SVESTRANI INTELEKTUALAC SLAVKO GOLDSTEIN
Izdavač, novinar, pisac, publicist, filmski radnik, političar, sve je to bio Slavko Goldstein, jedan od najsvestranijih hrvatskih javnih djelatnika i intelektualaca koji je svojim djelima trajno zadužio hrvatsku kulturu i društvo, kao i svoju židovsku zajednicu.
Slavko Goldstein rodio se 22. kolovoza 1928. u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo u Karlovcu gdje je njegov otac Ivo bio ugledni knjižar. Nakon uspostave NDH oca su 1941. uhapsile ustaške vlasti i odvele u logor Jadovno gdje je ubijen. Kako bi izbjegao protužidovskom progonu, Slavko Goldstein je uz pomoć Agate Đerek pobjegao u selo Banski Kovačevac, a zatim u Kraljevicu gdje su mu se pridružili majka Lea i mlađi brat Danko s kojima se priključio partizanima. Borio se u Primorsko-goranskom odredu i u lipnju 1943. bio zarobljen, predan talijanskoj vojsci i zatvoren u Ogulinu, no oslobođen je u rujnu nakon kapitulacije Italije i kraj Drugog svjetskog rata dočekao kao politički komesar čete u Karlovačkoj udarnoj brigadi s činom poručnika. Vratio se u Karlovac gdje je bio direktor karlovačkih kina i pohađao gimnaziju, a nakon mature 1947. upisao je studij književnosti i filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu koji nije završio, već se usmjerio prema novinarstvu. Kao student pisao je u Studentskom listu i časopisu Izvor, zatim je od 1949. do 1951. živio u Izraelu, a od 1951. radio je u Vjesniku. Bio je član osnivačke redakcije Vjesnika u srijedu 1952., komentator i urednik na Radio-Zagrebu od 1954. do 1958., urednik kulturne rubrike i zabavnih priloga Vjesnika u srijedu od 1959. do 1960., a zatim je djelovao kao slobodni filmski radnik. Filmom se počeo baviti još 1949. kao autor filma Riječka luka, a nastavio kao scenarist i redatelj filmova Drežnica (1964.) te 19 pitanja iz 1968. i Koncert za čehoslovačke turiste (oba 1969). Bio je scenarist ili koscenarist igranih filmova Signali nad gradom (1960.), Potraga za zmajem (1961.), Nevesinjska puška (1963.), Prometej s otoka Viševice (1964.), Četvrti suputnik (1967.), Prvi splitski odred (1972.), te Akcija stadion (1977.).
Najveće zasluge za hrvatsku kulturu Slavko Goldstein stekao je u izdavaštvu jer je uredio oko 150 knjiga, a objavio oko 400. Od 1969. bio je glavni urednik Novinskog izdavačkog poduzeća Stvarnost, zatim 1970. utemeljitelj i do 1982. direktor Sveučilišne naklade Liber, od 1983. urednik hrvatskih izdanja slovenskog poduzeća Cankarjeva založba, a 1990. osniva obiteljsko Nakladno poduzeće Novi Liber koje je vodio do 2015. Zapažen je osobito po pokretanju i izdavanju istaknutih djela hrvatske kulture (Povijest hrvatske književnosti, 1–5; Hrvatska književnost u evropskom kontekstu, 1–2; Povijest hrvatske glazbe; Povijest baroka u Hrvatskoj; Povijest egzaktnih znanosti; Rječnik hrvatskoga jezika; Rječnik stranih riječi) te reprintiranju nekih kapitalnih djela hrvatske kulturne baštine (Danica ilirska 1835–49; Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe Fausta Vrančića iz 1595.; Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483.; Gazophilacium Ivana Belostenca iz 1651., Krležin časopis Danas iz 1934.).
Od 1986. do 1990. Goldstein je bio predsjednik Židovske općine Zagreb te je pokrenuo inicijativu za ponovnu izgradnju sinagoge u Praškoj ulici u Zagrebu koju su 1942. srušile ustaške vlasti, a 1988. sudjelovao je u pripremi velike izložbe Židovi na tlu Jugoslavije. Od 2006. bio je aktivan u Židovskoj vjerskoj zajednici Bet Israel u Hrvatskoj.
Kao politički komentator Goldstein je 1980-ih kritizirao politički i ekonomski sustav tadašnje Jugoslavije te iznosio prijedloge za demokratsku reformu. Bio je jedan od utemeljitelja najstarije moderne hrvatske političke stranke, Hrvatskog socijalno-liberalnog saveza 1989. kojem je bio prvi predsjednik do 1990., a bio je i koordinator Koalicije narodnog sporazuma na prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj 1990. Kao predsjednik HSLS-a u jesen 1989. pokrenuo je inicijativu za povratak spomenika bana Josipa Jelačića na tadašnji Trg Republike u Zagrebu koja je ostvarena u listopadu 1990.
U samostalnoj Hrvatskoj Goldstein je bio aktivan kao kritičar brojnih političkih i društvenih pojava te promicatelj antifašizma nasuprot pokušajima umanjivanja strahota ustaškog režima i ideologije, a zbog svojih čvrstih uvjerenja i jasnih stavova stekao je velik broj poštovatelja, ali i protivnika. Od 2001. do 2005. bio je predsjednik Savjeta Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac.
Od 1993. do 1998. izdavao je i uređivao dvomjesečnik za kulturu demokracije Erasmus, a u sa sinom Ivom Goldsteinom posljednja dva desetljeća života objavio je nekoliko značajnih djela: Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj (1998)., Holokaust u Zagrebu (2001.), Jasenovac i Bleiburg nisu isto (2011.), Tito (2015.) i Jasenovac – tragika, mitomanija, istina (2016.), a značajno djelo je njegova memoarska knjiga 1941. Godina koja se vraća iz 2007. koja je prevedena na engleski i španjolski. Za svoj rad u novinarstvu, izdavaštvu i filmu dobio je više od 20 nagrada i priznanja. Slavko Goldstein umro je u Zagrebu 13. rujna 2017.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.