IVAN STANDL, FOTOGRAF ZAGREBAČKIH ZNAMENITOSTI I POTRESA IZ 1880.
Dok posljednjih dana u svijet odlaze na tisuće profesionalnih i amaterskih fotografija s posljedicama potresa u Zagrebu 22. ožujka 2020., vrijedi se sjetiti fotografa Ivana Standla koji je svojim aparatom zabilježio potres iz 1880., ali i druge važne događaje, osobe i znamenitosti svoga vremena. Uz Danca Franju Pommera i Nijemca Julija Hühna, Čeh Standl jedan je od trojice pionira zagrebačke fotografije iz sredine 19. stoljeća čije su nam snimke dragocjena svjedočanstva o starom Zagrebu zanimljiva i danas zbog motiva i načina izrade.
Ivan Standl rodio se 27. listopada 1832. u Pragu gdje je završio tehničku školu i započeo s fotografskim radom. Detaljniji podaci o tome nisu poznati, a postoji pretpostavka da se upoznao s Augustom Šenoom tijekom njegovog studija u Pragu i zahvaljujući tom poznanstvu došao u Zagreb, gdje se prvi put spominje 1864. kao jedan od nagrađenih izlagača na Prvoj dalmatinsko-slavonsko-hrvatskoj gospodarskoj izložbi. S fotografskim radom započeo je u svojim atelijerima na više adresa u Ilici, da bi od 1875. do smrti radio u Mesničkoj 9. Standl je fotografirao brojne istaknute osobe iz javnog i kulturnog života Zagreba, a svoje usluge oglašavao je i u novinama, no aktivan je bio i izvan atelijera. Snimio je park Jurjaves (današnji Maksimir) i 1867. objavio istoimeni fotoalbum s 12 snimaka koji je posvetio zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Jurju Hauliku. Iduće godine u novinama je najavio izdavanje „artističko-književnoga djela“ radnog naslova Fotografične slike iz Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i krajine vojničke koji je međutim zbog nedostatka sredstava ostao poludovršen te je objavljen 1870. s 24 fotografije starih gradova i prirodnih ljepota u fotomonografiji pod naslovom Fotografijske slike iz Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Kad je car i kralj Franjo Josip 1869. posjetio Zagreb, Standl mu je uručio album Spomen na Zagreb s 18 fotografija gradskih motiva i posebnom posvetom, a iste godine Standl se uputio na Krk kako bi kao prvi fotograf snimio Bašćansku ploču u Jurandvoru. Poslao ga je predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Franjo Rački kako bi se napravila kvalitetna fotografija koja bi omogućila lakše čitanje glagoljskog teksta na ploči. Standl je to i uspio tako što je Bašćansku ploču snimio izvan crkve svete Lucije pri puno boljem osvjetljenju i njegova je fotografija dugo vremena bila korištena kao osnovni izvor za proučavanje najvažnijeg starohrvatskog teksta. Zbog tih i drugih zasluga Standl je 1874. dobio titulu službenog Akademijinog fotografa, odnosno, kako se navodi u odluci, „uzev u obzir vaše zasluge, koje ste si stekli snimajući svjetlopisom starinske listine, pečate i ine arheologičke predmete kano i gradine i druge ostanke davne prošlosti u našoj domovini rado pristaje ova akademija, da primite naslov “svjetlopisac Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti”. Ubuduće će Standl na poleđini svih svojih fotografija otiskivati natpis „fotograf Jugoslavenske academije znanosti i umjetnosti“. Značajna Standlova fotomonografija je i Uspomene na I. obću hrvatsku učiteljsku skupštinu u Zagrebu 1871. Osim snimanja potreta i važnijih događanja, Standl je počeo surađivati sa sudom i snimati različite predmete i dokaze u kaznenom postupku. Uoči potresa 1880. intenzivnije je snimao na Kaptolu pa je snimio među ostalim i staru kaptolsku vijećnicu prije njezinog rušenja 1876. i staru katedralu, a nakon potresa neumorno je snimao porušeni Zagreb, iako je i njegov atelijer bio znatno oštećen. No Standla je kao svog službenog fotografa angažirao Akademijin Matematičko-prirodoslovni razred i naručio snimanje oštećenih objekata, uz financijsku potporu Odjela za bogoštovlje i nastavu hrvatske Zemaljske vlade. Standl se obvezao izraditi četiri fotoalbuma za odabrane javne institucije, za Akademiju, Zemaljsku vladu, Arhiv grada Zagreba i Sveučilišnu knjižnicu. Tako je nastao Standlov album nazvan Slike zagrebačkog potresa od 9. studenog 1880. s dvadesetak fotografija dovršen do sredine 1881. u kojem se nalaze vrijedne snimke oštećene zagrebačke katedrale, Crkve svete Katarine, kao i crkava u Remetama, Stenjevcu, Kašini, Granešini, Kraljevom Vrhu, dvorca u Kerestincu i nekoliko kurija. U znak priznanja Franjo Josip ga je 1881. odlikovao zlatnom kolajnom za znanost i umjetnost. U isto vrijeme osvojio je i nagradu na izložbi u Chebu u svojoj domovini Češkoj, a zatim i u Trstu. Standl je nagrade osvajao i na izložbama u Moskvi, Londonu, Teplicama, Stolnom Biogradu i Budimpešti i sve ih je navodio na poleđini svojih fotografija, u skladu s običajima toga vremena.
Nešto kasnije Standl je snimio i predmete iz Riznice zagrebačke katedrale, kao i eksponate Arkeologičkog odjela Narodnog zemaljskog muzeja u Zagrebu te neke od najvažnijih slika iz Strossmayerove galerije starih majstora, a 1891. snimao je Jubilarnu gospodarsko-šumarsku izložbu. Snimke su ubrzo bile dostupne javnosti u fotoalbumu s dvadesetak odabranih fotografija, kao i zasebno. U prvoj polovici 1890-ih Standl je snimio i novosagrađene objekte u Zagrebu poput Glavnog kolodvora, Starčevićevog doma, Hrvatskog narodnog kazališta, zgrade gimnazije, katedrale tijekom restauracije te više novih snimaka parka Maksimir. Posljednja značajna Standlova fotografija prikazuje Franju Josipa kako 1895. tijekom svog posljednjeg posjeta Zagrebu udarcem čekića o ciglu na balkonu otvara novu kazališnu zgradu. Potkraj života Standl je započeo i s pedagoškom aktivnošću, prenoseći svoje fotografsko znanje i umijeće na prve zagrebačke fotoamatere okupljene u Društvu umjetnosti.
Ivan Standl umro je u Zagrebu 30. kolovoza 1897. U povijesti zagrebačke fotografije upamćen je zbog raznolikosti opusa i širine interesa za različite vrste i žanrove fotografije jer za razliku od suvremenika vezanih uz portrete obavljao je i terenska snimanja u Zagrebu i diljem Hrvatske snimajući kulturno-povijesnu baštinu, znamenitosti i prirodne ljepote kojima se divimo i danas.
[gmedia id=2323
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.