BISKUP STJEPAN MOYSES BIO JE PRIJATELJ HRVATA I POKROVITELJ HRVATSKOGA NARODNOG PREPORODA
O biskupu Stjepanu Moysesu, Slovaku koji je, zajedno s kardinalom Jurjem Haulikom, radio na dobrobiti hrvatskog naroda i Hrvatske, u Zagrebu su objavljenje dvije knjige; „Moyses i Hrvati“ Ruda Brtana i „Tragom života i rada Stjepana Moysesa u Zagrebu“ prof. dr. sc. Alojzija Jembriha.
Stjepan Moyses bio je slovački biskup i preporoditelj (1797. –1869.). Podrijetlom je iz seljačke obitelji a kao sedmogodišnji dječak ostaje bez oba roditelja, najprije je umrla majka a potom i Moysesov otac. Nakon smrti roditelja o Moysesu je skrbio Andrija Jelenček, činovnik baruna Revaja na čijem su imanju dječakovi roditelji služili. Jelenček je obrazovao Moysesa koji je 1813. završio gimnaziju. Potom je primljen u bogoslovno sjemenište te je diplomirao filozofiju i teologiju, svećenikom je postao 1824., a 1928. doktorirao je filozofiju. Bio kapelan i učitelj u Slovačkoj, te kapelan u Budimpešti gdje je doktorirao filozofiju. Od 1830.-1847. bio je profesor filozofije i grčkog jezika na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu. Jedan je od suosnivača Matice ilirske, a dok je bio revizor i cenzor zagrebačkih knjiga, novina i časopisa pomagao je Hrvatski narodni preporod. Od 1847.-1850. obavljao je nekoliko važnih funkcija u Zagrebu; bio je kanonik i kaptolski zastupnik na zajedničkom hrvatsko-ugarskom saboru u Požunu, predsjednik Odbora za školstvo i bogoštovlje u Banskome vijeću, ravnatelj zagrebačkog sjemeništa i zaklade nemoćnih svećenika, te član hrvatskog povjerenstva u Beču, koje je trebalo savjetovati ondašnju vladu o budućem uređenju države. Za biskupa je postavljen 1851. u Banskoj Bystrici, a od 1863.- 1869. bio je predsjednik Matice slovačke. Napisao je knjigu “Myšlienky o zahradnícve vôbec a štepárstve obzvláště”, 1865 (Opća razmišljanja o vrtlarstvu, a posebice o voćarstvu).
Stjepan Moyses bio je istaknuti intelektualac koji je tijekom dva destljeća, od 1830.-1851. značajno utjecao na hrvatsku politiku i kulturu. Zbog toga što je podržavao Hrvatski narodni preporod i politiku Narodne ilirske stranke, ugarska vlast je isposlovala na bečkom dvoru Moysesovu smjenu s mjesta cenzora. No to ga nije spriječilo u daljnjem podržavanju hrvatskih preporoditelja.
Moyses je podržao prijedlog da profesor Matija Smodek fakultativno predaje hrvatski jezik na Kraljevskoj akademiji znanosti, a želio je da se u Zagrebu tiskaju Horvatske novine s književnim prilogom Danica horvatska. Taj zahtjev je vrlo mudro argumentirao pred bečkim dvorom opravdavajući ga time što niže svećenstvo najradije čita na materinskom jeziku jer strane ne zna. Unatoč tomu što je bio cenzor bečkog dvora, Moyses je iskazivao veliku naklonost prema Hrvatima i pružao potporu Ilirskom pokretu te je počeo smetati mađaronima. Zbog toga su ga mađaroni optužili da kao službeni cenzor nije intervenirao na objavu tekstova objavljenih u Danici ilirskoj. Te su se optužbe učestalo ponavljale jer su mađaroni bili nezadovoljni stalnim tiskanjem tekstova protiv ugarske vlasti u Danici ilirskoj. A kad je Moyses mađaronskom političkom društvu Kasina zabranio tiskanje pravila koja su bila u suprotnosti s politikom hrvatskih preporoditelja, svoj čin je morao opravdati pred Namjesničkom vladom u Zagrebu.
U izvješću poslanom u Beč Moyses je napisao: “To su stranom rodjeni Magjari, stranom potomci magjarskih roditelja, stranom oper takovi ljudi, koji su po magjarskim školama usvojili ultramagjarske principe, a stranom opet takovi ljudi, koji drže, da se samo u slozi s mnogobrojnim magjarskim plemstvom mogu u kreposti održati plemićke privilegija, ali ima još i takovih ljudi, koji se nadaju da će kroz Magjare štogod postići, te koje vode isključivo lični interesi”.
Kako su se Ilirske narodne novine koje je izdavao Ljudevit Gaj, hrvatski preporoditelj, sve više bavile politikom i objavljivale tekstove o pobjedama iliraca na županijskim izborima i političke programe narodnjaka, optužbe su bile sve učestalije. Moyses je smijenje s mjesta cenzora, a ilirsko ime zabranjeno zbog čega je Gaj svoje novine nazvao Narodne novine, a Ilirsku narodnu stranku preimenovao u Narodnu stranku. Podrška koju je Moyses pružio hrvatskim preporoditeljima bila je iznimno velika, a podržavao ih je i financijski uplatom visokih članarina raznim ustanovama. Ono što je Moyses učinio za Hrvate, nagradio je Josip ban Jelačić, koji je 23. ožujka 1848. imenovan banom. Moysesa je imenovao članom Banskog vijeća i predsjednikom Odbora za školstvo i bogoštvolje u Banskome vijeću.
Nakon što je 1851. postavljen za biskupa u Banskoj Bistrici, Moyses se vraća u Slovačku i radi na nacionalnom preporodu svojega naroda.
Na popularizaciji Moysesovih djela u Hrvatskoj radi Matica slovačka koja je 1997. povodom 200. obljetnice rođenja Stjapa Moysesa, postavila spomen-ploču u gornjogradskoj gimnaziji u Zagrebu, nekad zvanoj Kraljevska akademija znanosti na kojoj je Moyses nekad bio profesor.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.