ZAŠTO JE NESTAO VELIKI BROJ MAĐARA U HRVATSKOJ
U dvorani MKD „Ady Endre” u Zagrebu večeras je, u organizaciji Društva mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj, predstavljena knjiga A magyarság népesedési fejlődése Horvátország mai területén a legrégibb időktől máig (Demografski razvoj Mađara na području današnje Hrvatske od najranijih vremena do danas), Andrása Bognára, akademika Mađarske akademije znanosti. Zbog pandemije koronvirusa u dvorani je bilo vrlo malo publike, ali je događaj praćen online. U programu su se online uključili dr. sc. Károly Kocsis, redovni član Mađarske akademije znanosti, i dr. sc. Denis Šokčević, povjesničar i bivši ravnatelj Mađarskog instituta u Zagrebu koji su govorili o knjizi, dok je dr. sc. László Horváth, dopredsjednik Društva mađarskih znanstvenika i umjetnika u Hrvatskoj, nazočio promociji.
Prema Horváthovim riječima, Bognáru je cilj bio pokazati uzroke zbog kojih su Mađari u velikom broju nestali s područja Hrvatske. Bognár se bavio naseljavanjem Mađara na području današnje Hrvatske; južnu Baranju, istočnu Slavoniju i zapadni Srijem na temelju povijesnih podataka, kao i promjenom njihova broja od vremena Arpadovića do danas. Hrvatska je pod vlašću Arpadovića bila od 1091. i smrti kralja Zvonimra, čija je žena Jelena bila sestra mađarskog kralja Ladislava I. Budući da je Zvonimir ostao bez nasljednika jer mu je sin umro prije njega, hrvatsko prijestolje naslijedio je mađarski kralj.
– Predstavljamo knjigu akademika Bognára o demografskom razvoju Mađara Hrvatske od najranijih vremena do danas. Bognár je sveučilišni profesor i akademik i na toj je knjizi u slobodni vrijeme radio dvadeset godina. Posljednjih godina išao sam k njemu, on je diktirao tekst koji sam unosio u računalo. Svjedok sam koliko je Bognár srčano želio npisati i objaviti tu knjigu. Nažalost, nije to dočekao. Preminuo je prije godinu i pol dana tako da nije vidio ni zadnju verziju ove knjige. Bognár je imao cilj da u knjizi predstavi razloge zbog čega su Mađari u toliko velikom broju nestali tijekom povijesti u Hrvatskoj gdje su došli još u vrijeme Arpadovića. Iz Srijema su potpuno nestali, a u istočnoj Slavoniji ostalo je samo nekoliko sela s autohtonim mađarskim stanovništvom. Mnogo je objektivnih uzroka zbog kojih Mađara tamo nema; prije svega počelo je s tatarskim prodorom koji je išao kroz mađarska sela, potom su Turci godinama upadali u sela i nanosili štetu Mađarima, a poslije Mohačke bitke 1526. vladili su tim područjem trideset godina. Iz turskih dokumenta o obveznicima plaćanja poreza vide se mađarska prezimena. Tijekom kratkotrajne turske vladavine Mađari su gotovo nestali s toga područja – pojašnjava Horváth.
U knjizi su nabrojene značajne demografske promjene u dvadesetom stoljeću. Ukazuje se na objektivne razloge procesa asimilacije Mađara u Hrvatskoj. Osim toga, objavljeni su i poznati, ali dosad neobjavljeni podatci o broju Mađara u Hrvatskoj poginulih u Domovinskom ratu 1991-95., pripadnika Hrvatske vojske, kao i onih pogubljenih u zarobljeništvu. Pozivajući se na različite izvore, prema nepotpunom popisu, u knjizi je navedeno prema mjestu rođenja 301 ime žrtava mađarske nacionalnosti iz Hrvatske.
-Ova brojka, nažalost, vjerojatno je znatno veća jer na više popisa nacionalnost nije navedena. Samo među vukovarskim poginulim dragovoljcima našli smo još 154 osoba mađarskih prezimena – kaže Horváth.
Knjiga sadrži 511 stranica, 89 tabela i 30 geografskih karata te je vrijedan doprinos marađrskoj i hrvatskoj povijesti.