PRVI ZAGREBAČKI NEBODER PROJEKTIRAO JE SLAVKO LÖWY

Arhitekt Slavko Löwy zaslužan je za prvi zagrebački neboder, smješten na križanju Masarykove i Gundulićeve, visok 34,95 metara, izgrađen u 79 dana što se 1933. godine smatralo velikim graditeljskim fenomenom. Godinu dana poslije, 1934., Löwy svoj arhitektonski biro uređuje na posljednjem katu nebodera Radovan (neboder je ime dobio po svom vlasniku, tvorničaru Eugenu Radovanu).

Hrvatski arhitekt židovskog podrijetla Slavko Löwy, koji je Zagreb značajno obilježio svojim djelima, rođen je u Koprivnici 7. kolovoza 1904. godine. Upravo je u njegovu rodnom gradu, povodom 20. godišnjice smrti, ovih dana otvorena izložba “Arhitekt Slavko Löwy (Koprivnica, 1904. – Zagreb, 1996.) i Koprivnica/Donacija Maje Levan Löwy” u Muzeju grada. U Koprivnici polazi gimnaziju, a 1923. godine, nakon mature, upisuje u Beču Visoku tehničku školu. Nakon četiri odslušana semestra i tri položena ispita 5. listopada ispisuje se s Bečkog sveučilišta, jer zbog prvih naznaka antisemitizma tamo više ne može normalno studirati. Upisuje Arhitektonski odjel Kraljevske visoke tehničke škole u Zagrebu iste godine. Knjižnicu u Koprvnici osniva 1926. i objavljuje tekstove u “Koprivničkom Hrvatu” i “Športskom listu”. Na arhitektonski odjel Kraljevske visoke tehničke škole u Dresdenu upisuje se 1927. godine. Diplomu arhitekta u Dresdenu, u klasi profesora Martina Dülfera kod kojeg je diplomirao i Drago Ibler stječe 1930. Već iduće godine radi natječajni projekt za Gradsku štedionicu u Sarajevu s Vladom Antolićem. Prelazi u biro Stanka Kliske.

Nakon ženidbe s Terezijom Rakić 1932., izvodi svoju prvu potpisanu kuću – Petrićevu 7 na Zakladnom zemljištu u centru Zagreba. Ubrzo postaje ovlašteni arhitekt i osniva vlastiti arhitektonski biro „Löwy“ i useljava ga u svoje stakleno gnijezdo. Do rata je u njemu i radio i spavao jer je smatrao da mu je 40 četvornih metara prostora više nego dovoljno za profesionalni i privatni život. Svoje najznačajnije ostvarenje, deveterokatnicu u Masarykovoj ulici, koja će biti nazvana i „prvim zagrebačkim neboderom“ realizira 1934. godine.

Od 1934. do 1941. godine Löwy u Zagrebu stvara niz značajnih stambeno – poslovnih objekata koji pripadaju samom vrhu hrvatske moderne. Rad njegova biroa prekinut je 1942. godine a većina projektne dokumentacije je uništena. Mogao si je Löwy priuštiti i komforniji gradski stan u centru ili manju vilu na Gornjem Prekrižju, i to ne samo zato što je kao arhitekt imao dovoljno posla. On, naime, potječe iz ugledne i dobrostojeće obitelji koprivničkih Židova koji su se bavili trgovinom i omogućili mu školovanje, prvo u Beču, a zatim u Dresdenu. No, Löwy kao da je smatrao da će koncept garsonijere, koja će postati zaštitni znak njegove stambene arhitekture, potpuno dosljedno moći braniti samo ako u njoj i sam bude živio. Tako je i bilo, sve do rata. Vihor ratnog ludila zahvaća ga zbog njegova židovskog podrijetla. Stan i biro su mu oduzeti, a sva projektna dokumentacija uništena. Njegove roditelje odmah su deportirali u sigurnu smrt koncentracijskih logora, a on je nekako preživio skrivajući se po Zagrebu. Preživjeli članovi obitelji tvrde da je Löwy u tom razdoblju promijenio čak 17 lokacija u gradu, ali Zagreb nije napustio sve do kraja rata.

Nakon svršetka rata, 1945. godine radi na rekonstrukcijama robnih kuća NAMA u Hrvatskoj, Sloveniji i Bosna u Bosni i Hercegovini. Premješten je 1946. u Arhitektonski projektni zavod (APZ) gdje radi na tipovima „racionalnih stambenih zgrada“. Od 1950. do 1953. godine boravi kao stručni suradnik u Makedoniji gdje radi u birou „Projektant“ u Skoplju. Godine 1950. nagrađen je Republičkom nagradom Vlade NR Makedonije, a 1953. godine vraća se u Zagreb. Obnavlja svoj „Arhitektonski biro Löwy“ u kome djeluje do mirovine 1966. godine.Ggodine 1957. odlazi na tromjesečni rad u Rim u tvornicu sladoleda „Algida“ „kako bi zaradio za automobil“. „Arhitektonski biro Löwy“ 1962. spaja se s „Tehnoprojektom“, a 1966. arhitekt Löwy odlazi u mirovinu. Nagrada „Viktor Kovačić“ za životno djelo dodijeljena mu je 1970, a 1977. dobio je i nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Hrvatski arhitekt s poznatim Frankom Gehryjem potpisuje i slavnu prašku ‘kuću koja pleše’. Arhitekt Slavko Löwy umire 1. travnja 1996. godine u dubokoj starosti, u 92. godini života, na devetom katu svojeg nebodera u Masarykovoj ulici. Nakon njegove smrti stan je naslijedio njegov unuk, koji u njemu živi.

U bogati Löwyjev zagrebački opus ubrajaju se, među ostalima, zgrada Schlenger, Boškovićeva 7b, Kuća Wiener Bankverein, Bulićeva 4, zgrada Draškovićeva 13, zgrada Radovan, Savska 8, Majstorska radionica Vanje Radauša, Zmajevac 8, i Majstorska radionica Antuna Augustinčića, Jabukovac 10, Kuća Steiner, Grškovićeva 25 i studentski domovi “Cvjetno naselje”, “Ante Starčević” i “Stjepan Radić“.

PROJEKTI

Zagreb

Stambeno poslovna zgrada Grunsberg, Petrićeva 7, Zagreb (1932 – 1933.)

Stambeno poslovna zgrada Radovan, Savska 8, Zagreb (1937.)

Stambene zgrade tvornice Rade Končar u Gajnicama, Zagreb (1949.)

Studentski dom Stjepan Radić, Horvoćanska cesta- Jarunska cesta 2, Zagreb (1961.)

Studentski dom, Šarengradska, Zagreb (1961.)

Stambeno poslovna zgrada Grünsberg, Petrićeva 7, 1932 – 1933.

Stambeno poslovna zgrada Schlenger, Bogovićeva 4, 1932 – 1933.

Kuća Hirschler, Gornje Prekrižje 2, 1932 – 1933.

Kuća Nossan, Zvonimirova 23, 1932 – 1933.

Stambeno poslovna zgrada Radovan, Masarykova 22, 1933. – 1934.

Kuća Polak, Tuškanova 15, 1936. – 1937.

Kuća Lebinec, Ribnjak 20, 1936. – 1937.

Kuća Federbuš, Novakova 19, 1936. – 1937.

Stambeno poslovna zgrada Schlenger, Boškovićeva 7b, 1936. – 1937.

Kuća Wiener Bankverein, Bulićeva 4, 1936. – 1937.

Stambeno poslovna zgrada Jadranskog osiguravajućeg društva, Draškovićeva 13, 1936. – 1937.

Stambeno poslovna zgrada Radovan, Savska 8, 1937.

Kuća Beck, Vinkovićeva 8, 1937.

Kuća Prpić, Solovljeva 22, 1938.

Kuća Löwy, Mandrovićeva 12, 1938. – 1939.

Bukovačka 149, 1941.

Kuća Pichler, Grškovićeva 7, 1941.

Majstorska radionica Vanje Radauša, Zmajevac 8, 1949.

Majstorska radionica Antuna Augustinčića, Jabukovac 10, 1949.

Stambene zgrade tvornice „Rade Končar“ u Gajnicama, 1949.

Stambene zgrade, Galjufova 4 – 12, 1949.

Kuća Steiner, Grškovićeva 25, 1955.

Studentski dom „Cvjetno naselje“, Odranska 8, 1955.

Starački dom „Lavoslav Švarc“, Bukovačka 55, 1955. – 1956.

Ekonomski institut, Kennedyjev trg 7, 1957. – 1963.

Restaurant „Trnjanka“, Trnjanska cesta 31, 1959. – 1960.

Studentski dom „Ante Starčević“, Ljubljanska avenija 2, 1961.

Studentski dom „Stjepan Radić“, Horvoćanska cesta/ Jarunska cesta 2, 1961.

Hrvatska

Uređenje židovskog groblja, Koprivnica, 1930.

Spomenik palim Židovima u Prvom svjetskom ratu na koprivničkom groblju, Koprivnica, 1930.

Grobnica obitelji Löwy, Koprivnica, 1930.

Preoblikovanje sinagoge, Koprivnica, 1930.

Upravna zgrada Elektroprimorja, Viktora Cara Emina 2, Rijeka, 1953. – 1955.

Centralna trafostanica, Grohovčeva 2, Rijeka, 1960.

Studentski dom, I. G. Kovačića 4, Osijek, 1962.

Studentski dom Podmurvice, Čandekova 4, Rijeka, 1963.

Izletište šumarskog gospodarstva „Crna Gora“, Koprivnica, 1970.

Obiteljska kuća Švarc, Krešimirov trg 5, Koprivnica, 1973.

Spomenik židovskim žrtvama Drugog svjetskog rata na Židovskom groblju u Koprivnici ( preinaka spomenika iz 1930.)

 

Druge zemlje

Gradsko kupalište, Skoplje, Makedonija, 1950. – 1951.

Studentsko naselje, Skoplje, Makedonija, 1950. – 1951.

Administrativni centar, Skoplje, Makedonija, 1952. – 1953.

Dom invalida, Skoplje, Makedonija, 1953.

Gradski hotel s urbanističkim rješenjem šetališta uz Vardar, Skoplje, Makedonija

Robna kuća, Skoplje, Makedonija, 1957.

Savezna građevinska komora, Beograd, Srbija, 1958.

 

 

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.