MARIJA BERNADETA BANJA – MUČENICA VELIKOGA SRCA
Sestra Marija Bernadeta Banja, na krštenju Terezija, rođena je 18. lipnja 1912. u Velikom Grđevcu (kod Bjelovara) kao dvanaesto od trinaestoro djece majke Terezije (rođene Kovač) i oca Josipa (koji je s prvom suprugom, koja je rano umrla, imao dvoje djece). Obitelj je bila mađarskog podrijetla. Djetinjstvo i mladost provela je u rodnom selu, gdje se i školovala. Bila je niska rasta te se kod posla morala služiti stolčićem, no sve je podnosila strpljivo i s ljubavlju. Njezin odnos prema svakodnevnim obavezama, kao i prema redovničkom životu, pokazivao je da je naučila pobjeđivati samu sebe i biti drugima na usluzi. Zabilježeno je da nikada nije pokazivala užurbanost niti tratila vrijeme na bespotrebne poslove. Rado je prihvatila žrtvu i šutnju te za nju svjedoče da je bila tiha i sređena sestra, uvijek s osmijehom na licu. Još od djetinjstva pokazivala je želju da ode u samostan, što je i učinila 29. lipnja 1929. Redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1932., postavši sestra u Družbi Kćeri Božje ljubavi. Karizma i poslanje Reda očituju se u svjedočenju Božje ljubavi kroz pomaganje potrebitima, osobito djevojkama. Nakon polaganja zavjeta, neko vrijeme na službi je kuharice u Zavodu svetog Josipa u Sarajevu, a u listopadu 1932. preraspoređena je na istu službu u Marijinu domu na Palama, gdje ostaje do kraja svoga života.
Na Palama je Banja redovito kuhala za svoje sestre a, uz njih, i za sve one koji su ondje boravili: bolesnike, djecu, siromahe, goste, namjernike… Ponekad i za više od pedeset osoba. A u ono vrijeme rad u kuhinji bio je vrlo težak.
Njezin odnos prema obvezama i svakodnevnom životu, tako i prema redovničkom životu, može se razgovijetno iščitati iz riječi njezinih sestara. Sestra Maksimilijana Weisner o njoj je jednostavno rekla: „Nikad joj nisam jednu stvar dva puta ponovila.“ Sestra Roza Gavran o njoj je posvjedočila: ,,…Nikad nije pokazivala užurbanost, ali i nikad nije tratila vrijeme u nepotrebne poslove… Na s. Bernadeti vidjelo se da je rado prihvatila redovnički život, žrtvu i šutnju. Bila je tiha i sređena sestra. Uvijek je imala smiješak na licu.“
Sestra Valerija Trgovčević o njoj je zapisala: „Tjelesno i duševno skovana Božjom rukom da bude sunčana zraka onima s kojima, među kojima je i za koje je živjela. Bila je malo srce i žila kucavica one male samostanske zajednice u Palama. Ona je znala što znači i koliko znači sebe unijeti u ono što priprema za druge…“
Početkom prosinca 1941. s. Bernadeta, jako prestrašena zbog pucnjave, zamolila sestre da joj dopuste da iz Marijina doma na Palama ode u Sarajevo. Ostaje nerazjašnjeno zbog čega je ipak ostala na Palama. No, jednostavno je zaključiti da je svoju vjernost i poslušnost pretpostavila svom spokoju i svojoj sigurnosti. S. Marija Bernadeta proglašena je blaženom zajedno s ostalim „Drinskim mučenicama“ 24. rujna 2011.
Tijekom cijelog rata, članice Družbe održavale su osnovnoškolsku nastavu i pomagale svima bez obzira na vjeru i narodnost. Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromahe i prosjake s Romanije do 11. prosinca 1941. godine kada su četnici opkolili Marijin dom, opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice zajedno s drugim zarobljenicima. Vođeni su po snijegu i zimi uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih Voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala, a ubijena je 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre, među njima i Bernardeta, odvedene su do Goražda gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su na katu u zgradi vojarne. Vojarnom je tad zapovijedao četnički major Jezdimir Dangić. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. One su, nastojeći pobjeći i sačuvati čast skočile kroz prozor, nakon čega su iako su bile ozlijeđene, ubijene i bačene u rijeku Drinu. Stoga su u vjerničkom puku postale poznate pod zajedničkim imenom Drinske mučenice.
Tih dana bačeno je u Drinu oko 8.000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško koji se tih dana nalazio na Palama. Napisano je više knjiga o djelovanju tih časnih sestara, te o zločinu koji je počinjen nad njima. Godine 2011. papa Benedikt XVI. pokrenuo je postupak beatifikacije ovih pet sestara. Sveti Otac je 14. siječnja potpisao dekret o mučeništvu sestara koje su ubijene iz mržnje prema vjeri. Time je otvorio put za njihovu beatifikaciju koja je okončana iste godine na svečanosti u Sarajevu. Na ovaj način je i Vatikan odao priznanje časnim sestrama, koje su položile život za vjeru koju su prakticirale, i njihovoj žrtvi. Mnogima su danas uzor, a sigurno je da će njihov život biti tema brojnih rasprava i u budućnosti. Kanonizacija, odnosno proglašenje svetima, s. Bernardete i njezinih sestara tek se očekuje.
„Za nas vjernike ovaj dan znači sjećanje na njihovo herojsko svjedočenje vlastite vjere i moralnih vrednota s kojima su živjele, sjećanje na taj primjer sa željom da i mi još živući katolici u svojim životima nasljeđujemo primjere Drinskih mučenica, ali i svih drugih svetaca u onome što se zove vjera i služenje ljudima. Sjećanje na njih je i poticaj da se zlo koje se nažalost u svijetu dešava nikome više i nigdje ne dogodi„ kazao je Tomo Vukšić, vojni biskup u BiH.
Sestra Marija Bernadeta Banja svojom je plemenitošću, usrećila mnoge te je stoga mučenica velikoga srca.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.