MIHAIL OSTROVIDOV, LEGENDARNI SNIMATELJ MIRNE RUKE
Među osobama koji su bili pioniri televizije u Hrvatskoj bio je i Mihail Ostrovidov, novinar, ali prije svega televizijski i filmski snimatelj koji se snimanjem bavio sve do pozne dobi i ostao uzor vrhunskog umijeća i profesionalizma.
Mihail Ostrovidov rodio se u Zagrebu 5. veljače 1930. kao sin ruskih emigranata. Otac Viktor bio je prvi neuropsihijatar u Splitu i prvi šef odjela za psihijatriju u splitskoj Općoj bolnici od 1945. do 1962. Maturirao je 1949. u srednjoj Kinematografskoj školi u Zagrebu na snimateljskom odjelu, a studirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu te kameru na Akademiji za kazališnu i filmsku umjetnost. U novinarstvu je počeo djelovati od 1949. kao asistent snimatelja u uredništvu hrvatskog filmskog žurnala Filmski pregled u Jadran filmu. Kao fotoreporter i novinar surađivao je u Vjesniku, Vjesniku u srijedu, Narodnom listu, Glasu rada i Oslobođenju.
Kad je 1956. započelo osnivanje Televizije Zagreb, Ostrovidov je bio jedan od entuzijasta koji su se zdušno uključili u taj projekt. Kao snimatelj i majstor reporter radio je do umirovljenja 1991. Snimio je oko dvadeset tisuća priloga za Informativni program, a sa sportskim reporterom Mladenom Delićem ostvario je 1957. prvi izravni televizijski prijenos Televizije Zagreb (nogometnu utakmicu reprezentacija Jugoslavije i Poljske) sa stadiona u Maksimiru. Snimao je i prve dramske programe koji su emitirani uživo. Kamerom je izvještavao iz mnogih svjetskih zemalja: zabilježio je sastanke na vrhu SAD-SSSR, predsjedničke odnosno parlamentarne izbore u SAD-u, Francuskoj, Zapadnoj Njemačkoj, izvještavao je o poljskoj krizi, o rušenju Berlinskog zida, o padu diktature u Nikaragvi, o stanju u Bagdadu uoči ratne operacije Pustinjske oluje itd. Bio je prvi kamerman i iz Jugoslavije i iz jedne socijalističke zemlje koji je s novinarom Tomislavom Jakićem ušao u centralu protuzračne obrane SAD-a i Kanade, smještenu u dubini Stjenjaka kod Colorado Springsa.
Nakon umirovljenja nastavio je raditi kao ratni reporter u Domovinskom ratu za CNN, a kasnije i kao freelancer za mnoge domaće i strane televizijske kuće, često uz daleko mlađe kolege novinare koji nisu ni znali da imaju privilegiju raditi s jednim od pionira televizije u Hrvatskoj. Uvijek u korak sa suvremenom tehnologijom, među prvima je velike masivne kamere zamijenio novim malim kamerama. Imao je nevjerojatno mirnu ruku i sve je snimao “iz ruke”, uključujući i intervjue sa šefovima država.
Osim kao televizijski snimatelj, Mihail Ostrovidov upamćen je i kao filmski snimatelj. Filmovi koje je snimao dobili su petnaestak prvih nagrada na filmskim festivalima u svijetu i jednu nominaciju za Oscar, a riječ je o dokumentarnom filmu Igra Dušana Vukotića iz 1961. S Vukotićem je radio i film 1001 crtež (1960.), a s Antom Babajom 1962. film Žiri.
Mihail Ostrovidov, za prijatelje Miki, pamti se među kolegama i danas po strasti koju je njegovao prema poslu, nesebično je prenoseći na generacije mladih kolega koji su uz njega imali što naučiti i o poslu i o životu. Posao je doživljavao kao obrazovnu misiju, objašnjavajući svima koji su ga htjeli slušati da je televizija prije svega slika koja je važnija od tisuću riječi. Mladim je kolegama tumačio da i najbanalnijem novinarskom zadatku moraju pristupiti kao da se radi o intervjuu s predsjednikom države. Bio je svjestan važnosti priloga koji ostaje kao dokument jednog vremena i da banalna reportaža s tržnice za trideset godina može više ispričati o vremenu u kojem je snimana nego neki politički izvještaj.
Za svoj rad dobio je nagradu Zlatno pero Društva novinara Hrvatske 1980., a 2002. i Nagradu „Otokar Keršovani” za životno djelo. Mihail Ostrovidov umro je u Zagrebu 30. studenog 2016.
Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.