SEBASTIJAN LECHNER JE U SAMO DVIJE I POL GODINE KARIJERE OSTAVIO NEIZBRISIV TRAG U POVIJESTI HRVATSKOGA I EUROPSKOGA STRIPA

Jedan od najpoznatijih hrvatskih crtača stripa je Sebastijan Lechner, Nijemac rođen 10. siječnja 1921. u Osijeku, koji je prvi strip objavio kao 17-godišnji mladić. Odrastao je u brojnoj obitelji, njegovi roditelji Sebastijan i Eva, rođena Urban, imali su četiri kćeri i tri sina, a Sebastijan je bio najmlađe dijete. Do njegove jedanaeste godine obitelj je živjela u Osijeku da bi se u siječnju 1932. preselila u Beograd i tamo ostala šest godina. Sebastijan stariji radio je kao parketar i tapetar, a njegov se najmlađi sin školovao za slikopisca. Lechnerovi su se vratili u Osijek krajem 1938. kad je Sebastijan Lechner mlađi već započeo crtačku karijeru.

Lechnerov prvi strip objavljen je u prvome broju zabavnika Paja Patak 28. veljače 1939. Od toga je broja počeo izlaziti njegov strip Džarto koji je već u startu dobio mjesto na naslovnici zabavnika. Potpisnik stripa bio je Lechner S., a uredništvo zabavnika dalo je tad nepoznatome crtaču čak dvije stranice zabavnika. Lechner je predstavio Džarta kao junaka prapovijesnog doba koji je, zajedno sa svojim ocem Gurtonom, pao je u ruke divova. Zarobljeni junak našao se tako u društvu lijepe zarobljenice Nahite, djevojka iz njihova plemena, te je spasio poglavicu plemena divova koji su ga zarobili i tako ‘kupio’ svoju i slobodu ostalih zarobljenika.

No, to nije bio jedini strip koji je Lechner objavio u Paji Patku. Osim Džarta, Lechner je potpisao još dva stripa; Tajanstveni otok u Tihom oceanu i Žitelji planeta Monip. Radnja stripa Tajanstveni otok u Tihom oceanu odigrala se prije šest tisuća godina na nestalom otoku Galkata. I dok se u prva dva stripa bavio prapovijesnim likovima, treći Lechnerov strip Žitelji planeta Monip bio je nadahnut popularnim stripom Alexa Raymonda i znanstveno-fantastičnom pričom Flash Gordon. Bio je to veliki početak mladoga umjetnika koji je nastavio crtati tri nova nastavka stripa iz tjedna u tjedan, što nije bilo lako jer Lechner nije imao dovoljno iskustva i rutine. No, nedostatke koje su u njegovim stripovima uočavali znalci toga zanata, Lechner je nadomjestio velikim talentom.

Nakon 24 izdana broja, Paja Patak je 18. siječnja 1939. godine prestao izlaziti zbog čega je Lechner završio samo jedan od stripova i to Tajanstveni otok u Tihom oceanu. No, nastavio je crtati stripove za novi list Mikijevo carstvo. Prvi nastavak Lechnerova stripa Gospodar svijeta, rađen po romanu Julesa Vernea, objavljen je u drugome broju Mikijeva carstva te je u nastavcima izlazio do 16. travnja 1939. Tim je stripom Lechner pokazao koliko je u kratko vrijeme napredovao kao crtač, kao i to da je više pozornosti posvetio izradi Gospodara svijeta. Dok je završavao Gospodara svijeta, počeo je pripremati novi strip u kojemu je glavni lik ponovno bio Džarto te ga je u travnju 1939. ponudio Mikijevu carstvu. Urednici su naručili strip zahtijevajući da pošalje sadržaj na uvid i da ne kopira Flasha Gordona.

Iz prepiske se vidi da je Lechner tražio i povišicu za novi strip, no vlasnici Mikijeva carstva odbili su mu dati veći honorar, ali  obećali su mu veći postotak od prodaje zabavnika na inozemnim tržištima. No, Lechner nije odustao pa je u novom pismu uredništvu ponovio svoj zahtjev – veći honorar za Džarta, a sve ostale stripove crtat će po staroj cijeni. Istaknuo je da mu je neugodno tražiti povišicu, ali je nužno kako bi temeljitije pristupio poslu. Lechner je uspio dobiti honorar od 100 dinara po table, a obećano mu je da će od inozemne prodaje dobiti još najmanje toliko koliko mu je isplaćeno. U pismu koje su mu poslali urednici Mikijeva carstva stoji: “Na taj način Vi ćete biti najbolje plaćeni crtač u Jugoslaviji, osim gospodina Navojeva. Od svih ostalih crtača, Vi ste jedini kome smo dali 40% od plasmana u inozemstvo”. Osim toga, naglasili su da će Džarto biti presudan za Lechnerovu crtačku karijeru i zatražili su da se više angažira na crtežima, ali i tekstu, te da se oslanja na vlastiti talent i ne kopira Alexa Raymonda. Da je Lechner bio vrlo zadovoljan postignutim dogovorom vidi se iz nove prepiske s uredništvom u kojoj je obećao više se posvetiti crtanju. No, poslije se pokazalo da je imao problema i s rokovima tako da jedan nastavak Džarta nije objavljen. Dvije stranice stripa Džarto objavljene su 1. lipnja 1939. u Mikijevu carstvu s podnaslovom Sin Sunca umjesto ranijeg Junak prapovijesnog doba i posve novom pričom. Lechner je svojega staroga lika smjestio u novi povijesni kontekst u kameno doba i pleme Mirona smješteno na području današnje Indije. Lechnerovi likovi bili su prapovijesni i iz izmišljenih civilizacija iako je bio pod utjecajem akademskog realizma čiji su predstavnici bili Alex Raymond i Harold Foster. No, to je bilo uobičajeno u to doba, posebice kad se radilo o mladim crtačima poput Lechnera. Zbog rada na Sagi o nibelunškom princu Siegfriedu, Lechner je iznenada privremeno prekinuo rad na Džartu. Siegfried je izlazio od 3. kolovoza 1939. do 17. siječnja 1940. Godine, a Mikijevo carstvo predstavilo ga je kao remek-djelo i vrhunac zanimljivosti.

Lechner je bio i scenarist svojih stripova, no njihova usporena dinamika i površno predstavljeni glavni likovi nisu se uvijek svidjeli čitateljima, tako da su u anketama zauzimali sedmo, deveto i deseto mjesto. Koliko je Lechner dobro crtao, toliko je loše pričao priče, a povremeno je neprecizno unosio tekst na crteže zbog čega je bilo teško pratiti radnju stripa. No, njegovi su stripovi dobro prolazili u inozemstvu; serijal o Džartu tiskan je u Bugarskoj i Francuskoj. Džarto je u Francuskoj izlazio u listu Gavroche krajem 1941. i početkom 1942. pod naslovom Sartor. Claude Guillot, francuski povjesničar i kritičar stripa, u listu Collectionneur de Bandes Dessinees pohvalno je pisao o Lechnerovu stripu.

Nažalost, Lechnerova profesionalna crtačka karijera trajala je samo dvije i pol godine, ali se za to kratko vrijeme nametnuo kao vrhunski crtač stripova u ondašnjoj državi. U svojemu kratkome životu Lechner je ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskoga i europskoga stripa. Njegov je život trajao kratko, mladome i talentiranome umjetniku izgubio se svaki trag u proljeće 1945. godine. Pretpostavlja se da je stradao zbog svojega njemačkoga podrijetla kao i tisuće njegovih sunarodnjaka u bivšoj Jugoslaviji nakon Drugoga svjetskoga rata, ali svi pokušaji razotkrivanja tajne o Lechnerovu nestanku ostali su neuspješni.

Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.