ŠANDOR PL. ALEXANDER – BESKONAČNA DOBROČINSTVA U ZALOG
Ugledna zagrebačka obitelj Alexander bilježi sedam uspješnih generacija. Neki povjesničari vole kazati da je to više klan nego obitelj. Razlog tome je vjerojatno činjenica da su pripadnici starijih generacija bili uspješni trgovci, pozavršavali visoke škole, stupali u državne službe, jednom riječju bili su vrlo utjecajni ljudi svoga vremena. Mahom su to bile briljantne karijere i tragovi u vremenu. Alexanderi su bili kozmopoliti, jednom nogom u Zagrebu, a drugom u Beču, Budimpešti… Najpoznatiji član obitelji je zasigurno Šandor pl. Alexander Sesvetski. Bio je poznat po dobroti, dobročinstvima kao i članstvu u brojnim društvima, čak njih šezdesetak.
Povjesničari ga opisuju kao hrvatskog plemića, industrijalca i filantropa, ali i kao mlađeg brata Samuela Davida Alexandera, koji je bio poznat kao organizacijski genij i veliki biznismen. Kupio je Sisačku pivovaru, bio je vlasnik tvornice Titanit, kemijske tvornice Danica, Tvornice cementa Hrvatska, rudnika Mirna, tvornice ulja Zagreb, a bio je i glavni dioničar Zagrebačke pivovare, te suosnivač Zagrebačke burze.
Alexanderovi potječu iz Güssinga, odnosno Nemetujvara u Gradišću u Austriji. Gradišćanski arhivi, posebno oni u židovskim općinama čuvaju brojne dokumente o toj obitelji. Šandor pl. Alexander (poznat još i kao “Der Berühmte” (Plemeniti), rođen je 5. travnja 1866. godine. Otac Jonas Alexander bio je ugledni trgovac koji je iz Gradišća u Austriji preselio u Zagreb. Majka Roza Stern Alexander bila je iz ugledne i utjecajne zagrebačke židovske obitelji Stern. Aleksanderov otac bio je gradski zastupnik u Zagrebu, član ravnateljstva Hrvatske trgovačke i obrtničke komore u Zagrebu i potpredsjednik Zagrebačke štedionice (današnje Zagrebačke banke).
Šandor pl. Alexander u Zagrebu je polazio osnovnu i srednju školu. Bio je oženjen Karolinom Dragojlom Ebenspanger iz Varaždina i imali su kći jedinicu Zoru, rođenu u Zagrebu 18. rujna 1925. Zora je bila udana za židovskog industrijalca Artura Marića, a 1944. godine ubijena je u sabirnom logoru Auschwitz, a supruga joj je ubio njegov vozač, agent Gestapoa, navodi se u povijesnoj dokumentaciji. Nakon školovanja, Aleksander je tri godine radio u zagrebačkom Paromlinu. Poslovno iskustvo je stekao kao partner svojeg oca, u obiteljskoj tvrtki za trgovinu žitom. Šandor je bio vrstan ekonomski stručnjak, a posebno zapažen članak objavio je u časopisu “Bankarstvo” 1924. godine.
Između 1905. i 1910. bio je gradski zastupnik, a kraljevski savjetnik postao je 1909. godine. Sudjelovao je isprva kao vjećnik, potpredsjednik, a kasnije kao počasni predsjednik u radu Trgovačke i obrtne komore u Zagrebu. Bio je blagajnik, a poslije i potpredsjednik Trgovačkog doma gdje se odlučivalo o važnim poslovima. Šandor je radio i u bankama i tvornicama, uglavnom kao ravnatelj, član nadzornih odbora, potpredsjednik ili predsjednik.
Šandor pl. Alexander bio je i potpredsjednik Banke za trgovinu i industriju i član uprave Hrvatske povjereničke banke, kao i Hrvatske komercijalne banke. Od 1885. bio je prvi potpredsjednik hrvatskog trgovačkog udruženja Merkur, od 1892. bio je predsjednik udruge, a 1910. izabran je za počasnog doživotnog predsjednika. U Merkuru se zalagao za razvoj strukovnog obrazovanja. Aleksandar je bio glavni dioničar Prve hrvatske tvornice strojeva i Ljevaonice željeza u Zagrebu. Djelujući u Društvu za promet stranaca poticao je i razvoj turizma. Posjedovao je dionice Hotela Croatia u Zagrebu. Šandor je bio i član društva Narodni rad – društvo židovskih asimilanata i anticionista u Hrvatskoj.
Gotovo sav dobitak koji je zaradio kao trgovac i industrijalac, trošio je u dobrotvorne svrhe. Oko 1908. Šandor osniva Društvo za prehranu siromašne školske djece grada Zagreba u Draškovićevoj ulici. Brinuo je i za Hrvatsko akademsko društvo za podupiranje siromašnih akademskih građana. Za vrijeme Prvog svjetskog rata osnovao je i bio predsjednik Ratne štedovne-predujmovne zadruge Merkur. No, najveća „ratna” zasluga mu se pripisuje kada je 1914. godine u okviru dobrotvornog društva Prehrana, za siromašne obitelji čiji su muški članovi pozvani na bojište, osnovao javnu kuhinju. Podijeljeno je, prema nekim povijesnim procjenama, više od petnaest milijuna obroka. Početkom rata Šandor je donirao milijun zlatnih austrijskih kruna kao nepovratni zajam državi za što mu je kralj Karlo I. Austrijski 13. kolovoza 1918. dodijelio plemstvo s predikatom Sesvetski. No, cijeli jedan svijet nestao je te 1918. godine. Šandor pl. Alexander i dalje je bio veliki dobrotvor i aktivni član tadašnjeg visokog društva.
Na balu kraljevske garde u Beogradu 17. prosinca 1929. godine Šandoru je naglo pozlilo. Preminuo je u noći sa 17. na 18. prosinca 1929. Tijelo Šandora Alexandera prebačeno je u Zagreb, gdje je uz velik ispraćaj pokopan na Mirogoju. Sve su tadašnje novine vrlo opširno pisale, s iskrenom tugom, o njegovoj smrti i dakako velikom srcu.
Zanimljivo je i malo poznato da je nakon Šandorove smrti 1929. snimljen dokumentarni film o Prehrani koji se i danas čuva u Kinoteci, otkriva Ivan Mirnik u kronici o obitelji Alexander. Na filmu su zabilježeni trenutci kada Šandor Alexander sa suprugom Karolinom posjećuje atelje kipara Roberta Frangeša Mihanovića koji im pokazuje model konjaničkog kipa kralja Tomislava.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.