ŽIDOVKA OLGA HEBRANG – NAJMUČENIJA POLITIČKA ZATVORENICA U BIVŠOJ JUGOSLAVIJI

Nezamislivu patnju proživjela je Olga Hebrang, rođena Strauss, politička zatvorenica u bivšoj Jugoslaviji, nakon što je njen suprug Andrija Hebrang uhićen u svinju 1948., nepravedno optužen i ubijen u zatvoru u Beogradu (godina ubojstva nije poznata kao ni mjesto gdje je pokopan).

Olga Strauss rođena je 3. lipnja 1913. u Pakracu u židovskoj obitelji od roditelja Jakoba Straussa i Ivane Mayer Strauss. Obitelj Strauss bila je dobrostojeća i Olga je dobila izvrsno obrazovanje, učila je svirati klavir, francuski i njemački jezik. Kao 18-godišnjakinja udala se za Marka Kohna, židovskog trgovca, i rodila je sina Zlatka. Potkraj 30.-tih godina prošloga stoljeća Olga se politički angažirala, ljevičarski orijentirana učlanila se u Komunističku partiju, zbog čega su je, kao i zbog toga jer je bila Židovka, 12. prosinca 1941. uhitile ustaše i zatvorile da bi je poslije premjestili u koncentracijski logor Stara Gradiška. Tada je odvojena od sina Zlatka koji je imao devet godina i poslan je u drugi logor. Uspjela ga je otkupiti i dovesti k sebi u Staru Gradišku te ga je, posredstvom dobrih ljudi, poslala svojim sestrama koje su se spremale prebjeći na područje pod talijanskom upravom. No nisu uspjeli, svi zajedno su završili su u logoru Jasenovac gdje su 1942. ubijeni. Tada je Olga ostala bez 54 člana obitelji; oca, supruga i sina, te ostalih članova uže i šire židovske obitelji. Nakon što je jedanaest mjeseci provela u samici, Olgu su iz logora u Staroj Gradiški prebacili u zatvor u Novoj Gradišci gdje su je, zajedno s još nekoliko političkih zatvorenika, ustaše razmijenili za njihove dužnosnike koje su zarobili partizani. U Olginoj skupini od trideset i pet komunista i partizana, koji su razmijenjeni za dva ustaška dužnosnika, bio je i Andrija Hebrang. Nakon razmjene, Olga se s Andrijom uputila u partizane. Ubrzo su se njih dvoje vjenčali i Olga je rodila troje djece; Dunju, Andriju i Branka a jedno, Dragana Stanića, su i posvojili. Od 1944. do 1947. Hebrangovi su živjeli u Beogradu, no život obitelji temeljito se mijenja nakon uhićenja Andrije Hebranga koji je bio žrtva UDBA-ina montiranog političkog procesa za koji su bili odgovorni Aleksandar Ranković, Milovan Đilas i Edvard Kardelj. Osim Andrije, žrtve su postali i Olga i njihova djeca te su 8. svibnja 1948. završili u kućnom pritvoru u Beogradu. Olga je uhićena 17. svibnja 1948., djecu su joj htjeli poslati u neki od beogradskih domova, no uspjela ih je poslati šogorici Ilonki Hebrang-Gobec u Zagreb. Zbog odbijanja svjedočiti protiv supruga, Olga je osuđena na tajnom politički montiranom procesu 1951. na kaznu strogog zatvora u trajanju dvanaest godina, na gubitak građanskih prava u trajanju od četiri godine i na oduzimanje kuće u Pakracu. Presuda, koja je odmah postala izvršnom, uručena joj je tek 1957. Osuđena je zbog pomaganja neprijatelja za vrijeme Drugoga svjetskog rata zbog čega je u beogradskom zatvoru Glavinjača tri godine provela u samici, a poslije je premještena u zatvor u Požarevcu te potom u Slavonsku Požegu. Tijekom boravka u Glavinjači, Olgu su strašno psihički i tjelesno mučili te je potpisala ‘priznanje’ koje je od nje tražio Mile Milutinović, general UDBE. Između ostalog, lagali su joj i da je njen najmlađi sin Branko mrtav… Olga je djecu vidjela tek nakon nekoliko godina provedenih u zatvoru, kada ih je u Požarevac dovela njena šogorica Ilonka. Susret je trajao samo pola sata, a potom četiri godine djeca nisu znala je li im majka živa. Olgina djeca živjela su u teškom siromaštvu, a pomagala im je Židovska općina Zagreb dajući im hranu i staru odjeću. Olga se obratila književniku Miroslavu Krleži za pomoć, ali on ju je odbio jer nije htio ugrožavati svoju dobru političku poziciju.

Nakon osam i pol godina mučenja po zatvorima, Olga Hebrang je 10. listopada 1956. puštena na uvjetnu slobodu, no time njena patnja, ali ni patnja njene djece nije završila. Olga nije mogla dobiti posao pa je promijenila prezime u Markovac, ali njena djeca se nikad nisu odrekla očeva prezimena, a ona je tek 1983. vratila prezime Hebrang. Nakon izlaska iz zatvora Olgu je pratila tajna služba i bilo joj je zabranjeno govoriti o suđenju i godinama provedenim u zatvoru. Tek je 1980.-tih počela tražiti istinu o suprugovu nestanku i smaknuću. Nakon demokratskih promjena i neovisnosti Hrvatske, početkom 1990. Olga i njena djeca osnovali su „Komitet istine“ koji je donio „Deklaraciju o osudi uhićenja i umorstva Andrije Hebranga” koju je u veljači 1992. prihvatio hrvatski Sabor. Olga Hebrang odlikovana je 1995. redom Stjepana Radića. Umrla je 16. siječnja 1997. i pokopana je na Mirogoju. Njen sin Branko Hebrang podnio je 2007. zahtjev za njenu rehabilitaciju sudu u Beogradu. Olga Hebrang rehabilitirana je 2014. na beogradskom Višem sudu.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.