VÁCLAV HUML, UTEMELJITELJ ZAGREBAČKE VIOLINISTIČKE ŠKOLE
Među osobama koje su presudno utjecale na razvoj hrvatske glazbe i na njeno pozicioniranje na svjetskoj razini izdvaja se ime Čeha Václava Humla koji je tijekom pola stoljeća pedagoškog djelovanja u Zagrebu odgojio oko 200 učenika i osnovao Zagrebačku violinističku školu koja je postala svojevrstan glazbeni brend.
Václav Huml rodio se 18. rujna 1880. u Berounu u Češkoj, a diplomirao je 1899. kod profesora Otakara Ševčíka na Konzervatoriju u Pragu. Tijekom studija svirao je drugu violinu u Kvartetu Praškog konzervatorija, u kojem je prvu violinu svirao znameniti češki violinist Jan Kubelík. To mu je bila odskočna daska za prvi profesionalni angažman, kao koncertnog majstora filharmonije u Lavovu gdje je djelovao od 1902. do 1903. i kao član filharmonijinog kvarteta nastupao ne samo u Lavovu, bego i u drugim gradovima Austro-Ugarske. Huml 1903. dolazi u Zagreb i time Hrvatska postaje njegova druga domovina. Nakon međunarodnog natječaja postavljen je za učitelja violine u glazbenoj školi Hrvatskoga glazbenog zavoda, a od 1905. do 1914. bio je i učitelj komorne glazbe. Nakon izbijanja Prvog svjetskog rata bio je mobiliziran od 1914. do 1916. pa nije predavao. Nakon utemeljenja Muzičke akademije u Zagrebu, 1921. postaje profesor violine i taj posao radi do smrti 1953. Na Akademiji je predavao i komornu glazbu, osim za vrijeme Drugog svjetskog rata kada je bio umirovljen. Od 1924. do 1951. bio je pročelnik gudačkog odjela. Na početku svog rada u Zagrebu nastupao je solistički i u komornim sastavima, a kasnije se posvećuje isključivo pedagoškom radu.
Koliko je imao visok ugled svjedoče česti pozivi iz različitih dijelova svijeta da postane profesor violine, no nije želio napustiti Hrvatsku gdje se i oženio i zasnovao obitelj. Djelujući kao violinski pedagog 50 godina utemeljio je i bio pedagoški vođa onoga što se u početku nazivalo Humlova škola, kasnije poznata i kao Hrvatska violinistička škola, a danas najpoznatija pod nazivom Zagrebačka violinistička škola.
Humlov dolazak u Zagreb značio je prekretnicu u nastavi violine u Hrvatskoj. Svojom sustavnošću, upornošću i predanošću pedagoškom radu odgojio je velik broj vrsnih violinista, solista, komornih i orkestralnih muzičara te violinskih pedagoga. Zagrebačka violinistička škola. Kako je zapisao violist i glazbeni pedagog Zlatko Stahuljak, „Zagrebačka violinistička škola rezultat je sretne simbioze pedagoškog majstorstva, rada, marljivosti i željezne discipline profesora Humla, koju je tražio i od svojih učenika te velikog broja talenata željnih znanja, napretka i uspjeha i uvjerenih u to kako će kao Humlovi učenici postići najviše.“ Huml je težište stavio na usavršavanje violinske tehnike, postizanje čistoće intonacije, preciznu i strogu disciplinu te virtuoznost. U početku je slijedi pedagoške metode svog učitelja Ševčíka, a kasnije preuzima i elemente Ruske violinističke škole, posebno violinista i pedagoga Leopolda Auera, škole koja je kasnije prevladala u Rusiji. Kasnije je na Humlovo učenje utjecao i Karl Flesch, violinski pedagog i virtuoz.
Za stvaranje pojma Zagrebačke violinističke škole zaslužni su i profesionalni uspjesi zagrebačkih gudača širom svijeta, kao direktan ili indirektan rezultat Humlova učenja, kao i generacije njegovih učenika. Njegov najpoznatiji učenik bio je svjetski slavni violinist Zlatko Baloković, a podučavao je i Miroslava Šlika, Vladimira Kolića, Doru Pejačević, Marijanu Schön, Ladislava Miranova, Mary Žeželj, Bracu-Milana Jovanovića, Ljerka Spillera, Lazara Marjanovića, Ivana Weilanda, Aleksandra Szegedija, Alberta Dermelja, Ivana Pinkavu, Stjepana Šuleka, Ljudevita Dobronyja, Filipa Matheisa, Milana Tarbuka, Petra Toškova, Josipa Klimu, Zlatu Špehar, Milana Žepića i mnoge druge.
Huml je bio član žirija na međunarodnim violinističkim natjecanjima Wieniawski u Varšavi 1935., u Beču 1937. i u Pragu 1947.
Huml je zaslužan i za to što su zagrebački komorni i sastavi priznati širom svijeta. Pod njegovom brigom i nadzorom gudački sastav orkestra Muzičke akademije u Zagrebu između dva svjetska rata bio je na osobitoj visini te je nadmašio orkestre u drugim ustanovama, a 1919. osnovao je Zagrebački kvartet, najstariji hrvatski komorni ansambl. Uz Humla, violinu je svirao i Ladislav Miranov, violu Milan Graf, a violončelo Umberto Fabbri. Već od prvog koncerta cilj je bio proslaviti zagrebačke gudače, a ujedno potaknuti hrvatske skladatelje da skladaju gudačke kvartete.
Pod Humlovim utjecajem violončelist Rudolf Matz je 1937. okupio dvadesetak najboljih instrumentalista i 1937. osnovao Zagrebački komorni orkestar koji je djelovao do 1941., a Huml je stručno nadgledao njegov rad. Slijedio je osnutak Komornog orkestra Radio Zagreba kojeg je 1951. utemeljio Stjepan Šulek, a godinu dana nakon Humlove smrti violončelist Antonio Janigro osniva 1954. Zagrebačke soliste.
Václav Huml umro je u Zagrebu 6. siječnja 1953., a već iste godine Hrvatski glazbeni zavod utemeljio je godišnju nagradu koja nosi ime Václava Humla i dodjeljuje se najboljem diplomantu violine na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Humlu u čast njegovi učenici, na poticaj Zlatka Stahuljaka, osnovali su Međunarodno violinističko natjecanje „Václav Huml“ koje se od 1977. održava u Zagrebu svake četiri godine. Time se glavni grad Hrvatske pozicionira kao globalno važno mjesto kada je glazba u pitanju, a ujedno se čuva i uspomena na ovog znamenitog hrvatskog Čeha.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.