VLADIMIR BEARA – NAJBOLJI JE VRATAR U POVIJESTI HAJDUKA, HRVATSKE I BIVŠE JUGOSLAVIJE

Slavni Lav Jašin, nekoć vratar reprezentacije SSSR-a, primajući 1963., godine nagradu za najboljeg vratara Europe, rekao je: „Postoji ipak jedan bolji, a to je Vladimir Beara“! Najbolji je vratar u povijesti Hajduka, Hrvatske i bivše države Jugoslavije i imao je blistavu karijeru. Vladimir Beara, hrvatski nogometaš i nogometni trener, rođen je u Zelovu kod Sinja, 26. kolovoza 1928. godine. Igrao je na položaju vratara. Zvali su ga Veliki Vladimir, Balerina s čeličnim šakama i Čovjek od gume. Kada je suparnička momčad izvodila slobodne udarce, nije dopuštao postavljanje živog zida. Budući da tada još nije bilo televizijskih prijenosa, njegove su akrobacije prerasle u mit o kojem i danas pišu i govore poznavatelji nogometa.

U Hajduk je došao 1946. godine, kad mu je nakon gledanja treninga prve momčadi Hajduka prišao Jozo Matošić i rekao: “Mali, ajde stani na branku.” Stao je, mnogi su mu pucali, a on se “bacao na sve strane”. Trener Lemešić ga je odmah pozvao da sutradan dođe na trening juniorske momčadi. Za seniorsku momčad Hajduka Beara je počeo braniti 1947. godine, a već 1950. godine doživljava prvu veliku radost. Hajduk osvaja prvu poslijeratnu titulu prvaka Jugoslavije. Sa svojim bijelima još će osvajati titule prvaka države u nogometu 1952. godine i u prvenstvenoj sezoni 1954./55., koja mu je bila zadnja na golu Hajduka. Za Hajduk je odigrao 308 utakmica. Veliki Vladimir, kako su mu tepali, sudjelovao u još jednom osvajanju Hajdukove titule prvaka države. U prvenstvenoj sezoni 1970./71. bio je prvi suradnik Slavku Luštici kada je Hajduk nakon 16 godina čekanja ponovno postao državni prvak.

Kad je 1955. godine prešao u Crvenu zvezdu, to je bio skandal stoljeća o kojemu se godinama govorilo. U Zvezdu odlazi zbog provokacija Marka Markovine, koji je izjavio da nije ničime zaslužan za uspjehe Hajduka. Nudio se i Dinamu, ali nisu ga htjeli, a Zvezda jest. Neki su to povezivali s time što je pravoslavac, ali Beara se na svakom popisu stanovništva deklarirao kao Hrvat, čak i u doba Jugoslavije, zbog čega se zamjerio strukturama. Vladimir Beara s Crvenom zvezdom osvojio je četiri titule prvaka države i sudjelovao u osvajanju dva nacionalna kupa Jugoslavije. U dresu Zvezde u sezoni 1959./60. dobio je Žutu majicu Narodnog sporta kao najbolji nogometaš u sezoni. Bilo je to prvi put da je vratar proglašen najboljim nogometašem.

Karijeru je okončao u njemačkim klubovima Alemaniji i Viktoriji. U doba dok je aktivno igrao, bio je najbolji europski i svjetski vratar. Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica među kojima su Svjetska prvenstva u Brazilu 1950., u Švicarskoj 1954. i Švedskoj 1958. Dobitnik je srebrne medalje na Olimpijadi 1952. godine u Helsinkiju: u finalu je obranio jedanaesterac Ferencu Puskásu! Mađarski nogometaš i trener smatra se najboljim nogometašem ikada i najučinkovitijim napadačem. Nastupajući za mađarske i španjolske klubove, postigao je 514 golova iz 529 utakmice. Godine 1953. igrao je za FIFA-inu reprezentaciju u susretu Ostatak Europe-Engleska. Konačni rezultat utakmice koja se igrala na Wembleyu bio je 4:4, a Beara je branio jedno poluvrijeme i primio samo jedan gol, a ostala tri primio je austrijski golman Zeman.

Po završetku nogometne karijere, nakon doškolovanja stječe diplomu visokog trenerskog stručnjaka u školi čuvenog njemačkog stručnjaka Seppa Herbergera. U sezoni 1964./65. preuzima treniranje njemačkog Freiburga. Nakon toga trenira Sitardiu iz Nizozemske, gdje ostaje dvije godine. Godine 1967. godine vraća se u domovinu i godinu dana trenira Rijeku, a zatim ponovno odlazi u Njemačku gdje postaje trener Fortune iz Kölna, također godinu dana. U sezoni 1970./71. daje obol Hajdukovoj tituli. Potom trenira Osijek, gdje se zadržava šest mjeseci. Nakon Osijeka postaje trener, također na šest mjeseci, Troglava iz Livna, a zatim izbornik i trener državne reprezentacije Kameruna s kojom osvaja kup Afrike te dobiva odlikovanje za postignute iznimne rezultate s reprezentacijom ove afričke zemlje. Nakon povratka iz Kameruna, godinu dana trener je Dinare iz Knina, potom se vraća u Crvenu zvezdu, ovog puta kao trener vratara. Kao trener priskače i u pomoć NK Splitu, da bi trenersku karijeru završio kao trener Bregalnice iz Štipa.

Za državnu reprezentaciju Jugoslavije Beara od 1950. do 1959. godine ima 60 nastupa i to 35 nastupa kao nogometaš Hajduka, a 25 kao nogometaš Crvene zvezde. Debitirao je 8. listopada 1950. godine, u prijateljskoj utakmici protiv Austrije u Beču (2:7), na legendarnom Prateru pred 70.000 gledatelja, kada je u 73. minuti zamijenio na golu do tada nezamjenjivog Srđana Mrkušića. Od tada postaje nezamjenjiv, a od reprezentativnog dresa oprostio se 11. listopada 1959. godine u Beogradu na prijateljskoj utakmici protiv Mađarske.

Najveće priznanje na nogometnom terenu dobiva 21. listopada 1953. godine. Zajedno s Vukasom, Zebecom i Zlatkom Čajkovskim nastupa za reprezentaciju Europe protiv izabrane vrste Engleske. Bile su to njegove zlatne godine. Beara je dostigao svoj najveći nogometni domet i postao naš prvi i jedini vratar koji je čuvao mrežu reprezentacije Europe.

Beara je bio vrsni vratar, a uz to i privlačne pojave, sa spektakularnim intervencijama i stilom igre. Bio je elegantan u svakom pogledu, sa skokovima koji su osvajali ljepotom, izrazito elastičnim i munjevitim refleksima. Od 2007. godine počasnik je Kuće slave splitskog sporta, a 2008. predsjednik RH Stjepan Mesić odlikovao ga je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Franje Bučara. U 2010. godini dobio je Nagradu za životna djelo Grada Splita, a 2015. u izboru UEFA-e, proglašen je najpopularnijim hrvatskim vratarom u povijesti, stoji u biografiji Vladimira Beare autora Jurice Gizdića.

Jednom je slavni Ricardo Zamora, nekoć vratar reprezentacije Španjolske kojeg u sportskim krugovima smatraju jednim od najboljih vratara svijeta svih vremena rekao; “Vi ste, Beara, najbolji vratar na svijetu!”

Vladimir Beara preminuo je 11. kolovoza 2014., godine u Splitu i pokopan je na groblju Lovrinac.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.