ROBERT BOSAK: SLABIM NAORUŽANJEM 1991. ZAUSTAVILI SMO ČETVRTU VOJSKU U EUROPI I ISPUNILI SNOVE SVOJIH DJEDOVA

Tragična obiteljska povijest navela je Roberta Bosaka, po nacionalnosti Nijemca, da se već u rujnu 1990. dragovoljno prijavi u obranu Hrvatske. Ratovao je na nekoliko bojišnica, ali za njega je rat okončan nakon teškog višestrukog ranjavanja. Iako je ostao invalid, uspješan je poduzetnik, diplomirao je na dva fakulteta, a uskoro će i doktorirati

Hrvatski branitelj Robert Bosak, Nijemac iz Vinkovaca, dragovoljno se prijavio u policiju 10. rujna 1990.  Raspoređen je u Policijsku postaju Vukovar iz koje je otišao na obuku u Valbandon kod Pule, a potom je prešao na izobrazbu u Antiterorističku jedinicu Lučko. Sudjelovao je u akciji na Plitvicama te na bojišnicama u Pakracu, Petrinji Nuštru i Vukovaru. Najduži period njegova ratnog djelovanja odnosio se na područje Vinkovaca i Vukovara, no za Bosaka je rat završen 6. listopada 1991. kada je ranjen u glavu, vrat, rame, lijevu ruku i lijevu nogu. Nije mu to bilo prvo ranjavanje, prvi puta lakše je ranjen svibnju 1991. u Borovu Selu kada se dragovoljno priključio policajcima koji su tamo išli a koje je srpska paravojska zvjerski masakrirala. Drugo ranjavanje učinilo ga je 70 postotnim invalidom, a imao je tek 22 godine. Na liječenju u Zagrebu i u Krapinskim Toplicama proveo je pet mjeseci.

-Bio sam sretan što sam živ. Svi smo mislili da će rat brzo završiti i moje je bilo da nastavim školovanje i potražim svoju sreću u stvarima koje nisu imale veze s ratom, ali na kraju te život uvijek odnese u nekom drugom smjeru. Nakon liječenja  htio sam se vratiti u sustav, ali već se tad dalo naslutiti što će u budućnosti čekati nas koji smo se dragovoljno javili 1990. i 1991. u obranu Hrvatske. Nikad nisam želio biti ni vojnik ni policajac, nama u obitelji je nakon 1945. bilo predodređeno da unutar Jugoslavije ne možemo s obiteljskom prošlošću ni razmišljati o tome – govori Bosak. Njegova je obitelj njemačkog podrijetla. Bila je imućna prije Drugog svjetskog rata, posjedovali su brojne nekretnine u Bosanskoj Gradišci i Banju Vrućicu u Tesliću, ali im je 1945. sve oduzeto i nikad ništa nije vraćeno. Iako je Bosak prije Domovinskog rata služio vojni rok u bivšoj JNA, bio je vojnik kojemu se zbog obiteljske povijesti nije vjerovalo pa nije imao pristup oružju nego je bio u sanitetu.

-Moji su Nijemci, jedan djed je bio u ustašama, a svi ostali bili su u njemačkoj vojsci. Kada sam se uključio u obranu Hrvatske imao sam roditelje, sestru i baku Matildu, koja se djevojački prezivala Cap, a udala se za mojega djeda Stjepana Bosaka koji je bio ustaša i 1944. poginuo kod Stare Gradiške. Dio naše šire obitelji s područja BiH kompletno je 1943. otišao u Njemačku, ali su se poslije vratili. Mogla je otići i moja baka, bila je i ranjena u ratu, ali nije htjela napustiti grob svojega supruga. Baka je 1946. uhapšena i osuđena kao Njemica i žena ustaše na sedamnaest i pol godina zatvora od čega je u radnom logoru provela 15 godina i nekoliko mjeseci. Troje djece koju je imala odgajali su se sami, moj otac i stric nisu imali nikakva građanska prava do 1974., ni pravo na zdravstveno osiguranje ni na zaposlenje. Moja tetka je zbog toga što je bila Njemica i dijete ustaše dva puta silovana: 1947. i 1949., a oni koji su je silovali bili su nositelji izvršene vlasti u Vinkovcima 1990. pa i kasnije – govori Bosak. Iako se nakon ranjavanja htio vratiti u sustav, dvije i pol godine bio je na bolovanju te odlučio nastaviti studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu koji je upisao prije rata. Diplomirao je, magistrirao a uskoro bi trebao i doktorirati.

-Uz političke znanosti, diplomirao sam i na Pravnom fakultetu u Zagrebu, ali nisam se uspio vratiti raditi u sustav iako sam bio dragovoljac, hrvatski branitelj Domovinskog rata. Nakon svih tih peripetija 2003. službeno sam otišao u mirovinu – ucijenjen sam mirovina ili otkaz. To mi je omogućilo nastaviti školovanje, a osnovao sam i agenciju za istraživanje javnog mnijenja 2X1 komunikacije i među tri smo najjače i najveće agencije za istraživanje politički preferencija javnog mnijenja – kaže Bosak. Pokrenuo je 2013. i portal direktno.hr te se politički angažirao i radio istraživanja za tadašnjeg predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kojemu je bio savjetnik, a njegovim odlaskom i on se povukao. Potom je Bosak 2014. kupio Vinkovačku televiziju od koje je napravio još jednu televiziju Plavu televiziju u Virovitici. Posao je dobro išao, ali Bosak je televiziju prodao i vratio se u Zagreb gdje se bavi agencijom i obitelji, otac je šestero djece.

-Da se sve ponovi razmislio bih dobro što bih napravio s obzirom na ovo što rade novopečeni domoljubi, tako nazivam sadašnje političare. Osim onih mojih kolega koji su poginuli u ratu, više ih je umrlo od tuge, jada i nemoći gledajući što rade političari. Smatram da populacija koja je 1991. išla stvarati ovu Hrvatsku i suprotstavila se JNA nije bila veća od deset-petnaest tisuća ljudi, a na kraju se ispostavilo da više od pola milijuna ljudi egzistira od toga. Mi smo stvorili Hrvatsku, kakva je – takva je – naša je. Mlada smo demokracija i treba još puno raditi. Manje me boli moje ranjavanje od nepravde koja je nanesena velikoj većini ljudi koji su išli u rat iz domoljublja a ne zbog koristi. Ljudi koji su 1990. i 1991. išli dragovoljno u obranu Hrvatske digli su ruku na sebe jer im političari nisu pomogli da se izvuku iz trauma. Najbolje srce Hrvatske političari su potjerali u umirovili i stavili na margine, a sve to da bi poluškolovani partizančići svoju djecu, koju su dok je bio rat sklonili u inozemstvo pa poslije vratili, stavili po institucijama gdje sad svojim odlukama ubijaju gore nego što su Srbi ubijali. Veću štetu su nam napravili naši političari „domoljubi“, nego agresori. Mi smo 1991. zaustavili četvrtu vojsku u Europi sa slabim naoružanjem, učinili smo to srcem i ispunili snove svojih djedova. Političari su ignorirali želje nas koji smo otišli u rat i pomirbom s komunističkim ostatcima napravili karcinom koji nas i danas ždere i taj entuzijazam koji smo dali na početku je uprljan. Danas je u ovoj državi normalno ukrasti 200 milijuna eura. U Hrvatskoj se tijekom proteklih dvadeset godina ubilo 12.000 branitelja, a da je novac koji je pokraden otišao na školovanje i izobrazbu branitelja danas bismo bili sretna država – kaže Bosak.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.