KLEMENTINA SCHWARZ POŽGAJ – KARIKATURISTICA I SLIKARICA

Hrvatska karikaturistica Klementina Schwarz Požgaj, rođena je 4. listopada 1896. u Zagrebu u imućnoj i uglednoj židovskoj obitelji. Nadimak joj je bio Klema, a bila je kći građevinskog inženjera i poduzetnika Alberta i Ane,  djevojački Friedman, rođene u Bečkom Novom Mjestu u Austriji. Albert Schwarz bio je rođeni Zagrepčanin i prvi tehnički direktor novootvorenog HNK, a sudjelovao je i u njegovoj izgradnji i opremanju. Osim toga, bio je i nadinženjer u Kraljevskom građevnom odsjeku i profesor u Graditeljskoj stručnoj školi. Schwarz je bio vrlo bogat što se vidjelo po uplatama poreza, 1915. bio jedan od najvećih platitelja općinskog poreza u Židovskoj općini Zagreb. Klementinina majka Ana bila je vlasnice krojačkog salona u kojem je šivana odjeća za modele prikazane na reprezentativnom zastoru Vlahe Bukovca u HNK-a.

Po završetku školovanja u Ženskom liceju, Klementina se 2016. upisala na Kraljevsku višu školu za umjetnost i obrt, današnja Akademija likovnih umjetnosti, gdje se školovala kod Bele Csikosa Sesije i Mencinija Clementa Crnčića. Istodobno kada se Klementina upisala u školu, tamo je pomoćnim učiteljem slikarom imenovan Ljubo Babić, koji je vrlo brzo napredovao u zvanju, te je bio jedan od Klementinih profesora tijekom cijelog njenog školovanja.

Nakon što je 1920. godine diplomirala kao jedna od prvih diplomantica, udala se za O. Bluhweissa i rodila sina, ali je taj brak propao te se 1926. razvela. Drugi put se udala 1937. za arhitekta Zvonimira Požgaja i prešla na katoličanstvo, međutim to joj nije pomoglo nakon uspostave NDH. Tada je upisana u Kartoteku židovskog znaka, ali ga nije preuzela. Budući da je njen suprug bio nepodobna političkog uvjerenja za ono vrijeme, tražila ga je ustaška policija tako da su se većinu vremena tijekom 2. svjetskog rata skrivali u Zagrebu.

Klementina se nastavlja baviti karikaturom po završetku rata, a pet godina bila je i na mjestu ravnateljice muzeja u Zadru. Njene prve slike, krajolici i mrtva priroda, koje je slikala nakon završetka umjetničke škole nadahnute su impresionizmom, a poslije se bavila portretnom karikaturom crtajući likove umjetnika, političara, skitnica, kavanskih gostiju i slučajnih prolaznika… Ovjekovječila je mnoge osobe s javne scene Zagreba, a posebno je bila poznata njena karikatura Miroslava Krleže koji joj je bio obiteljski prijatelj.

Prvu samostalnu izložbu Klementina je imala tijekom studija 1919. na Gospodarićevu kupalištu na Savi. Postigla je veliki uspjeh i toliko se svidjela njenom profesoru Ljubi Babiću da joj je predložio izložiti je u zagrebačkom Salonu Ullrich. Drugu izložbu Klementina je imala 1932. u Zagrebu,  a iako je to bio društveni događaj koji je izazvao veliko zanimanje publike, kritika je nije dobro prihvatila. Klementinu je u Obzoru kritizirao čak i njen profesor Babić, čiji je cinizam prema svemu što je sladunjavo ona inače obožavala, što ju je navelo da počne crtati kolege i profesore ‘s dodatkom ljute paprike’. Kritičari su joj zamjerali neujednačenost kvalitete, no dignitet joj je vratio ondašnji poznati kritičar Vladimir Ciprin u časopisu 15 dana, u kojem je objavio razgovor s Klementinom i njenu karikaturu na naslovnici. Godinu dana poslije izlagala je u Beogradu.

U Zadru je izlagala 1946., a retrospektivu je priredila 1975. u Zagrebu. Godine 1978. i 1980. izlagala je u HNK ciklus karikatura scenskih umjetnika. Od 1945. bila je članica ULUPUH-a i ULUH-a, a od 1948. sudjelovala je na njihovim značajnim izložbama. Jedan dio njenih crteža nalazi se u arhivu Zavoda za književnost i teatrologiju HAZU i u zbirci dr. Josipa Kovačića u Zagrebu.

U isto vrijeme kada i Klementina, karikaturom se bavila i hrvatska slikarica, ilustratorica i grafičarka Anka Krizmanić. Njih dvije su bile vršnjakinje, obje rođene 1896., no Krizmanićka je bila istaknutija, dok se o Klementini manje znalo. Njenu je stvaralaštvu odano priznanje tek u knjizi Povijest karikature u Hrvatskoj do 1940. godine autora Frane Dulibića koja je objavljena 2009.

Klementina Schwarz Požgaj umrla je 25. svibnja 1982. u Zagrebu a pokopana je na židovskom groblju na Mirogoju.

Tekst je sufinanciran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.