VATROSLAV LISINSKI – TVORAC PRVE HRVATSKE OPERE

Najdarovitijem i najznačajnijem skladatelju ilirskog razdoblja, tvorcu prve hrvatske opere, Vatroslavu Lisinskom ni uz podršku i preporuku samog hrvatskog bana Josipa Jelačića nije omogućen upis na Glazbeni konzervatorij u Pragu. Iz današnje perepektive zvuči gotovo nestvarno. Zahvaljujući zalaganju Alberta Štrige, vatrenog Ilirca, koji je uočio izuzetan mladi talent, iz anonimnosti se vinuo Vatroslav Lisinski. No, krenimo od početka.

Prvi hrvatski profesionalni glazbenik Vatroslav Lisinski rođen je 1819. u Zagrebu pod imenom Ignac Fuchs. Po ocu Slovenac, a po majci Hrvat. Studirao je pravo i filozofiju, a glazbom se bavio tek usputno. Tek pod utjecajem Ilirskog pokreta i na nagovor Štrige posvećuje se skladanju. Kroatizira svoje ime i prezime i postaje prvi skladatelj Hrvatskog narodnog preporoda.

Ljubav i zloba, opera hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog, smatra se prvom hrvatskom operom. Praizvedba je bila 28. ožujka 1846. u Zagrebu te su Hrvati, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu.

Lisinskog su u tu svrhu angažirali istaknuti članovi ilirskog pokreta koji je tada bio u punom zamahu. Premijera opere u današnjoj Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu i bila je velik događaj za hrvatski preporodni pokret. Vatroslav Lisinski se svojim glazbom više od ostalih sljedbenika Ilirskog pokreta približio glavnoj ideji Iliraca, a to je stvaranje umjetničke glazbe koja je zasnovana na narodnoj glazbi.

Rođeno je ime Lisinskog glasilo Ignatius/Ignac/Ignatz Fuchs, a sam ga je kasnije promijenio u Vatroslav Lisinski, što je otprilike bio prijevod njegovog izvornog imena sa stranih jezika (ignis na latinskom znači vatra, a Fuchs na njemačkom lisica). Godine 1850. hrvatska Vlada mu je odobrila promjenu imena i prezimena te se otad do smrti 1854. godine službeno zove Vatroslav Lisinski.

Školovao se u Zagrebu, gdje je 1840. završio dvogodišnji filozofski studij, a 1842. i dvogodišnju pravničku akademiju. Osnovnu glazbenu naobrazbu stekao je privatnom podukom kod Juraja Sojke i J. K. Wisnera Morgensterna. Počeo je skladati 1841. U razdoblju 1842–47. bio je bilježnik Banskoga stola u Zagrebu. Ljeti 1847. pošao je na turneju po Srbiji s Ferdom Livadićem, Albertom Štrigom i dvojicom pjevača, izvodeći hrvatske i srpske skladbe. U jesen 1847. uz Štriginu je pomoć otišao u Prag na glazbeno usavršavanje, ali se zbog prekoračene dobne granice nije mogao upisati kao redoviti učenik na Konzervatorij, već samo u Orguljsku školu, a privatno je učio kompoziciju i instrumentaciju kod ravnatelja Konzervatorija Jana Bedřicha Kittla. U jesen 1850. vratio se razočaran u Zagreb jer mu, unatoč zauzimanjima bana J. Jelačića, nije bilo omogućeno polaganje završnoga diplomskog ispita na praškome Konzervatoriju. Spriječen u pokušaju da se namjesti kao nastavnik u školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, obavljao je dužnosti besplatnoga nadzornika školskih učionica i druge administrativne poslove. Za život je isprva zarađivao privatnom podukom glasovira, a nakon otkaza u HGZ-u preuzeo je početkom 1853., neshvaćen, razočaran i obeshrabren, mjesto privremenoga sudbenog prislušnika. Ne dočekavši rješenje o mjestu kotarskog aktuara, naglo se razbolio i podlegao 1854. vodenoj bolesti. Negativno rješenje njegove molbe, koje je stiglo godinu dana poslije, u proljeće 1855., vratilo se u uredski arhiv s oznakom »Nepoznat«.

Velika ljubav Vatroslava bila je Hedviga Ban, koju nikada nije zaprosio jer je vjerovao da u životu nije ništa značajno napravio, a bio je i vrlo siromašan. Nakon njegove smrti, Hedviga se udala, a njezin praunuk je poznati glazbenik Drago Diklić.

Lisinskoga se smatra utemeljiteljem moderne hrvatske opere, solo pjesme, zborske i orkestralne glazbe. Autor je prvih dviju hrvatskih opera, a značajan je i kao prvi operni skladatelj nakon M. Glinke u slavenskom svijetu. Prva njegova opera, Ljubav i zloba, skladana 1843–45. i instrumentalizirana uz pomoć J. K. Wisnera Morgensterna, bila je praizvedena u Zagrebu s velikim uspjehom 1846. i značajan je uspjeh ilirizma na području umjetnosti i kulture. Druga opera, Porin, skladana većinom u Pragu i dovršena 1851., bila je praizvedena, zaslugom Ivana Zajca, tek 1897. Najbolja su mu djela solo pjesme i zborovi uz glasovirsku pratnju ili a cappella, od kojih su se mnoga zadržala na repertoaru do danas. Skladao ih je na hrvatske, češke i njemačke tekstove sa širokim rasponom tema, od ljubavne lirike i snažna rodoljublja do meditacija o društvenoj nepravdi, prolaznosti, vjeri i smrti. Među 69 solo pjesama najuspjelije su Vltava, Tuga djevojke, Dvije ptice, Osamljen, Udaljenoj, Miruj, miruj, srce moje, Prosjak, Ribar, Utočište, a među 28 zborova ističu se Moja lađa, Tam gdje stoji, Oj talasi, Prelja, Putnik, Laku noć. Skladao je ukupno 145 skladbi u jedanaest godina skladateljske djelatnosti.

Zaslužan je za 145 djela u svojoj jedanaest godina dugoj skladateljskoj karijeri. Praizvedba njegove najpoznatije opere Porin bila je tek 1897., 43. godine nakon njegove smrti. Vatroslav Lisinski preminuo je u Zagrebu 1854. sa nepunih 35 godina i pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.

 

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.