VINKO HLAVINKA – ZASLUŽNI GRAĐEVINSKI INŽENJER
Hrvatska je dugo čekala da napokon dobije visoku školu na kojoj bi se školovali stručnjaci raznih tehničkih struka te je naposljetku 1918. u Zagrebu osnovana Tehnička visoka škola iz koje je nastao niz današnjih tehničkih fakulteta. Među zaslužnima da je taj cilj 1918. napokon ostvaren bio je češki građevinski inženjer Vinko Hlavinka koji je najplodnije godine života i karijere proveo u Hrvatskoj. Pravim imenom Vincenc Hlavinka, rodio se 5. travnja 1862. u Vincencovu kraj Prostějova. U tom je gradu u istočnoj Češkoj završio realnu gimnaziju, a zatim diplomirao kulturne tehnike 1886. u Beču na Visokoj školi za kulturu. Po završetku studija počeo je raditi u tehničkom uredu Poljoprivrednog savjeta u Pragu, a 1887. odlazi u Hrvatsku i zapošljava se pri Zemaljskoj vladi u Zagrebu. Projektirao je melioracijske radove na poplavnim područjima u dolini Gacke i u kotarevima Vinkovci, Županja i Srijemska Mitrovica te radio na izgradnji gospićkog vodovoda i uređenju bujica na senjskom području. Od 1896. kao stalni zemaljski službenik dodijeljen je u Bjelovarsko-križevačku županiju gdje je regulirao rijeku Glogovnicu i sudjelovao u izgradnji zgrada, cesta i vodenih gradnji, a među ostalim projektirao je i zgradu osnovne škole u Križevcima.
Kad je 1898. osnovana Šumarska akademija u Zagrebu, Hlavinka je 1899. imenovan profesorom geodezije, tehničke i građevne mehanike, gradnje cesta i šumskih željeznica, vodogradnje i mostogradnje, a kraće vrijeme predavao je i uređenje bujica te opće šumarsko graditeljstvo. Za te predmete pisao je skripte, a nastavu dopunjavao praktičnim radovima studenata, primjerice gradnja šumskih cesta u Ogulinskoj imovnoj općini i šumske željeznice Staro Petrovo Selo – Babja gora u Gradiškoj imovnoj općini. Hlavinka je od 1891. bio član Družtva inžinira i arhitekata u Hrvatskoj i Slavoniji te je stekao zasluge za uređenje društvene knjižnice, a od 1905. do 1910. bio je glavni urednik glasila Viesti Hrvatskog družtva inžinira i arhitekata. Društvo mu je 1903. povjerilo izradu prijedloga o nužnosti osnivanja Visoke tehničke škole u Zagrebu. Iako je ta ideja ostvarena tek 1918., zahvaljujući njegovim naporima pri Šumarskoj akademiji u Zagrebu je 1908. osnovan dvogodišnji Geodetski tečaj za izobrazbu geodetskih i kulturno-tehničkih stručnjaka na kojem je predavao geodeziju. Taj je tečaj bio prethodnica Visoke tehničke škole.
Na Šumarskoj akademiji u Zagrebu Hlavinka je ostao do kraja školske godine 1910./1911. kada se vraća u domovinu i postaje profesor na Visokoj tehničkoj školi u Brnu. Ondje je izdao knjige s područja melioracija, vodnog gospodarstva i kanalizacije koje su prva cjelovita i sustavna tiskom izdana djela u češkoj literaturi. Bio je predsjednik odbora za kulturno i graditeljsko inženjerstvo, a školske godine 1919./1920. rektor Visoke tehničke škole te osam godina član gradskog zastupstva u Brnu. Kao član Narodno-gospodarskog i vodno-gospodarskog saveza za jugozapadnu Moravsku projektirao je uređaje za sanaciju otpadnih voda tvornice Bata u Zlínu, kožare Budišovsky i drugo.
Tijekom boravka u Zagrebu Hlavinka je bio član Češke besede Zagreb, a u Brnu predsjednik tamošnjeg ogranka Čehoslovačko-jugoslavenske lige osnovane 1921. Za razliku od središnjice Lige u Pragu koja je bila više orijentirana na suradnju sa Srbijom, ogranak u Brnu više je zastupao hrvatsku orijentaciju te je podržavao hrvatsku manjinu u Moravskoj, preferira prijevode hrvatskih autora i predstavljanje hrvatskih drama u Zemaljskom kazalištu u Brnu te organizirao putovanja na Jadran i razmjenu studenata.
S Hrvatskom je Hlavinka ostao povezan čitavog života pa je tako 1927. izradio idejni projekt željezničke pruge Senj–Plitvička jezera–Bihać u kojem je kao alternativu parnom pogonu stavio mogućnost elektrifikacije pruge koja će kasnije biti i realizirana. Vinko Hlavinka umro je u Brnu 25. veljače 1934.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.