LAV KALDA – PROJEKTANT HRVATSKOG SABORA I ČEŠKIH DOMOVA
Među arhitektima koji su Zagrebu dali izgled velegrada ističe se Lav Kalda, rodom iz Češke, bečki student kojeg je u glavni grad Hrvatske privukla živa graditeljska aktivnost u prvim godinama i desetljećima 20. stoljeća te je ovdje trajno i ostao, saživjevši se s hrvatskim kulturnim i javnim životom, kao i češkom manjinom. Rodio se u mjestu Bílovec u Šleskoj 10. rujna 1880. kao Leo Katz u židovskoj obitelji koja je nakon prelaska na evangeličku vjeru promijenila prezime u Kalda. U Hrvatskoj će Leo Kalda pohrvatiti ime u Lav (spominje se i kao Lavoslav), a u krugovima češke manjine koristio je oblik Lev. Školovao se u Brnu gdje je završio Višu državnu obrtnu školu, a u Zagreb je došao 1901. na poziv arhitekta Martina Pilara, koji je također bio davnog češkog podrijetla. Kalda je najprije radio u njegovoj tvrtki „Pilar, Mally, Bauda“ kao građevinski poslovođa, a zatim ga je 1903. Pilar poslao na daljnje školovanje u Beč na Akademiju likovnih umjetnosti kod Viktora Luntza, kojega će već 1904. zamijeniti Friedrich Ohmann. Tijekom studija Kalda je dobio dvije nagrade za svoja idejna rješenja, a u Zagreb se vratio s novim znanjima i diplomom 1906. Nastavio je raditi u Pilarovoj tvrtki surađujući u izvedbi ili projektiranju više od 20 gradnji, od kojih je najznačajnija zgrada banke u Jurišićevoj 17, sve dok tvrtka 1907. nije obustavila djelovanje. Iste godine Kalda dobiva hrvatsko državljanstvo i time Hrvatska i službeno postaje njegova druga domovina, a 1908. zajedno s Ivanom Štefanom osniva poduzeće „Kalda i Štefan, arhitekti i graditelji“. Kad je 1922. Štefan napustio tvrtku, ona je nastavila djelovati pod nazivom „Arhitekt Leo Kalda, građevno poduzetništvo“. Projektirao je preko 150 javnih i privatnih zgrada, od toga 30 u secesijskom stilu. Prema ocjeni povjesničarke umjetnosti Darje Radović Mahečić, glavne osobine Kaldinih zgrada su solidnost, jednostavna monumentalnost, vješta kompozicija i visoka razina izvedbe. Najznačajnije Kaldino djelo je obnova zgrade Hrvatskog sabora na Trgu svetog Marka koju je u cijelosti izvodio od 1909. do 1911. Za projekt pregradnje stare županijske zgrade za saborsku palaču bio je 1907. raspisan javni natječaj na koji se javilo više arhitekata. Njihove ideje sadržane su u nacrtu čija izrada je, nakon niza peripetija i polemika, bila povjerena Kaldi. Svoj osobni pečat saborskoj zgradi dao je lođom i raskošnim secesijskim prozorima u velikoj vijećnici Sabora. Te su se intervencije dobro uklopile u raniji klasicistički interijer.
Od javnih zgrada među Kaldinim djelima uz Sabor ističe se Trgovačka i obrtnička komora (današnja zgrada Hrvatske gospodarske komore) na Rooseveltovom trgu sagrađena 1914. Riječ je o sjajnom primjeru secesijske arhitekture koju izvana ukrašavaju reljefi na pročelju, a iznutra šareni vitraji s alegorijskim prikazima pojedinih obrta. Također je 1910. projektirao i prijamnu zgradu Medicinskoga fakulteta, prvu zgradu buduće klinike na Šalati, kao i Dom društva Merkur u Perkovčevoj i zgradu osiguravajućega društva Croatia na uglu Masarykove i Preradovićeve ulice. Značajna Kaldina djela su i tri vile u Nazorovoj ulici koje svjedoče o prodoru secesije u zagrebačku arhitekturu, a od Kaldinih nerealiziranih projekata najbitniji je onaj za planirani Hrvatski narodni muzej na Strossmayerovom trgu (1911.–1913). Pročelja zgrada koje je Kalda projektirao između dva svjetska rata nešto su jednostavnija od onih u secesijskom razdoblju i radi se o prijelaznim oblicima između secesije i racionalnog funkcionalizma koji ipak nije uspio u potpunosti prihvatiti. Kalda je često radio i na preoblikovanju neuglednih građevina kojima je davao novo suvremeno lice često se koristeći motivom erkera (izbočenog zatvorenog balkona). Od djela izvan Zagreba izdvajaju se zgrada Prve hrvatske štedionice u Crikvenici (1923.) i evangelička crkva u Hrastovcu kraj Garešnice (1929.). Evangeličku crkvu projektirao je 1909. i u svom zavičaju, u gradu Valašské Meziříčí.
Lav Kalda bio je i istaknuti pripadnik češke manjine kojom je dao velik doprinos i kao arhitekt i kao dobrotvor. Češkoj dopunskoj školi u Zagrebu, osnovanoj 1922., prepustio je prostor u svojoj zgradi u Krajiškoj ulici te je škola ondje počela djelovati 1923. Školu je Kalda pomagao i financijski, a 1930. imenovan je starješinom Matice školske, odbora Čehoslovačkog saveza (krovne organizacije češke i slovačke manjine u Kraljevini Jugoslaviji) zaduženog za brigu o češkim školama. No najznačajnije što je Kalda napravio za češku manjinu ipak su češki domovi koje je projektirao besplatno u čak osam mjesta; Zagrebu, Daruvaru, Hercegovcu, Međuriću, Jazveniku, Daruvarskom Brestovcu i Kaptolu te u Novoj Vesi kod Bosanskog Kobaša u Bosni i Hercegovini. Ti domovi postoje i danas i važna su središta kulturnog života češke manjine. U Daruvaru je Kalda 1931. projektirao i zgradu češke Gospodarske škole.
Češki dom u Zagrebu, u Ulici Pavla Šubića, sagrađen je 1937., a od 1941. do 1998. u njemu je bio smješten zagrebački radio, odnosno kasnija radiotelevizija. U velikoj dvorani Češkog doma 1991. snimljen je spot za pjesmu Moja domovina. Povratkom zgrade u ruke Češke besede Zagreb, kao njenog zakonitog vlasnika, razgranala se i kulturno-prosvjetna aktivnost ove najstarije manjinske udruge u Zagrebu i Hrvatskoj koja će 2024. proslaviti svoju 150. godišnjicu. Češki dom u Daruvaru zanimljiv je i po tome što ga je 1939. na svečanosti njegova otvaranja blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac.
Od 1949. do 1950. Lav Kalda je radio u Državnom građevnom poduzeću Visokogradnja, a zatim je otišao u invalidsku mirovinu. Od 1952. do smrti bio je predsjednik Nadzornog odbora Češke besede Zagreb. Umro je u Zagrebu 10. listopada 1956. i pokopan je u arkadama na Mirogoju. Zanimljivost da je jedan Čeh projektirao i zgradu Hrvatskog sabora i zgrade sedam čeških domova simbolički govori o ukorijenjenosti češke manjine u Hrvatsku kao njihovu domovinu.
Napomena: Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.