RAMIZ AJDIN, predsjednik romske udruge Perspektiva

MOJ CILJ JE EDUKACIJA ROMA

Romski aktivist Ramiz Ajdin nedavno je osnovao udrugu Perspektiva s ciljem edukacije Roma. Ajdin je i vijećnik Vijeća romske nacionalne manjine Grada Zagreba koji je u posljednjih godinu dana sudjelovao u nekoliko akcija poput doniranja školskog pribora romskim učenicima, organiziranju zdravstvenih pregleda… Cilj mu je angažmanom na dobrobiti Roma i političkim djelovanjem, Ajdin je član HDZ-e, zaslužiti mjesto u Hrvatskom saboru te raditi na poboljšanju kvalitete života romske populacije u Hrvatskoj.

Čime će se baviti udruga Perspektiva koju ste nedavno osnovali?

– Udrugu Perspekitva osnovao sam kako bih zajedno s mladim i obrazovanim ljudima radio na poboljšanju uvjeta života romske zajednice kroz obrazovanje, statusna pitanja i zdravstvena pitanja. Imamo zanimljiv program, a najprije ćemo krenuti s radionicama i edukacijom u Zagrebu, a potom i šire. Ono što je jako dobro jest to da ćemo se udružiti s dvije-tri udruge koje djeluju u Zagrebu i izvan Zagreba i mislim da će ta priča biti vrlo uspješna, čista perspektiva.

Poprilično ste aktivni na romskoj sceni. Imate li kakvu potporu?

– Na aktivističku romsku scenu uključio sam se prije dvije-tri godine. Što se tiče moga aktivnog djelovanja, hoću reći da ga je u zadnjih godinu dana odredio moj politički put koji me vodi tome svemu. Član sam HDZ-e i stranka mi daje potporu u određenim segmentima djelovanja udruge. Moje ambicije i očekivanja su veliki. Kad se ujutro probudim najprije mi je na pameti moja želja i volja za djelovanjem i, ono što je najbitnije od svega, pozitivni stav prema svemu tome.

Rođeni ste u Zagrebu i oženjeni Hrvaticom. Kako to utječe na vaše stavove i angažman?

– Moji roditelji došli su iz Skoplja prije 45 godina. Nije im cilj bio Zagreb, ali igrom slučaja u prolazu su se ovdje zaustavili i ostali. Rođen sam u Zagrebu i odrastao s neromima jer je moja majka izbjegavala našu zajednicu i geto.

Jeste li u obitelji govorili romskim jezikom?

– U obitelji smo pričali romski, ali kako nisam bio osobno u doticaju s Romima kao dijete, nisam baš puno pričao romski. U zadnjih deset godina počeo sam malo više pričati romski jer shvaćam koliko je to bitno. Moja žena je Hrvatica, rođena Zagrepčanka, i imamo četvero djece; Mariju Bedriju, Kristinu Mersihu, Mateja Mensura i Asju Nastaziju Saniju.

Znaju li vaša djeca romski jezik?

– Ne znaju, ali to je moja odgovornost, ponajprije zbog toga što znam da su predrasude vrlo velike u okruženje u kojem jesmo. Što se tiče odgoja i školovanja, odgajam ih tako da cijene i poštuju druge, ali i sebe.

Kakvi se običaji prakticiraju u vašoj kući?

– Moja djeca su krštena, imaju slobodni izbor za ono u čemu se osjećaju sigurnije i prihvatljivije u društvu. Ja sam muslimanske vjere, a supruga je kršćanka pa balansiramo. Kad su blagdani slavimo ih sve i ne žalimo se.

Kako vidite Rome u Hrvatskoj kroz deset godina i vašu Perspektivu?

– Moje su ambicije ući Hrvatski sabor gdje mislim svojim radom, i uz podršku tima ljudi koji me podupiru, pomoći da se kvaliteta života Roma digne na veći nivo.