi i oduševljenje, volje i energije, pregaranja i ustrajnosti, a nada sve znanje. (…) Spoznati moramo dušu i život hrvatskoga naroda, njegove misli i težnje, vrline i mane, potrebe i nevolje, a usporedno naučiti od drugih naroda, kako treba socijalnim potrebama pomoći. (…) Trebamo dakle paziti na naš značaj, da očuvamo svoju individualnost i samostalnost“ – govorio je Eckert.
Kao student četvrte godine prava postao je urednik socijalne rubrike časopisa “Luči” kojeg je uređivao dr. Ljubomir Maraković. Eckertovi roditelji umrli su 1911., otac je umro u sarajevskoj bolnici, u Zagrebu je umrla njegova majka, a on je tad otišao na studij na Sveučilište u Münchenu gdje je izvrsnim ocjenama položio ispite.
Početkom Prvog svjetskog rata služio je u pješadiji u Karlovcu, ali je obolio od leukemije i 1915. premješten je u bolnicu u Rijeku gdje je umro 12. ožujka 1915. Pokopan je u Rijeci na Kozali, a kasnije su njegovi ostaci premješteni na Trsat. Njegov slučaj nalazi se u Kongregaciji za kauze svetaca više od 70 godina. Jerolim Malinar osnovao je 1920. katoličko djetićko društvo “Eckert” nazvano u čast Rudolfa Eckerta, a prvi njegov životopis napisao je Petar Grgec ali je knjiga objavljena posthumno tek 1995. godine.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.