VINKO DVOŘÁK, UTEMELJITELJ MODERNE HRVATSKE FIZIKE

Dok u cijelom svijetu prezime Dvořák u prvom redu asocira na glazbu zbog slavnog češkog skladatelja Antonína Dvořáka, u hrvatskoj znanosti ono je sinonim za utemeljitelja moderne hrvatske fizike Vinka Dvořáka, jednog od brojnih Čeha koji je u mladosti došao u Hrvatsku i prihvatio kao novu domovinu trajno je zaduživši svojim djelom. Pravim imenom Vincenc, rodio se 21. siječnja 1848. u mjestu Dušejov kraj Havlíčkovog Broda. Gimnaziju je završio 1866. u Jihlavi, a 1871. diplomirao fiziku i matematiku na Karlovom sveučilištu u Pragu te postao asistent poznatog fizičara Ernsta Macha. Pod njegovim utjecajem počeo se baviti proučavanjem optike pa je još kao student 1870. objavio svoj prvi rad u publikaciji Akademije znanosti u Beču. U tom radu raspravljao je o paslikama koje se vide u oku i nakon prestanka svjetlosnog podražaja oka.

Dvořák je doktorirao 1873. u Pragu, a 1874. postao privatni docent. Iste godine u Zagrebu je otvoreno moderno Sveučilište čije katedre su se otvorile mladim znanstvenicima, pa i onima iz drugih zemalja Austro-Ugarske jer ih Hrvatska nije imala dovoljno. Jedan od njih bio je i Vincenc Dvořák koji je 1875. imenovan prvim redovitim profesorom fizike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nije poznato zašto se odlučio na odlazak u Zagreb, no možda je smatrao da će u Pragu sporije napredovati jer su na Sveučilištu već bila popunjena mjesta. Osim njega, iz Češke su kao prvi sveučilišni profesori u Zagreb došli i Leopold Václav Geitler, osnivač studija slavistike, Bohuslav Jiruš, osnivač studija botanike, Karel Zahradník, osnivač studija matematike, Jaromír Haněl, profesor pravne povijesti te nešto kasnije profesor kemije Gustav Janeček.

Kao i drugi novoizabrani profesori i Dvořák je imao slobodu sam izraditi svoj program nastave fizike, a za uzor je uzeo program koji je postojao na praškom Sveučilištu. Njegovi kolegiji mogu se svrstati u dvije veće skupine. Jednu od njih sačinjava opća fizika s područjima: mehanika, akustika, optika, toplina i elektricitet., a uz te kolegije, koji su sigurno bili demonstrirani i pokusima, bile su predviđene i vježbe u kabinetu. Drugu skupinu Dvořákovih kolegija činila je teorijska fizika. Brzo po dolasku u Zagreb, Dvořák je 1875. osnovao Fizikalni kabinet i bio njegovim predstojnikom do umirovljenja 1911. Kabinet je najprije bio smješten u dvije dvorane prvog kata muzejske zgrade u Demetrovoj ulici, a kad je Sveučilištu predana njegova današnja zgrada, u nju se preselio i Fizikalni kabinet. Unatoč skučenim prostorijama i bez ikakva pomoćnog osoblja, Fizikalni kabinet se zalaganjem Vinka Dvořáka brzo razvio. Njegova knjižnica je bila opskrbljena velikim brojem knjiga i časopisa, a zbirka uređaja svime što je bilo potrebno za izvođenje demonstracijskih pokusa i za praktikume. U svom kabinetu Dvořák je razvio i znatnu znanstvenu djelatnost. Istaknuo se istraživanjima u području akustike, optike, hidrodinamike, elektrike te povijesti fizike. Još se u Pragu bavio cijevima i zrakom, a nastavljajući svoja istraživanja u Zagrebu 1875. je zaključio da zrak u cijevima koje akustički titraju cirkulira. To je teoretski odredio 1883. britanski fizičar lord Rayleigh pa se to gibanje zraka zove Dvořák-Rayleighova cirkulacija. U akustici Dvořák je istraživao tlak zvuka i konstruirao aparate kojima je pokazivao da taj tlak doista postoji. Bavio se i elektricitetom i konstruirao aparate koji su proizvodili električne titraje. U fizici u spomen na Vinka Dvořáka postoje pojmovi Dvořákove rotacijske sprave, Dvořákovo kolo, Dvořákov zvukomjer i Dvořákova stereokinetska pojava. Dvořák je zaslužan što su se velika fizikalna otkrića brzo doživjela primjenu u Zagrebu koji je tako dokazao da ne zaostaje za inozemnim znanstvenim središtima. Njemački fizičar Wilhelm Röntgen otkrio je x zrake u studenom 1895, a Dvořak je već 22. siječnja 1896. u Zagrebu nabavio prve rendgenske slike, 1896. nabavio fokus cijev za pokuse s rendgenskim zrakama, a 2. srpnja 1897. održao predavanje Hrvatskom Zboru liječnika Hrvatske O Roentgenovih zrakah, kada je izradio i nekoliko pokusa kako bi publika vidjela kosti neozlijeđene ruke. Prvu rendgensku snimku u Zagrebu i Hrvatskoj napravio je 25. studenog 1897. kad je snimio ruku nadvojvode Leopolda Salvatora koju je slomio pri padu s bicikla. Rendgenske snimke nadvojvodine ruke, kao i Dvořákove, sačuvane su do danas, u Fizikalnom kabinetu Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a Dvořákova rendgenska cijev i danas je ispravna.

Vrijedan doprinos povijesti znanosti Dvořák je dao analizom istraživanja Ruđera Boškovića u fizici, posebno 1887. kad se obilježavala stota godišnjica Boškovićeve smrti.

Dvořák je od 1881. do 1883. bio dekan Filozofskog fakulteta, a od 1883. do 1884. i rektor Sveučilišta. Za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti izabran je 1883., a za pravog člana 1887. Upravo je Dvořák bio autor prijedloga za izbor Nikole Tesle za počasnog člana JAZU 1896., a u obrazloženju je napisao da je Tesla najviše stekao glas po cijelom znanstvenom svijetu svojim pokusima s izmjeničnim strujama visoke napetosti i frekvencije: „Danas se može Tesla smatrati samostalnim istraživaocem prvoga reda, koji kao takav jamačno nadmašuje Edisona.“Dvořák je bio i dopisni član Češke akademije od 1893., kao i član Društva čeških matematičara i Hrvatskog prirodoslovnog društva.

Vinko Dvořák umro je 6. lipnja 1922. u Zagrebu koji mu se odužio imenovanjem ulice u Gornjem Vrapču.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.